U Hrvatskoj možete biti uhvaćeni u laži i ostati ministar u Vladi. Možete imati imovinu koju ne možete opravdati prihodima, možete prepisati diplomski rad, voziti bez valjane vozačke, zloupotrebljavati službeni položaj do mile volje…, i s tim putrom na glavi dalje obnašati visoke političke funkcije. Iza floskule da nitko nije kriv do pravomoćnosti presude, možete biti gradonačelnik najvećeg grada u državi unatoč činjenici da ste opterećeni gomilom kaznenih prijava. Naškoditi vam neće i kad se dokaže da se intenzivno družite s pripadnicima kriminalnog miljea, možete biti osuđeni za obiteljsko nasilje i opet ostati na političkoj poziciji. Ali, ako se dozna da ste član udruge koja je legalno registrirana u RH, ali prati ju glas tajne i zloglasne, nikakve presumpcije nevinosti nema, dokazi ni argumenti nisu potrebni. Letite s pozicije istog časa, kao što se čak i u za Hrvatske standarde bizarnom slučaju dogodilo glavnom državnom odvjetniku Jeleniću zbog članstva u nekakvoj masonskoj loži. Iako nigdje ne piše da je to neprihvatljivo, rezolutno je to diskrecijski ocijenio premijer Plenković. Šteta što tako rezolutan nije bio i još uvijek nije kad su u pitanju njegovi korupcijskim aferama opterećeni ministri, pa i koalicijski partneri. Čini se kako je strah od nepoznatog i drugačijeg ovdje prevladao, da je objavljeno kako je Jelenić zamračio neke milijune, premijer sigurno ne bi rekao da će ga razriješiti dužnosti drugo jutro. Jer, zamračivanje milijuna je ipak dobro poznata, familijarna rabota. Što su i tko su masoni nećemo ovdje analizirati, njihova tajnovitost članstva i rituali iza zatvorenih vrata su dobra podloga za teorije zavjere, pa onda i smiješne optužbe za okultizam i sotonizam te fantazije kako iz sjene oni zapravo upravljaju svijetom. Predrasude podstiče i Crkva koja nema lijepih riječi za masone i ne dozvoljava svojoj pastvi članstvo u masoneriji. Da nije uvijek tako pronašli smo na starim stranicama Karlovačkog tjednika u opširnom feljtonu o rođenon Karlovčaninu biskupu zagrebačkom Maksimilijanu Vrhovcu, idejnom začetniku hrvatskog narodnog preporoda i jedan od najvećih aktivista i mecena u području kulture i prosvjete. Naime, i on je kao katolički svećenik bio slobodni zidar. Nadamo se samo da, ako gradski oci ovo pročitaju, neće po Plenkovićevu uzoru, sazvati hitnu sjednicu Gradskog vijeća i Vrhovcu oduzeti ulicu u Grabriku.
“Maksimilijan Vrhovac”, Karlovački tjednik, 11. rujna 1969.
…Kao čovjek zadojen idejama prosvjetiteljstva Vrhovac je još u 26. godini, 1778., kao mlad profesor retorike postao član slobodnozidarske lože “Prudenti” u Zagrebu. Mnogi će se možda iznenaditi i začuditi kako to da je jedan biskup mogao biti član masonerije. Svakako da tu pojavu nipošto ne smijemo posmatrati s gledišta današnjice (iako i danas postoji niz svećenika koji su i slobodni zidari). Upravo zato ćemo tu pojavu malo pobliže promotriti. Framasonstvo ili slobodno zidarstvo nastalo je kao tajno društvo pri kraju 17. i početkom 18. stoljeća, a razvilo se na tradicijama zidarsko-klesarsko graditeljskih cehova. Odatle su tom društvu uz naziv i simboli: šestar i trokut. U početku su masoni progresivni u borbi protiv feudalizma, no kako su stizali na vlast postaju sve više zajednica za međusobno pomaganje u stjecanju ekonomskih i političkih položaja. Organizirani su u lože, (radionice), a svaka od njih ima i svoje ime. Naše se framasonstvo razvilo po uzoru na francusku masoneriju koja je u početku bila napredna i humanitarna. Isticala se ideja čovječnosti i čovjekoljublja, pa se tako jedna od loža u Zagrebu zvala “Ljubav bližnjega”. Svaki član morao je priznavati velikog “Arhitekta Svemira” besmrtnost duše te položiti zakletvu na Bibliju, ako je kršćanin, ili na Kuran ako je musliman. U 19. stoljeću pod burbonskom i orleanskom dinastijom masonstvo u Francuskoj postaje sve više antiklerikalno, dok je u nas, stigavši sa stanovitim zakašnjenjem uglavnom filantropsko. Uostalom tadašnja masonska ideologija u mnogome se je poklapala s kršćanskom, a to će nam potvrditi i ovaj podatak. U Karlovcu se prva masonska loža pojavila još za Josipa II. Kad su godine 1812. i Francuzi osnivali svoju karlovačku masonsku ložu, dali su joj ime “Sain Jean de Croatie” (Sv. Ivan od Hrvatske). Na članskoj diplomi, pri vrhu, bio je križ, a ispod njega pelikan koji vlastitom krvlju hrani svoje mlade, što je i kršćanski simbol Euharistije. Zadarska diploma ima trokut i u njemu tetragram, tj. hebrejskim slovima ispisano ime Jahve, što je biblijski simbol kod Židova …Kad ovo znamo neće nas čuditi da je Vrhovac bio član zagrebačke masonske lože “Prudentia”. Istoj loži pripadao je kao član i prednik Vrhovca biskup Galjuf, dok je član karlovačke lože bio među ostalim i dubovački župnik, učen čovjek, Nikola Hanžić. Neki su za člana karlovačke lože smatrali i franjevačkog gvardijana i župnika Krizostoma Fogha, direktora franjevačke gimnazije. On je, navodno, bio pristalica Francuza i družio se s karlovačkim masonima…
…Odmah u početku svog biskupovanja, Vrhovac se pobrinuo za znanstveni i moralni odgoj svećenstva i obnovu discipline. Mnogo je putovao po biskupiji i dolazio u dodir s narodom brižno osluškujući njegov govor i potrebe. Podizao je škole, poljepšao zagrebačku katedralu i sagradio novo sjemenište. Sakupljao je knjige i rukopise, te je na taj način veoma obogatio biskupsku knjižnicu, a akademskoj knjižnici poklonio nekoliko tisuća knjiga. Na socijalnom polju Vrhovac je razvio veliku aktivnost. Podigao je u Zagrebu sirotište, komu je oporučno ostavio pedeset i pet hiljada forinti za uzdržavanje siročadi bez roditelja. God. 1804. dovede u Zagreb milosrdnu braću, redovnike koji su vodili bolnicu, a nalazila se na današnjem Trgu Republike na mjestu sadašnjeg nebodera. Za opskrbu bolnice darovao je 10 hiljada forinti. Vrhovac nije zaboravio ni svoj rodni grad Karlovac, koji je tada najjači trgovački i ekonomski centar u Hrvatskoj, nastojeći još više do prinijeti njegovom procvatu. Kao član bačkog brodarskog i trgovačkog društva koje je preuzelo posao oko uređenja Save, Drave i Kupe, namjeravao je Kupu učiniti plovnom do Broda na Kupi, ali se projekt Dokazao presmionim, preskupim i nepraktičnim te se od njega odustalo. Upravo to je potaklo Vrhovca na gradnju Lujzinske ceste. Na njegovu inicijativu osnovano je dioničko društvo, a članovi su bili uz Vrhovca knezovi Lichtenstein, Dietrichstein, Esterhazy, grofovi Erdody, Harrachi i Batthyany. Gradnja je počela 1803., a vezala je Karlovac s Rijekom preko Stativa, Netretića, Prilišća, Vrbovskog, Delnice i Jelenja. Smatrali su je jednom od najljepših cesta u Evropi. Gradnju je nadzirao general Filip Vukasović. Time je Vrhovac stekao neprocjenjive zasluge za svoj rodni grad. 6. srpnja 1823. god. Vrhovac je u Karlovcu posvetio franjevačku župnu crkvu sv. Trojice. Spomen ploča u čast ovog događaja sad je na zidu samostana s dvorišne strane, dok se nekad nalazila sprijeda prema trgu. Natpis je na latinskom, a u prijevodu glasi: “Od preuzvišenog biskupa zagrebačkog Maksim. Vrhovca 1823. god. 6. jula crkva presv. Trojice bila je posvećena”.
Kad je iste godine u lipnju i opet posjetio Karlovac, priređen mu je veličanstven doček, kao istinskom rodoljubu i poborniku za prava hrvatskog naroda, posebno u doba propasti francuske Ilirije kad je bivša “francuska Hrvatska” ponovno vraćena ostaloj Hrvatskoj, za što se je Vrhovac zalagao svim silama. Odmah po odlasku Francuza 1813. god. on kao banski namjesnik uvodi u Karlovcu prijašnju municipalnu upravu, stari magistrat sa sucem Josipom Žerjavićem na čelu, makar Karlovac nije odmah podvrgnut vladi hrvatskog bana i sabora, nego guverneru sad opet austrijske “pokrajine Ilirije”…
pripremio Tihomir Ivka