Ne radi se ovdje dakako o sudbini ili karmi, već se ovdje radi o nevjerojatnom karakteru Dugorešana, obrazu i kičmi kakvu pokazuje rijetko koji grad.
Dugorešani su jučer na izborima do nogu potukli HDZ, dajući HSS-ovom Tomislavu Boljaru prednost nad protukandidatkinjom Jadrankom Golubić od čak 2.000 glasova – 3.016 naspram 1.012 . Isti ti birači, međutim, dali su HDZ-ovoj kandidatkinji za županicu Martini Furdek Hajdin 2.085 glasova, a Stjepanu Mikulandriću, iza kojega stoji koalicija SDP-HSS, ista ona koju nosi i Boljar – samo 1.414 glasova?!
Može se ovdje razgovarati o lošoj HDZ-ovoj kandidatkinji i dobrom HSS-ovom kandidatu na gradskoj razini i obrnutoj situaciji na županijskoj razini, no to bi nas navelo na krivi zaključak. Zašto? Zato što ovaj slučaj nije izuzetak, već pravilo koje se ponavlja 20 godina.
Dugorešani na lokalnim izborima za gradonačelnika redovito biraju HSS, odnosno koaliciju okupljenu oko ove stranke, a na svim ostalim izborima, za županiju, za Hrvatski sabor, za predsjednika, te odnedavno i za Europski parlament biraju HDZ i njihove kolacijske partnere, što je rijedak fenomen.
Ovo HDZ-ovo dugoreško prokletstvo traje od 2000. godine kada je za gradonačelnika izabran Ivan Banjavčić (HSS), nakon njega Ivan Baršić (HSS) te danas Tomislav Boljar (HSS), a zapravo je počelo četiri godine ranije, 1997. godine, kada je do tada oporbena koalicija prvi puta pobijedila HDZ, te je za gradonačelnika izabran Stjepan Lovraković(HSS).
Šest mjeseci nakon toga dogodio se poznati prebjeg dvojice vijećnika na HDZ-ovu stranu, tadašnjeg SDP-ovog Zvonka Baranašića, te Borisa Ferkule (HSLS). Promjenom njihovih stranačkih dresova za gradonačelnika je izabran Branko Primužak (HDZ).
Igra sudbina je ponekad okrutna. Isti taj Branko Primužak ući će u Gradsko vijeće u prošlom sazivu (2017.-2021.) dajući potporu HSS-ovom Tomislavu Boljaru, a Zvonko Baranašić neće ući današnje Boljarovo vijeće – ušla su samo četiri HDZ-ova kandidata, on je ostao 5. na listi.
Iz saziva Vijeća 1997. godina za saziv 2021. godine natjecala su se još tri vijećnika veterana, Nikola Car (HDZ), koji također nije prošao, te dr. Miroslav Furdek (HSS) i Mijo Ivanić (HSS), koji jesu.
Ne radi se ovdje dakako o sudbini ili karmi, već se ovdje radi o nevjerojatnom karakteru Dugorešana, obrazu i kičmi kakvu pokazuje rijetko koji grad. Teško je pronaći bolji primjer kažnjavanja političkih konvertita i trgovine od ovog dugoreškog. Boljar je u obje svoje kampanje igrao na snažni lokalpatriotizam i tu je ključ njegova uspjeha. Dovoljno je probuditi dugoreški inat i dišpet, suptilno podsjetiti što je HDZ donio Dugoj Resi.
Ako ikada više misle osvojiti vlast u Dugoj Resi HDZ-ovci moraju prestati govoriti riječ “vertikala”, svaki puta kad je spomenu, dobiju po ušima, jer vertikala Dugorešanima budi loše emocije.
S nekoliko originalnih fotografija iz tog vremena te novinskih isječaka iz lista “Duga Resa” prisjećamo se velikog prevrata 1997. godine, koji je, sasvim sigurno, dugoročno odredio subinu HDZ-a u Dugoj Resi.
