Iduća godina 2022., možda simbolična po nazivu prva je kada smo matematički bliži 22. stoljeću nego ˝famoznoj˝ 1941. godini.
Most u Karlovcu čak nije ni sudjelovao na lokalnim izborima, no
jedan je “mostovac” izrazio želju da nas svoj način prokomentira
protekle izbore. Radi se, naime, o Branimiru Totu, koji se
proteklih godina više bavi kvizaškom scenom nego politikom….
Pogledajte njegov komentar izbora, kako sam kaže “iz mrtvog
kuta”…
Završeni su lokalni izbori, iako nam se čini da oduvijek biramo
na ovakav način naše lokalne čelnike, ovo su tek četvrti na
kojima smo neposredno birali gradonačelnika, župana, te sastav
gradskih i općinskih vijeća. Odlazi cirkus iz našega sokaka na
naredne 3 godine i ponovno se vraćamo u mir i spokoj čekajući
naredne izbore, dobro u slučaju Karlovca na dvije jer u pauzi
između dva lokalna imamo mjesne i izbore za gradske četvrti, ali
do 2024. smo uglavnom mirni sa izborima…
Dani nakon izbora idealni su za detaljnu analizu izbornih
rezultata, razgovore, te procjene tko je pobjednik, tko je
gubitnik. Jasno je da je u Karlovačkoj županiji pobjednik kao
uostalom već 30 godina HDZ, jasno je da najbliži izazivači
konkretno u slučaju Karlovca ne mogu dosegnuti u drugom krugu
dalje od 40%, odnosno na razini vijeća već nekoliko ciklusa ne
uspijevaju prebaciti 20%. Davor Petračić je pokušao treći puta
ukrstiti koplja, treći puta pao i moram iskreno priznati da mi ga
je bilo stvarno tužno gledati jučer u Promenadi sa bocom pive,
rado bi sa njime popio istu, ali bio sam u poslu, vjerujem da će
se dići… I tako se već 30 godina vrtimo se gore nego u filmu
˝Beskrajni dan˝… Ovaj članak ipak nije napisan da
analiziram izborne rezultate jer sve se zna, već da skrenem
pažnju na jednog opasnog ˝protivnika˝ koji iz ciklusa u ciklus
pobjeđuje sve nas pa čak i HDZ, a prolazi nam ispod radara ne
obaziremo se na nju, a riječ je o demografiji, odnosno
katastrofalnoj demografskoj slici koja pogađa cijelu zemlju, a
niti naša županija nije iznimka. Ona vodi jednu svoju kampanju iz
ciklusa u ciklus, pokazuje sve gore rezultate i sve nas
gazi.
Demografske brojke su neumoljive, naime prema podacima DIP-a kada
smo prvi puta neposredno birali gradonačelnika prema sadašnjem
modelu Karlovačka županija imala je 135 186 upisanih birača,
2013. godine kasnije imala je 117 278, danas imamo 106 023
birača. U samo 12 godina, dakle malo više od jednog desetljeća
izgubili smo grad veličine pola Karlovca, a trendovi će se
nastaviti i dalje. Na idućim lokalnim izborima naša županija će
pasti ispod 100 000 stanovnika i to su brojke koje bi svakoga
trebale zabrinuti, posebno vladajuće jer kada vladaš nad manje
ljude manji je legitimitet, slabija pregovaračka pozicija, a da
ne govorim kako manje stanovnika znači i manje novca u proračun,
manje novca za rad, a time i manje sredstava iz fondova EU.
Vladajuće bi posebno trebala zabrinuti činjenica da je 2009.
godine HDZ na izborima za županijsku skupštinu osvojio 28 833
glasova, a danas 12 godine kasnije 20 802 glasa, što znači da je
i sam izgubio 8000 birača iako je osvojio izbore. U gradu
Karlovcu je 2009. za HDZ glasalo 11.657 ljudi, danas je to 7447
ljudi što znači da je sam izgubio trećinu glasača, a zadržao
otprilike isti postotak. Slična situacija je i sa svim drugim
strankama.
Ako proširimo analizu na pojedinu općinu, primijetit ćemo
da je općina Saborsko 2009. imala 928 upisanih birača, danas ima
534 što je gotovo upola manje. Ovim tempom na lokalnim izborima
2033. ista općina neće fizički postojati…Slika Saborskog slika je
i u općinama Plaški koja je sa 3109 pala na 1719, odnosno Krnjak
2400 na 1600, Cetingrad, Barilović i drugih. Diljem naše županije
demografija i biologija pobjeđuju sve pred sobom. Nešto je
bolja situacija jedino u Žakanju i Kamanju, što se može pripisati
blizini slovenske granice. Situacija nije bolja niti u gradovima
svi gradovi su na gubitku, a najteže je u Ogulinu i Slunju koji
su izgubili veliki dio stanovništva, dok Duga Resu jedino
spašava blizina Karlovca te se još nekako drži. Do idućih izbora
Duga Resa će biti drugi grad po veličini u našoj županiji što je
je veliko upozorenje Ogulinu. Apatičnost, starenje stanovništva,
nezainteresiranost lokalnih vlasti za selo, nedostatak
perspektive, politika ˝radije ću vladati makar sa 10 ljudi, ali
samo da vladam˝ dovelo je do pražnjenja sela. Nitko ne može reći
da Saborsko, Plaški, koji su u blizini Plitivčkih jezera,
Baračevih špilja, Bjelolasice, granice Like i Gorskog kotara te
izvorima rijeka ponornica nemaju perspepektivu, ali eto situacija
je takva kakva je.
U cijeloj ovoj priči netko će reći da broj birača ne znači nužno
i broj stanovnika u tim gradovima jer postoje djeca i poneke
skupine koje ne ostvaruju biračko pravo na tom području. Negdje
bi to i bila istina, ali ovdje moram naglasiti da je ovo i ukupan
broj stanovnika jer na istom području djeca gotovo niti ne
postoje, Plaški i Saborsko imaju jednu OŠ. A kada ne postoje
djeca ne postoji niti budućnost.
Popis stanovništva koji je trebao biti na razini države u 4.
mjesecu upravo je pomaknut iz tog razloga na 9. mjesec kako bi se
u predizborno vrijeme prikrili pravi razmjeri štete i katastrofe
koju čini demografija. Na razini države pali smo ispod 4
milijuna, a na idućim izborima naša županija definitivno će pasti
ispod 100 000 stanovnika. Napominjem da smo svojevremeno imali
ministricu za demografiju upravo iz naše županije, ali kao što
znamo ubrzo je bila smijenjena te ništa nije mogla napraviti u
svom mandatu. Sada vodi županiju iz sjene i mora biti svjesna
ovih brojki, ne samo bivša ministrica već i općinski načelnici,
novoizabrana županica, vjećnici i svi koji su dobili mandate od
građana, a istih je sve manje morati kako god znaju pozabaviti
ovim brojkama i trendovima jer one će se u skorije vrijeme
produbiti još više jer ponavljam manje ljudi znači i manji
legitimitet vladanja te slabija pozicija.
Nakraju ću se dotaknuti i Karlovca. Kada je bila kampanja za
lokalne izbore 2017. tada sam u jednom intervjuu rekao ako
Karlovac nešto ne promijeni da će 2030. godine pasti na 30 000
stanovnika. Uzevši u obzir da je 2009. imao 56 tisuća birača, ove
46 tisuća birača, te u obzir dinamiku trenda bojim se da sve ide
prema mojoj neslavnoj prognozi. Svemu tome u prilog ide
sitan, ali znakovit primjer jer sam i osobno radio na
biračkom mjestu koje je u samome centru grada. Dakle u jutarnjoj
smjeni sve do 11 sati ujutro nije na biralište izašla niti jedna
osoba koja je mlađa od 50 godina. Mislio sam da je to slučajnost
jer mladi ljudi spavaju pa sam se radi analize za drugi krug
zamijenio za smjene te sam bio u poslijepodnevnoj smjeni.
Nažalost niti tada ih nije izašlo puno više, a uglavnom je
dominirala starija populacija od 60 godina naviše. Ovo govorim za
centar grada koji je sada već po broju stanovnika izašao izvan
top 10 gradova u RH. Ukoliko je u jednom srednjem gradu ovakva
slika, koja je perspektiva i kako to izgleda na selu? Naravno ne
umanjuje biračko pravo starijih osoba koje ga koriste nego
sugeriramo na razmišljanje ima li mladih u gradu i ovoj zemlji,
zanima li ih uopće sve ovo i kakav grad i zemlju ostavljamo
budućim naraštajima, odnosno nastavimo li ovako do sredine ovoga
stoljeća past ćemo ispod 3 milijuna ljudi.
Ilustrativan je primjer da je u mojoj osnovnoj školi prilikom
upisa bilo čak tri prva razreda te preko 60 djece, a danas
se jedva skupi učenika za upisati jedan razred. Veliki je problem
što ovi se ovi trendovi ubrzavaju iz ciklusa u ciklus.
Koje je rješenje svega toga? Prije svega promotriti koje su
prirodne, povijesne i društvene ljepote karakterističnie za
određenu općinu ili grad, zatim promovirati iste u svrhu
doseljavanja ljudi i iskorištavanja potencijala, motivirati
ljude sa raznim stimulansima i demografskim potporama da ostaju
na toj zemlji, posebno nagraditi i stimulirati mlade
obitelji te one sa više djece, obnoviti postojeću infrastrukturu,
koristiti obnovljive izvore energije, izgraditi škole i
organizirati razna događanja kako bi se uopće pokrenuo život na
području diljem županije, po uzoru na sela u EU potrebno je
konačno misliti zeleno i uvesti energetski obnovljive i
učinkovita sela. Za sve to potrebno je olabaviti administraciju,
organizirati transparentne natječaje i dati što veću slobodu
ljudima koji kreativno u svojoj sredini žele nešto napraviti.
Politika je do ovoga dovela, a sada je potrebno da se što manje
miješa u naše živote. Također potreban je i novac, ali za isto
postoji i kohezijska politika EU. Našoj županiji potreban je
sustavan demografski oporavak.
Iduća godina 2022., možda simbolična po nazivu prva je kada smo
matematički bliži 22. stoljeću nego ˝famoznoj˝ 1941.
godini. Zanimljivo o 22. stoljeću još nije bilo niti
riječi… Stoga dok nas vrijeme i demografija neumorno gaze
razmislimo o ovoj činjenici i pozivam novoizabrane
gradonačelnike, načelnike, vijećnike… ma sve nas da počnemo
razmišljati za 22. stoljeće.