Imamo povoljnu klimu, čistu vodu i ako uspijemo postaviti OPG-ove na zdrave noge osigurat ćemo mogućnosti svojoj djeci, umirovljenicima, radnicima i bit će priuštivo stanovanje, kaže Močnik.
Mogu li salonski političari i troma birokracija razumjeti probleme malih ljudi, pitanje je na koje svi znamo odgovor, no povjerenje na izborima se redovito poklanja njima, onima koji naše živote “kroje” iz debelih kožnih fotelja.
Jedan od kandidata liste “Rijeke pravde” u 7. izbornoj jedinici je sve nego političar pun praznih floskula i obećanja, to je čovjek koji ne treba “hodati u tuđim cipelama” da bi razumio probleme poljoprivrednika, vrijednih ljudi kojih u Hrvatskoj iz godine u godinu ima sve manje. HSS-ovac Zdenko Močnik iz Duge Rese u 30 godina otkako se bavi stočarstvom i mljekarstvom nije koristio godišnji odmor niti bio na bolovanju, aktivan je u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori i županijskim odborima za poljoprivredu, županijski je vijećnik, no kako je sam rekao u razgovoru za KAportal, biti u oporbi s ovakvom bahatom vlasti sve to vrlo malo vrijedi, jer se njihov glas ne čuje.
– S aktualnim politikama propadanje sela i poljoprivredne proizvodnje će s nastaviti i ako želimo biti zdrava nacija treba pod hitno nešto promijeniti, smatra Močnik.
Dugorešani i Karlovčani uglavnom dobro znaju Zdenka, vrijednog OPG-ovca iz Mrežničke Varoši kod Duge Rese čije imanje na dva kućna broja s jedne strane oplakuje “zeleni biser” rijeka Mrežnica, a s druge hektari zemlje koju obrađuje kako bi mogao nahraniti svoje kravice.
U Dugu Resu ste se priženili?
Da, rođen sam u Zagorju na obali Sutle, imam gene zemljoradnika, dijete sam sa sela. Jedno vrijeme sam radio u Mariboru, u tvornici TAM, no kako je i ona uslijed tranzicije propala, imao sam priliku otići u Austriju. Tamo sam na jednoj farmi, koja je imala i vinograd vozio traktor i pomagao u svim radovima, i kad sam vidio kako to funkcionira odlučio sam da ću se baviti samo poljoprivredom. Od tada nikad nisam bio na birou niti tražio posao nego samo radim.
Poznati ste mljekar?
Imam mješovitu proizvodnju u poljoprivredi, osnovna je proizvodnja mlijeka i to punih 30 godina. 20 krava je na mužnji i to je optimum kojim mogu vladati fizički, imam i vlastiti uzgoj junica, tov, uvijek oko 40-50 grla. Limitiran sam prostorom i zemljištem, radim sve na privatnom zemljištu, na osam hektara. 16 kućanstava iz okolice, svi koji su htjeli zadržati obradivu zemlju dali su meni da je obrađujem.
Može li se u Hrvatskoj živjeti od poljoprivrede i zašto ste se uopće počeli baviti politikom?
U Hrvatskoj se može živjeti od poljoprivrede, a politikom sam se počeo baviti da bi se od nje moglo živjeti bolje. 11 godina smo u Europskoj uniji, slušali smo priče da ćemo kad uđemo imati mogućnosti povlačenja novca, razvoja i onda doseći stupanj EU. Mi to nismo napravili, to nije se dogodilo. Dobili smo kontra efekt gdje smo potrošili jako puno europskog novca, koji su nam bili pristupom dani kroz ruralni razvoj, iparde, saparde i ostale programe. Međutim, politike nisu dobro usmjeravale taj novac, to je jalov novac, nije donio povećanje. 2024. uopće nemamo samodostatnost poljoprivrednih proizvodnja, čak smo izgubili i onu koju smo prije imali, kao proizvodnju mandarina.
– Da ne govorimo o mlijeku gdje smo pali na 390 milijuna litara godišnje proizvodje a potrebe Hrvatske su oko milijardu litara. 2017. smo imali 750 milijuna i imali smo tendenciju rasta. No izmijenili su se uvjeti za poticaje, otvarali su se mali OPG-ovi od kojih se nije tražila proizvodnja i tako je počelo kupovanje biračkog tijela. Stranka na vlasti dobila biračko tijelo koje dobiva novac i za njih glasa, a ne moraju ništa raditi. Naš Ustav kaže da je privatno vlasništvo neotuđivo i ja se slažem, ali to kod poljoprivrednog zemljišta to ne smije biti, kaže nam Močnik.
Dodaje da zemlja mora davati proizvod, “to cijeli svijet zna jer hrana je osnov svega”.
– Mi nemamo hranu, sigurnost i zadovoljne ljude i nećemo ih zadržati, pustošenje će kod ovakve politike biti još veće. Mladi ljudi se pitaju zašto bi radili, čekaju akcije u šoping centrima da mogu kupiti 10 litara mlijeka ili par kilograma mandarina. Maslac, najjeftiniji sir, a to je na kraju polučilo javnozdravstveni problem, pojavu pretilosti, jede se nekvalitetno i skupo, nacija smo dijabetičara, djece s poremećajima u ponašanju, sve je povezano s hranom, rekao je.
Što Vas je motiviralo da budete kandidat za Hrvatski sabor?
Sedmi sam na listi koalicije Rijeke pravde. Nisam išao u stranku da bih ostvario karijeru, na listi sam kao kompromisno rješenje, radije bih da je išao Tomislav Boljar, ali Grad Duga Resa je u fazi velikih projekata i izgradnje i ima puno posla. Ja ga razumijem, on podržava mene, ja podržavam njega, imamo potporu stranke i kampanju radimo personalno. Kad sam već tu, znam da mogu puno dati i doprinijeti da se stvari u poljoprivredi promijene. Mene isključivo preferencijalni glasovi mogu dovesti u Sabor, tu računam na ljude koji me znaju iz mljekarskog miljea proteklih 20 – 25 godine gdje sam radio i kroz Udrugu hrvatskih proizvođača mlijeka, Proizvođača mlijeka KIM, Hrvatsku poljoprivrednu komoru gdje sam u Upravnom odboru. Ona još jedina ima utjecaj i može nešto reći, no stranka na vlasti je i tamo postavila svoje ljude i imamo mali efekt, ali zahvaljujući medijima i pametnim ljudima ponekad se i čuje naš glas.
HSS u Karlovačkoj županiji vodi jedan grad, Vašu Dugu Resu. Samu stranku s najduljom tradicijom potresale su afere, proglašavali vas “trgovačkom strankom”?
Stranku su pojedinci rasturili iznutra. Nije stranka bila trgovačka nego je imala pojedince koji su se prodavali za judine škude. To se ne može drugačije reći. Ne mogu shvatiti da netko tko slijedi Radićevu politiku, 120 godina tradicije, ima povijest i platformu koja je i danas aktualna da onda netko vodi i sjedi u stranci i nakon 8 godina saborskog mandatana zadnjoj sjednici odluči da se ne može složiti s politikom stranke, ode iz nje i priključi se Domovinskom pokretu, što znači – kupio ga je HDZ. Takvih ljudi je nažalost bilo puno u HSS-u.
Koji je ključni problem hrvatske poljoprivrede?
Sad smo ušli u novi strateški plan za petogodišnje razdoblje. Nama je za to razdoblje omotnica za izravna plaćanja “tanja” za 40 posto. Sad će ljudi shvatiti, očekuju novce, nama nisu isplaćeni poticaji nego avans, što je i pravilo igre Europske komisije. Sad je došlo samo 60 posto iznosa. Rekli to je 90 posto ukupne omotnice, još možemo očekivati neka sitna poravnanja, kad se to izravna ja sam sto posto siguran da će biti ono što je i Europska komisija rekla, da imamo kaznu od 40 posto manje – jer smo lagali. Aktualna Vlada priprema intervencijske mjere, to je opet kupnja biračkog tijela. Mjera od 590 milijuna eura za proizvođače mlijeka gdje će dati na temelju optimalnog izračuna vrijednosti proizvođača. Ja mogu npr. dobiti 100 tisuća eura, no dobit ću 30 posto od toga i obvezu da povećam proizvodnju u tri godine za 30 posto. To nije zakonski ni fer, ima puno onih koji to neće znati ostvariti, koji ne žele ili ne mogu ostvariti. Konkretno, ja imam prostor u kojem sam limitiran sa zemljištem, svu hranu proizvodim sam, trenutačno je tržište hrane takvo da se niti jedan višak ne može prodati po realnoj cijeni da se pokriju troškovi. Mlijeko prodajem ispod cijene, ako proizvodem višak žita, sjenaže ili kukuruza i to idem prodavati radim dubiozu i takva mi pomoć može biti vrlo jalova.
Ja sam na održivoj proizvodnji. Ministarstvo kaže nismo dosegli europske prosjeke. Vidjeli ste prosvjede u Europi, nisu tamo bili prosvjedi zbog toga što nemaju novaca, međutim, dobili su ograničenja koja će ih toliko ospstruirati da neće moći raditi ni živjeti. Mi smo prepisali te agende, nema potrebe za tim, naš zeleni otisak je maltene djevičanski. Nemamo problema s nitratima u podzemnim vodama, problema opterećenosti po jedinici površine, niti s pesticidima. Mi imamo ekipu koja samo prepisuje od drugih.
Vaši kolege u cijeloj Europi su se digli na noge, vladala je prava “seljačka buna”. Naši su valjda zadovoljni pa su se jedva oglasili?
– Mi smo se u Poljoprivrednoj komori dogovorili da idemo u prosvjede i to prije sezone radova, sad su radovi i više seljaci ne mogu prosvjedovati. Dok smo dogovarali, pojedinici – krtice su to slali ministrici. Imamo korumpirane ljude koji su kupljeni od vlasti. Onda su oni fol radili svoje demonstrativne vožnje, ti isti ljudi koji su tamo bili protiv prosvjeda, sad su išli organizirati svoje ljude da Vlada može reći – mi smo imali prosvjed. To je bilo inscenirano, benigno i smiješno.
Daleko smo od Europe u svim pogledima, osim geografski, kakvo je stanje u poljoprivredi?
U Francuskoj su farmeri 2022. godine po hektaru imali 900 eura poticaja, a hrvatski 205. Ove godine će hrvatski imati 139, a u Francuskoj su smanjeni za 10 posto manje. Onda su “poludjeli” i otišli u prosvjede. Mi smo nekad smo imali 350, pa 250, sada 139 i svi šutimo.
Kakva je situacija u Karlovačkoj županiji?
2003. godine u Karlovačkoj županiji je bilo oko 1.800 poljoprivrednih subjekata za proizvodnju hrane. Danas, u 2024. godini imamo 7.300. Nekad je proizvođača mlijeka u Karlovačkoj županiji bilo 3.600, danas ih je ukupno 220. Što nam to govori? Otvaraju se mali OPG-ovi, ako imate jedan hektar, otvorite OPG i dobijete poticaje. Glumica iz HNK može otvoriti OPG i tamo se baviti neproizvodnim poslovima, imati stilske vježbe na selu. Mi smo ruralni razvoj pretvorili u to da hoćemo imati pametna sela, igrališta, nogostupe, romobile, moramo sve imati lijepo i podšišano, ali ne smije biti životinja i proizvodnje hrane. Samo nemojte hranu proizvoditi, sve drugo možete. To je poruka ove vlasti.
Član sam Županijske skupštine. Odbori za poljoprivredu funkcioniraju tako da me pitaju što ja mislim, ja kažem svoje a onda Ured i pročelnica kažu “Močnik je bacio kost, vidi što možeš napraviti”. Onda je ona baci u juhu, napravi je bezmasnu i neukusnu i onda idu s time na Županijsku skupštinu.
Karlovačka županija je prije četiri godine krenula s Razvojnim centrom u Cetingradu za otkup i preradu voća, povrća i industrijskog bilja. Rekli su da će dobiti novac za projekt, a do dana današnjeg od tog projekta nema ništa, čak ni u ovom proračunu je skinuto je su zamislili predimenzioniranog. Takve centre imaju drugi gradovi, u Karlovačkoj županiji nema ničega, čak ni organiziranog otkupa ni prerade. Imamo tri tvrtke, Heineken, Pivac i Žitoproizvod i njih ne zanimaju proizvođači. Stalno to ponavljam, ajmo oživjeti lokalnu priču, a to može Županija kao regionalna vlast. Treba uspostaviti kontakte i raditi za dobrobit potrošača. Još 1999. samo počeo hodočastiti u Ministarstvo i onda je ministar Dominiković trebao povezati smeđu i plavu brazdu Slavoniju i Jadran i to je bilo na tragu toga. Rekli su, idemo pokrenuti proizvodnje u svrhu logistike turizma, a to se nije napravilo. Imamo strane kapitaliste koji drže i turizam, uvoznu radnu snagu i isključivo uvozni potrošni materijal. Nama je ostalo samo zagađenje.
Karlovačka županija u sustavu poticaja ima 470 magaraca. Poticaj po magarcu je 480 eura, a za mliječnu kravu 108, za krmaču 30 eura. Koja je korist od jednog magarca u odnosu na mliječnu kravu ili krmaču?
Što bi kao saborski zastupnik i da dođe nova Vlada mogli promijeniti?
Prvenstveno treba promijeniti nekoliko zakona. Zakon o poljoprivredi nam nije dobar, kao ni Zakon o OPG-u ni Zakon o poticajima. To su populistički zakoni napisani za pojedine strukture kao i Zakon o zemljištu. Imamo sad 18. verziju, a on je i dalje neprovediv. Imamo hektare obradivih površina, komasaciju ne možemo napraviti jer je preskup postupak i dovelo bi do lokalnih ratova. No što možemo? U Mrzlom Polju imamo kompleks od 50 hektara s 20 suvlasnika. Posjednimo ih za stol, treba vidjeti njihove namjere i ako se mogu baviti poljoprivredom, omogućimo im to. Otvorimo personalizirane programe. Duga Resa ima 800 hektara visokovrijednog zemljišta, otvorimo dvije farme na desnoj obali Mrežnice, se desne peradarsku. Ako je brdovito, idemo voćnjak, aroniju, bilo što nije problem, treba potaknuti proizvodnju hrane.
To je sustav “od polja do stola”, ne iz Poljske i krumpir iz Egipta i Cipra. To nisu rješenja, janjetina iz Rumunjske, stejkovi iz Argentine.
Načelno se potiče, zašto se ne provodi kako treba?
Propisi su ukoliko neki proizvod nosi porijeko EU, to se ne kontrolira. Rade se takve stvari da npr. naši ljudi uvoze ukrajinsku pšenicu u Mađarsku, u Hrvatsku ju uvezu kao proizvod EU. Mađare to ne zanima, a ukrajinska pšenica dolazi u naše tvrtke kao sirovina za kruh, proizvod treće zemlje postane proizvod EU, nema kontrole. Trgovački lobi je prejak, da postoji sustav kontrole to se ne bi moglo događati i onda bi se naši proizvođači stimulirali. Da možete kupiti proizvod s OPG-a tamo bi ih kupovali, a ne u centrima. Mi smo pomahnitali, sad svi hoćemo jesti jagode za Božić. Ovako bi imali sezonske, domaće zdrave jagode. Sve polazi od zemlje i poljoprivrede, od sustava u školstvu nadalje. Naši kurikulumi ne prate to. Imate inženjera agronomije koji radi kao konobar. Izgubili smo kulturu rada, treba to vratiti mladim ljudima i adekvatno ih platiti. Sve polazi od toga hoće li selo biti zdravo i živo. Jedemo loše i nekvalitetno i skupo, ovako bi znali što jedemo, a ljudi koji proizvode će ostati na zemlji, imat ćemo i demografiju i održivost. Loša prehrana postala je javnozdravstveni problem.
Imate poruku biračima?
Pozivam ih da izađu na izbore u što većem broju. Ovo je vrijeme i prijelomni trenutak da se u Hrvatskoj dogodi promjena, a to možemo da vratimo dignitet OPG-u, da nam zemljišta budu osnova. Imamo umjerenu klimu, vodu i ako uspijemo postaviti OPG-ove na zdrave noge osigurat ćemo mogućnosti svojoj djeci, umirovljenicima, radnicima i bit će priuštivo stanovanje. Zemlja je sve, ona je hraniteljica iz nje se rađamo i u njoj završavamo. Radim kao životinja 30 godina svakodnevno, nisam niti jedan dan iskoristio ni godišnjeg ni bolovanja. U 61. sam godini života, koliko ću još moći raditi ne znam, ali rad, poštenje i vjera se isplate. Nažalost, sustav nam je trul, promijenimo ga, dobijemo vjeru u sustav i bit će nam svima bolje.