Povodom državnog blagdana
Dana neovisnosti RH preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, predvodio je misno slavlje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu na Dubovcu, u utorak 8. listopada 2019. godine, u koncelebraciji s ocem Marijom Škrtićem, pavlinskim provincijalom u Hrvatskoj, te mons. Antunom Senteom ml., rektorom Nacionalnog svetišta svetog Josipa. Istog dana navečer Svetište su posjetili hodočasnici iz Zagreba predvođeni glazbenikom Jonatanom Palićem vračajući se iz Međugorja.
Na misnom su slavlju sudjelovali najugroženiji sudionici u prometu – djeca i motoristi te policajci motoristi PU karlovačke. Pjevanjem su misno slavlje animirali članovi zbora mladih “Agape”, a nakon misnog slavlja slijedio je tradicionalni blagoslova motorista i motora koji je bio popraćen prigodnim koncertom grupe RiM i grupe “Drugi način” iz Zagreba.
OD ČEGA SMO NEOVISNI?
U prigodnoj homiliji preč. Matija Pavlaković, inače rođeni Karlovčanin sa Dubovca, kazao je kako slaveći Dan neovisnosti s pravom se pitamo od čega smo neovisni.
– Čini se da danas slavimo, formalno pravnim rječnikom rečeno, raskid s jednim oblikom državne povezanosti, ali još više slavimo korak prema iščekivanomu hrvatskom zajedništvu u kojemu je neovisnost jedna od dragocjenosti – kazao je propovjednik i zapitao se:
– Kakva neovisnost i od čega? Sigurno da je nezaobilazna ona politička, ali je puno važnija duhovna neovisnost iz koje je rođena i ona formalno-pravna. I baš tu se s pravom pitamo koliko smo neovisni? Obranjeni su gradovi, sela, njive, more, šume, planine … Svježe su suze nad mrtvima, još svježije nad traženima. Puno je razrušenoga obnovljeno, dok stasa novi hrvatski naraštaj kojemu su itekako potrebna polazišta. Istina, puno je toga što pokazuje znakove izvanjske neovisnosti, ali su duboki tragovi ovisnosti, ponajprije ovisnosti o neistinama iz doba Jugoslavije. Neistine koje su bile polazište za gušenje hrvatske slobode, neistine koje su nanosile bol i hranile ratna stradanja – propovijedao je preč. Pavlaković.
LAŽ!
– Zato je vrijedno, nužno je ljude koji su prije toga raskida državnih poveznica jednostavno i odlučno voljeli Hrvatsku pitati, jesu li mislili da će nakon 29 ili 28 godina preživjeti jugoslavenska laž o Drugome svjetskom ratu i poraću. Hrvatska se treba osloboditi ovisnosti o toj i takvim lažima jer kako objasniti da se ni danas, bez obzira na tisuće grobišta na kojima su stradali progonjeni na ‘Križnim putovima’, bez obzira na svjedočanstva o zločinima koja su i najnovijim iskapanjima potvrđena u srcu Zagreba. Kako to da su počinitelji nepoznati, da ti silni zločini nemaju zločinaca?!To nisu samo ‘zločini bez kazne’ nego i ‘zločini bez zločinaca’. No, netko bi mogao reći da se vraćamo u prošlost, ali laž lako premošćuje vremena jer se na tu laž nadovezala svježija tako da u odnosu na domovinski rat primjećujemo nešto slično: toliko zločina protiv hrvatskih ljudi a odgovornih kao da nema. U svemu je pak najgore što se čini da se ne smiju postaviti niti pitanja o tome. Koja to neovisna zemlja ne bi smjela propitivati bilo što je za nju važno? Hrvatska neovisnost može biti istinska samo ako u njoj živi ovisnost o istini. To je danas velika rana koja razjedinjuje naše društvo, koja širi razočaranja i oslabljuje polet. A ona se produbljuje onda kada takve laži opstaju, da bi se učvrstila neka druga polazišta, kojih je sjeme brižno čuvano i njegovano, čekajući sjetvu na dobro pripremljenim njivama neistine. Na njima se prepoznaju danas, ne samo klice, nego obilni plodovi tih neistina u raznim inačicama, s ustrajnim pokušajima da ih se umota u kulturalne, medijske, gospodarske, umjetničke i zabavne oblike – primijetio je rektor Međubiskupijskog sjemeništa.
KAKO OBJASNITI?
– Ako pitamo ljude koji su prije 28 godina bili na ciljniku neprijateljskih cijevi jesu li mislili, bez obzira na tadašnja progonstva, da će iz slobodne i neovisne Hrvatske ljudi odlaziti ili da će se nekada prognani Hrvati u nju rado vraćati, dobit ćemo jednoznačan odgovor. Možemo li njima danas objasniti previranja i sukobe koji se tiču braka i obitelji, koji se tiču slobodnoga očitovanja naroda o ključnim pitanjima? Kako im je moguće objasniti da takozvani intelektualci, profesori na učilištima, zaposlenici u državnim ustanovama, blate Hrvatsku? Kako im reći da se o njihovoj obrani Domovine u istome hrvatskom školskom sustavu mogu pronaći različiti prikazi?… Teško im je objasniti da su nositelji odgovornih služba ljudi koji su bili nositelji tih istih jugoslavenskih laži ili pak njihovi duhovni slijednici. Teško nam mogu povjerovati da neki oblik lustracije, koji bi udaljio tu laž i gradio na polazištima istine, nije moguće. Jer, ako su pravni i politički dokumenti pročišćeni i uljepšani, očito postoje drugi putovi koji dovode do sličnih rezultata. Jedan od takvih zacijelo je put podrijetla imovine, što je, moglo bi se reći, jedno od imena, gospodarsko ime za lustraciju koja, uz malo dobre volje, može lako dosegnuti i 1989. i 1990., sve do danas – kazao je preč Pavlaković.
ISTINA!
– U tome nastojanju za neovisnost od laži, za zalaganje za istinu o Hrvatskoj, prevažnu ulogu imaju hrvatski branitelji. I dobro je da toga trajno budu svjesni. Isus nije dalje pripovijedao o Samarijancu, nego samo o djelu milosrđa. Branitelje je životni put mogao odvesti na razne strane. Život je širi od naših predviđanja. I vi se vratite u djela milosrđa, pred kojima svi mi ponizno i nedostojni stojimo, te se tamo pitajte kakvu ste Hrvatsku željeli. Ne dopustite da vas bilo novac, politički utjecaji i životni brodolomi odvuku od Hrvatske za koju ste bili spremni umrijeti, jer ste vjerovali u njezin život. U slavljima spomena šaljemo zraku svjetlosti iz sadašnjosti, da bi se odrazila u prošlosti i pomogla živjeti pred budućim. U istinskome spomenu radi se o sadašnjemu i o budućemu. A nema besplodnijega od spomena koji je zaustavljen u prošlosti. Ovo je slavlje naše sadašnjosti s Bogom, u kojoj je predokus vječnosti- zaključio je svoju homiliju preč. Matija Pavlaković.
KAportal.hr