Objavom podataka za 2014. godinu, zemlje regije
Europe i središnje Azije imale su udio u svjetskom
bogatstvu od 27 posto, pri čemu su najveći dio bogatstva u regiji
držale zemlje zapadne Europe, dok se Hrvatska našla ispod
prosjeka te regije, stoji u novom izvješću Svjetske banke.
Hrvatska se, s bogatstvom po glavi stanovnika od
147.545 dolara, našla na 28. mjestu, što je ispod prosjeka
regije, koji iznosi 368.233 dolara. Primjerice, mjesto
iznad Hrvatske se nalazi Poljska, s iznosom
od 154.932 dolara, dok je Slovenija na
16. poziciji, s iznosom od 351.776 dolara.
Zapadnoeuropske zemlje u 2014. godini držale su 83 posto
regionalnog bogatstva – Njemačka 19 posto, Francuska
14 posto, Velika Britanija 13, Ruska Federacija 9, dok
je preostalih 8 posto bilo je u rukama istočnoeuropskih i
srednjoazijskih zemalja.
Pritom je bogatstvo po glavi stanovnika značajno variralo u toj
regiji.
Naime, Norveška,Švicarska i Luksemburg imale
su bogatstvo od više od milijun dolara po građaninu, i ustvari su
njihovi građani bili među najbogatijima u svijetu, dok je u
većini preostalih zemalja OECD-a s visokim
dohotkom bogatstvo po glavi stanovnika iznosilo između 600 i 900
tisuća dolara. S druge strane, značajan broj istočnoeuropskih i
zemalja središnje Azije, njih 13, imalo je bogatstvo ispod 100
tisuća dolara po osobi.
Kako pokazuje izvješće, globalno bogatstvo znatno je
poraslo tijekom protekla dva desetljeća, no gledano po
glavi stanovnika se smanjilo ili stagniralo u više od dvadesetak
zemalja u različitim prihodovnim razredima.
Izvješće je pokazalo da je globalno bogatstvo poraslo za oko 66
posto, sa 690 tisuća milijardi dolara na 1.443 tisuća milijardi
dolara. Međutim, nejednakost je bila značajna, budući da je
bogatstvo po glavi stanovnika u zemljama OECD-a s visokim
prihodima bilo 52 puta veće nego u zemljama s niskim prihodima.
Smanjenje bogatstva po stanovniku zabilježeno je u nekoliko
velikih zemalja s niskim prihodima, u nekim bliskoistočnim
zemljama bogatih ugljikom te nekoliko zemalja OECD-a s visokim
prihodima pogođenih financijskom krizom 2009. godine.
Promjena bogatstva između 1995. i 2014. bila je poprilično
raznolika, pri čemu su neke zemlje pokazale veliki napredak, dok
su druge izgubile ‘tlo pod nogama’, osobito nakon financijske
krize 2009. godine.
Različiti su razlozi zbog kojeg je bogatstvo po stanovniku
stagniralo ili se smanjilo u pojedinim zemljama. Primjerice, u
Grčkoj, Portugalu i Španjolskoj ono se smanjilo nakon financijske
krize u 2010. godini, usred rasta vanjskog duga tih zemalja te
stagnacije ili pada ljudskog kapitala.
U Ukrajini, ukupno bogatstvo palo je za 10 posto, no gubitak
broja stanovnika od 12 posto rezultiralo je rastom bogatstva po
stanovniku od dva posto. U Turskoj, primjerice, bogatstvo po
stanovniku je stagniralo, povećavši se samo dva posto između
1995. i 2014. godine. Kako se navodi u izvješću, to je rezultat
postupnog povećanja tereta inozemnog duga, pada razine prirodnog
kapitala, koji predstavlja velik udio bogatstva, kao i malih
dobitaka kada je u pitanju druga imovina.
U drugim zemljama, ukupno bogatstvo te ono po glavi stanovnika se
povećalo. Pritom, smanjenje populacije pridonijelo je povećanju
bogatstva po stanovniku u značajnom rasponu zemalja Europe i
središnje Azije, kao što su Armenija, Gruzija, Moldavija, Bosna i
Hercegovina, Bugarska, Bjelorusija, Albanija, Rumunjska, Latvija,
Litva, Ruska Federacija, Poljska, Estonija, Mađarska, Njemačka, a
tu se nalazi i Hrvatska.
Pritom, najveći rast bogatstva po stanovniku, od 274 posto, imala
je Bosna i Hercegovina, prvenstveno zbog vrlo brzog rasta
ljudskog kapitala, a uslijed oporavka od regionalnih sukoba od
bazne godine istraživanja, 1995. godine. Od 43 zemlje regije
Europe i središnje Azije, BiH se našla na 41. mjestu, s ukupnim
bogatstvom po glavi stanovnika od 40.486 dolara, a slabije
plasirani od nje bile su samo Moldavija i Kirgistan.
Izvješće “Promjene bogatstva nacija 2018” prati bogatstvo 141
zemlje između 1995. i 2014. godine objedinjavanjem podataka o
prirodnom kapitalu, poput šuma i minerala, ljudskom kapitalu, to
jest zaradi tijekom životnog vijeka osobe, zatim proizvodnom
kapitalu, poput zgrada, infrastrukture i sl., te neto inozemnoj
imovini.