U Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice Ivana Gorana Kovačića održan
je stručni skup na temu poticanja čitanja u djece i mladih.
Organihzirali su ga Županijska stručna vijeća učitelja i
nastavnika hrvatskog jezika u osnovnim i srednjim školama
Karlovačke županije, Gradska knjižnica I.G.K. te Hrvatsko
čitateljsko društvo.
Skup je otvoren interesantnim predavanjem dr. sc. Danka Plevnika
pod nazivom “Kako je moguća nemoguća misija – motivacija mladih
za čitanje” u kojem je predavač iznio svoju viziju problema
(ne)čitanja u djece i mladih. Već na početku ocijenio je
rad nastavnika materinskoga jezika “gerilskim pothvatom” i
ustanovio da su sami protiv svih – tehnologije, školskoga
sustava, inspekcije, ministarstava, agencija, roditelja i
učeničkoga nečitanja. Naglasio je i da smatra kako je bit
obrazovanja usaditi radost čitanja kod mladih, a ne da
doživljavaju literaturu kao muku.
Profesorica savjetnica Tanja Marčan iz Hotelijersko-turističke
škole u Opatiji održala je predavanje na temu “Problemi s
(ne)razumijevanjem književnih i neknjiževnih tekstova i
strategije čitanja”. U svome izlaganju predočila je
probleme na koje nailazi sa svojim učenicima koji ne vole i ne
žele čitati propisana književna djela te ponudila sudionicima
čitav niz strategija čitanja kojima se učenicima može olakšati
čitanje i razumijevanje njima teško razumljivih i
zahtjevnih tekstova.
Nakon predavanja održan je okrugli stol na kojemu su sudionici
pokušali dobiti odgovor na pitanje možemo li i kako povećati
čitalačku pismenost učenika. Uvodničari na okruglom stolu bili su
Kristina Čunović , dopredsjednica Hrvatskog čitateljskog društva,
Ana Sudarević, voditeljica ŽSV-a školskih knjižničara, dr.
sc. Danko Plevnik te profesorica Marčan. Nakon što su uvodničari
iznijeli svoju viziju i prijedloge kako utjecati na
kvalitetu čitalačke pismenosti, uključili su se i ostali
sudionici sa svojim pitanjima, komentarima, sugestijama te je
tako postupno nastao niz zaključaka ovog okruglog stola.
- Rješenje problema (ne)čitanja učenika ne može doći od
Ministarstva, AZOO-a ili bilo koje državne institucije. Samo oni
koji rade u direktnom kontaktu s učenicima mogu potaknuti
promjenu. - Treba intezivirati suradnju školskih knjižničara i nastavnika
hrvatskog jezika kako bi zajedno mogli utjecati na čitanje i
čitalačku pismenost učenika. - Čitalačka je pismenost alat koji u svome radu koriste i
ostali predmeti, stoga poučavanje čitalačke pismenosti ne bi
trebao biti posao samo nastavnika materinskoga jezika, već i svih
ostalih nastavnika. - Učenike treba osnažiti kao čitatelje poučavajući ih
strategijama čitanja. - Učenicima treba omogućiti i čitanje lektire po vlastitome
izboru, i to književnih i neknjiževnih tekstova, jer tako
potičemo njihov interes za čitanje onih djela koja su im bliska. - Informacijska tehnologija treba postati alat u promicanju
čitanja, a ne prijetnja knjizi.
Tema (ne)čitanja i nakon ovoga skupa ostaje problem cijeloga
hrvatskoga društva. Nitko nema recept ni instant lijek protiv
nečitanja, no isto se tako nitko ne želi ozbiljno i strateški
baviti tim problemom. Dotad, eto, ostaje činjenica da
je promicanje čitanja i dalje gerilski i entuzijastički pothvat
prepušten nastavnicima materinskoga jezika.
KAportal.hr