Naveliko se raspravlja jesu li razdjelnici potrebni ili ne, plaćamo li veće ili manje račune za grijanje.
Nekima je ugovor oko razdjelnika istekao ove godine, a
drugima istječe iduće. Naveliko se raspravlja jesu li razdjelnici
potrebni ili ne, plaćamo li veće ili manje račune
za grijanje. Sada kada su istekli ugovori, brojni suvlasnici
stanova morali su odlučiti jesu li za nastavak ili ne. A cijene
se po razdjelniku kreću od 22 do 25 eura po radijatoru. Ljudi su
se, kažu nam iz Hrvatske udruge za zaštitu potrošača, počeli već
odavno raspitivati što napraviti, a iskustva su različita, piše
Danas.hr. Stoga su
provjerili tko mora ugraditi razdjelnike, kolike su kazne za one
koji ih ne ugrade, kako se plaćaju računi ako nema razdjelnika…
Kao i brojne druga nedoumice.
Kazne od 1.500 do oko 6.000 eura
Prema članku 33. Zakona o tržištu toplinske energije, vlasnici
samostalnih uporabnih cjelina, u zgradi/građevini, a to znači
stanovi i poslovni prostori u zgradi, izgrađenoj prije stupanja
na snagu ovoga Zakona, dužni su radi racionalnijeg korištenja
energije ugraditi uređaje za regulaciju odavanja topline i
uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije
(razdjelnik) ili mjerila za mjerenje potrošnje toplinske
energije, objasnio je za Danas.hr predsjednik Udruge predstavnika
suvlasnika stambenih zgrada Grada
Zagreba Zdravko Vladanović.
Prema odredbama iz članka 50. istog Zakona novčanom kaznom od
1.500 do oko 6.000 eura kaznit će se za prekršaj fizička osoba
koja je krajnji kupac ako ne ugradi uređaje za regulaciju
odavanja topline i uređaje za lokalnu razdiobu isporučene
toplinske energije (razdjelnik) ili uređaje za mjerenje potrošnje
toplinske energije u svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Dakle,
država je propisala obvezu ugradnje razdjelnika u sklopu
racionalizacije potrošnje toplinske energije i to je proglasila
od interesa za Republiku Hrvatsku”, dodaje naš sugovornik.
“Što se tiče kazni, moram kazati da nisam upoznat da je ikome
izrečena kazna. Ugradnja razdjelnika u dijelu javnosti
svojevremeno je negativno dočekana i smatrana je nekom vrstom
nameta, a to nije točno. Naime, manji dio građana je smatrao da
će ugradnjom razdjelnika jednostavno prestati plaćati račune ili
da će oni biti nezamislivo jeftini. Naravno da to nije istina.
Istina je da računi mogu biti dosta jeftiniji. Treba znati da
razdjelnici imaju dvojako značenje. Prvo je ušteda energije, a
drugo racionalizacija troškova, a to pojednostavljeno znači da
građani troše toplinske energije onoliko koliko im je objektivno
potrebno. Ni manje, ali ni više. One zgrade koje nemaju ugrađene
razdjelnike stanari širom otvaraju vrata i prozore jer im je
prevruće, a oni s ugrađenim razdjelnicima ventilom reguliraju
potrošnju. Zar je normalno u današnje vrijeme skupog grijanja
energiju bacati kroz prozor”, mišljenja je Vladanović.
Nemaju svi jednak energetski status
Upozorava Vladanović na jednu bitnu činjenicu.
“Kao što je poznato, svi stanovi u zgradi zbog položaj, stolarije
i drugih razloga nemaju jednak energetski status, pa upravo zbog
toga imamo različita iskustva. Ukoliko razdjelnike gledamo kao
sarmu pri čemu jedni jedu meso, a drugi kupus onda je sasvim
jasno da će jedni negodovati. No, tu pomoći nema i takvo sebično
i partikularno gledanje i zanemarivanje univerzalnih vrijednosti
i općih interesa propisanih Zakonom treba staviti na odgovarajuće
mjesto. Na tome treba raditi onaj kome je to u opisu poslova, no
oni su začahureni u svoje urede i do građana dolaze samo u
predizborno vrijeme”, kaže Vladanović.
Koliko je potrebno potpisa suvlasnika za odluku o
razdjelnicima?
Za nastavak ugradnje razdjelnika potrebni su i potpisi
suvlasnika.
“U poslovima redovite uprave, pa tako i za ove poslove, odluke se
donose natpolovičnom većinom suvlasnika. No, potrebno je znati i
moguće posljedice, posebice u slučaju kad se ugradnja razdjelnika
sufinancirala iz javnih izvora kao što je Fond za zaštitu prirode
i energetske učinkovitosti. Za veliki broj zgrada sufinanciranje
ugradnje razdjelnika ugovoreno je s Fondom u visini od 40 % i kod
donošenja odluka treba paziti kako se ta odluka reflektira na
preuzete ugovorne obveze”, naglašava.
“Razdvajanje zgrade po ulazima odraz je prijeke potrebe
suvlasničkih zajednica u višestambenim zgradama za
pojednostavljenim i učinkovitim upravljanjem i održavanje zgrade.
To ima svojih prednosti, ali i nedostataka. Odmah po donošenju
Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao i Uredbe o
održavanju zgrada od prije 27 godina uvedena je praksa
razdvajanja po ulazima jer se uvidjelo koliko je teško zakonito
donositi suvlasničke odluke posebice u velikim zgradama”, kaže
Vladanović.
Nova pravila od siječnja 2025. godine oko upravljanja
zgradama
“Od 1. siječnja nadolazeće 2025. godine svaki će ulaz u zgradi
moći formirati vlastitu zajednicu suvlasnika u statusu pravne
osobe. To će uvelike olakšati sudske i upravne postupke. Pored
naprijed spomenutih zakona postoje brojni drugi zakonodavni
okviri koji podrobnije uređuju područje upravljanja zgradama.
Tako Zakon o tržištu toplinske energije, i njemu pripadajući
podzakonski akti, uređuje da se odluke donose natpolovičnom
većinom suvlasnika čiji su stanovi kao posebni dijelovi zgrade
povezani zajedničkom toplinskom podstanicom. Tako će biti i kod
na snagu stupi očekivani Zakona o upravljanju i održavanju zgrada
bez obzira hoće li se suvlasničke zajednice odlučiti na
razdvajanje po ulazima i tako formirati vlastite zajednice
suvlasnika. Donesene odluke suvlasničkih zajednica obvezuju i
suvlasničku manjinu na poštivanje donesenih odluka. Prema Zakonu
o vlasništvu i drugim stvarnim pravima suvlasnici su dužni
sudjelovati u upravljanju nekretninom, a to znači da se
suvlasnike mora o svemu pitati i oni se o svemu moraju očitovati.
No, učestalo suvlasnici ignoriraju ta prava i obveze što je
posljedica niske razine suvlasničke svijesti, koja se izgubila
ili bolje rečeno nikad nije ni izgrađena u tranziciji prijelaza
iz društvenog u privatno vlasništvo. Predstavnik suvlasnika je
prvi među jednakima s pravima i obvezama koje proizlaze iz Zakona
i suvlasničkih odluka. Cjelokupno upravljanja mora biti
transparentno. Od Nove godine predstavnici suvlasnika dobivaju
znatno veće ovlasti, ali i odgovornosti. Hoće li predstavnici
suvlasnici spremno dočekati taj trenutak ili neće, to ostaje za
vidjeti. I o tome Udruga predstavnika suvlasnika stambenih zgrada
ima svoje mišljenje, ali ostavimo to za neku drugu prigodu”,
zaključuje Vladanović.
Udruga potrošača: To je jedan džumbus
Predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača Ana
Knežević kazala nam je da je Ministarstvo gospodarstva
trebalo napraviti neku analizu nakon toliko godina.
“Mi imamo četiri vrste potrošača. Imamo one koji nisu uopće bili
u obavezi ugrađivati razdjelnike, to su zgrade s malo stanova.
Imamo one koji su bili u obvezi, a nisu to napravili. Imamo i one
koji su bili u obvezi, to napravili, pa odustali, i one koji su
to napravili i ostali u sustavu. Nitko nije kontrolirao što je
tko napravio, nije naplatio kaznu, i nitko ne zna koliko ima
ugrađenih razdjelnika. To jedan džumbus”, kazala je Ana Knežević.
“Greška je u tome što su, kada je Vrdoljak bio ministar, krivo
preveli tu Direktivu. U Direktivi piše da se razdjelnici mogu
ugraditi, a u Zakon je ušlo da se moraju. Znači mogu se i o tome
odlučuju suvlasnici stanova. Sve je to tada bilo loše
prezentirano i mi, nitko ništa, nismo znali. Mi smo svi bili
uvjereni da ćemo moći potrošnju kontrolirati i plaćati manje
račune”, kazala je Knežević.
“Svi smo bili uvjereni da će to biti iz koristi. Poslije se
ustanovilo da to nije od koristi i da razdjeljuje toplinu, a ne
da regulira temperaturu. Ljudi su onda radili svašta. Neki su i
isključivali. Imali smo jednu gospođu koja je rekla da ima
uključeno do 23 sata, a onda sve isključi u uvjerenju da štedi.
Ne štedi jer se zidovi ohlade, i sva energija koja se kasnije
stvori ode na to da se zagriju zidovi. To se isto događa i ako
susjed isključi, pa je stan hladan, onda moj radijator mora
ugrijati i njegov zid da bi bilo toplo. Potrošnja je veća, cijene
su veće, a rezultati su lošiji”, dodaje Knežević.
Ekonomski institut je napravio analizu, kaže Knežević i dokazao
da su računi u većini slučajeva veći, a grijanje loše. Knežević
smatra da je Ministarstvo trebalo napraviti neku analizu da se
vidi nakon toliko godina koji su rezultati i da se ponudi neka
rješenja. “Oni pričaju o kaznama”, kazala je.
Što je donijela ugradnja razdjelnika?
Pitanje je što sada, ako se ipak odlučite da ne ugradite
razdjelnike, a do sada ste ih imali. A kako ćete plaćati račune,
pitali smo HEP toplinarstvo.
Više pročitajte na Danas.hr.