Međunarodni dan štednje slavi se 31. listopada. Naime, 31.
listopada 1924. godine u Milanu su se sastali predstavnici
svjetskih štednih ustanova želeći pronaći izlaz iz krize koju je
prouzročio Prvi svjetski rat. Sudionici toga kongresa usuglasili
su se da je štednja prijeko potrebna za razvoj čovječanstva pa je
ustanovljen Međunarodni institut za štednju koji ima zadatak
znanstvenog izučavanja i unapređivanja ovog svojevrsnog fenomena
suvremenog društva, ali i kao oživljavanje borbe protiv
rasipništva. Oko 350 predstavnika financijskih ustanova iz 27
zemalja svijeta koji su predstavljali oko 100 milijuna
štediša složili su se tada da je štednja prijeko potrebna za
razvoj čovječanstva.
Štedljivost, za razliku od škrtosti, svakako je vrlina. Štedjeti
je dobro i poželjno, osobito zbog trenutnoga stanja velike
zaduženosti u kojem se nalazi Hrvatska. Stoga bi hrvatski građani
trebali biti »vrli« i štedjeti, što i čine.
Prema nekim istraživanjima gotovo 80 posto građana Hrvatske
svjesno je važnosti štednje. Velika većina građana, njih 90
posto, kao glavni motiv štednje navodi potrebu stvaranja
financijskog zaleđa u slučaju iznenadnih situacija, a potom i
potrebe manje ili veće kupnje, odnosno renoviranja (29 posto), te
stvaranje zaliha za ‘stare dane’ (24 posto). Neki štede jer mogu,
a drugi jer moraju.
Tako ispada da zapravo u Hrvatskoj svi štede, samo svatko na svoj
način i to ne podrazumijeva uvijek gomilanje zaliha, već u
polovici slučajeva preživljavanje od mjeseca do mjeseca. Malo
više od polovice, čak 53 posto građana dobro upravlja svojim
financijama, kontrolira potrošnju u okviru dopuštenih
prekoračenja ili bez njih. To nam ukazuje da se još uvijek
premalo investira, da ljudi nisu spremni na trošenje i čuvaju
novac za bolje dane.
PRVE ŠTEDIONICE
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća funkcija štednje toliko se
proširila i udomaćila u najširim slojevima stanovništva da su
štedionice osnovane i u malim trgovištima, pa i u ekonomski manje
razvijenim krajevima Europe. Štednja, kao oblik privređivanja i
način života, podržavana je i od strane vlasti, uglednih
državnika, umjetnika i drugih društvenih čimbenika.
Računa se da je prva štedionica – kao dioničko društvo koje je
surađivalo sa širokim slojevima stanovništva, osnovana 1778.
godine u sjevernonjemačkom gradu Hamburgu, a kraj nacifranog
baroka donio je i osnivanje sličnih bankarskih ustanova i u nekim
drugim europskim gradskim središtima. Štedionica u Parizu
utemeljena je 1818. godine, a tih godina i druge europske
prijestolnice i pokrajine dobivaju svoje prve štedionice. Polet u
osnivanju štedionica nastavljen je osobito osnivanjem
akcionarskog bankarskog društva London and Westminster Bank 1833.
godine u Engleskoj. Otada se pokret masovne štednje, te osnivanja
štedionica, nezadrživo širi Europom i svijetom.
Razne oblike štednje, kao i zajmovnih odnosa, nalazimo u našim
krajevima, osobito u razvijenijim trgovačko-obrtničkim
središtima, već od prvih poznatih srednjovjekovnih pisanih
dokumenata, što znači uglavnom od 13. stoljeća na dalje. Za
razvoj trgovine, pa tako i trgovine novcem, vrlo važnu ulogu
odigralo je štampanje, izrada, vlastitog autonomnog novca.
U Hrvatskoj se autonomni novac izrađuje ubrzo nakon sklapanja
saveza s Mađarima 1102. godine. U Dubrovačkoj republici već u 15.
stoljeću javlja se i sama Republika i njezina tijela kao vrlo
važan i efikasan bankar koji, često povoljnim zajmovima, pomaže
razvoj trgovine, brodarstva, komunalne izgradnje, obrta
manufaktura i tome slično. Slične tendencije, ali s određenim
zakašnjenjem – zavisno od razvoja proizvodnih snaga, javljaju se
i u najvažnijim gradskim središtima panonske Hrvatske, pogotovo u
zadnjim stoljećima srednjeg vijeka, odnosno nakon velikih
zemljopisnih otkrića. Zagreb, Križevci, Varaždin, Osijek, Požega,
Koprivnica, Virovitica, kasnije Karlovac i neka druga središta
sjeverne Hrvatske postaju nositelji sve razvijenije trgovine,
koju neminovno prate i osnovne pojave bankarskog poslovanja, a
usput i oblika zelenaštva. Uz bogate trgovce i druge privatnike,
kao svojevrsni bankar i tu se javlja gradska uprava i druge
organizacije.
BANKARSTVO U KARLOVCU
Banke se u Karlovcu počinju javljati krajem XIX. stoljeća. Već
1872. osnovana je ”Karlovačka štedionica”, s poslovnim prostorom
u tzv. ”Žitnoj kući” na Zrinskom trgu. Godinama je dobro
poslovala i imala veliki utjecaj na gospodarski život grada i
građana.
Naime, na osnivanju štedionice radilo i prije 1872. pa tumačenja
mogu biti različita: U karlovačkom arhivu čuva se pismo na
njemačkom jeziku pisano 10. svibnja 1779. u kojem Ugarsko
namjesničko vijeće nalaže da se 1.000 forinti što su položeni u
glavnoj karlovačkoj banci na ime Josipa Litanera prebace u korist
bolnice. Karlovačko gradsko zastupstvo donijelo je 30. listopada
1856. godine da se u gradu osnuje gradska štedionica. Trebalo je
proći četiri godine da se iz Beča isposluje potvrda pravila
štedionice (sačinjena 1858.). Potvrda pravila uslijedila je tek
1860. pa su i tiskana u karlovačkoj tiskari Prettner te iste
godine. Time je grad dobio novčarsku ustanovu među prvima u
Hrvatskoj. Prva hrvatska štedionica u Zagrebu osnovana je 1846.,
a Hrvatska eskomptna banka u Zagrebu 1868. godine.
KAportal.hr