No, blagdanska depresija kao moderan fenomen uzima sve više maha
– prije, tijekom i netom nakon blagdana, u stresnom razdoblju u
kojemu se osamljene osobe osjećaju još usamljenije, a osobe u
besparici još siromašnije.
“Okruženi smo slikama sretne obitelji za bogatim stolom, a mi u
Hrvatskoj imamo puno siromašnih koji si ne mogu zadovoljiti ni
osnovne potrebe”, kaže predstojnica vodeće znanstvene i
edukacijske psihoterapijske ustanove u Hrvatskoj.
U posebnom su riziku osobe koje žive same, daleko od članova
obitelji, stanovnici velikih gradova koji nemaju puno prijatelja,
siromašni i stariji sugrađani koji su izgubili životne partnere,
oni koje su prekinuli emocionalne veze, nakon rastave braka ili
smrti bliske osobe kojima će ovo biti prvi blagdani bez tih
dragih osoba.
“Ljudi sve više žive u izoliranim zajednicama, u samačkim
domaćinstvima, a puno ih je zaista usamljeno poput starih
roditelja kojima su djeca u potrazi za poslom negdje daleko.
Naravno da će biti tužni”, kaže Braš.
Bilo da im smeta nametanje slavljeničkog raspoloženja ili su sami
i nemaju s kime podijeliti tu (nametnutu) radost, ili su
jednostavno osjetljivi na prosinački mrak, upadaju u depresivne
epizode koje mogu biti toliko teške da zahtijevaju liječničku
pomoć.
U Klinici za psihološku medicinu kažu da im ovih dana nedostaje
kreveta, a da ih imaju i deset puta više, svi bi bili popunjeni.
Svi termini u psihijatrijskim ambulantama su zauzeti, a
predstojnica Braš objašnjava da je riječ o pacijentima koji žele
za blagdane biti zaštićeni sigurnim okružjem bolnice kako ne bi
bili sami kod kuće ili u nekakvim lošim okolnostima.
“Među pacijentima već znam kojima će ovo doba godine biti najteže
i treba im pojačana zaštita. o su često osobe koje se inače
liječe zbog depresije ili su imale emocionalne gubitke, te im
neizdrživu nelagodu i tugu stvaraju medijske slike o zajedništvu,
blagostanju i sreći”, kaže Braš.
Osjećaju praznine i usamljenosti pridonosi i promjena dnevne
rutine, bez opterećenosti poslom i svakodnevnim obavezama, te
posljedično nepotrebna razmišljanja i analize “uglavnom o onome
što nedostaje i čega nema”. Mnogi se ljudi u tom razdoblju
zatvaraju u kuću i povlače u sebe uz osjećaj da iz nekih razloga
nisu u mogućnosti ostvariti svoje ciljeve, motive, potrebe i
interese, a “svi drugi se vesele i zabavljaju”. Sve to rezultira
većim brojem psihijatrijskih intervencija i većim brojem suicida
u blagdansko vrijeme.
Onima koji osjete tugu i tjeskobu u ovo doba godine, Braš
poručuje kako nije nužno da posjete psihijatra, ali je važno da
svoje probleme podijele s bliskim osobama jer je “najgore je
držati te stvari u sebi”.
Psihijatri i psiholozi upozoravaju na opasnost od nerealnih
očekivanja i zahtjeva, pozivajući se na narodnu mudrost kako
“nije sretan (bogat) onaj koji puno ima, nego onaj koji malo
traži”.
U nerealna očekivanja vodi i komercijalizacija blagdana te
imperativ bjesomučnog trošenja i kupovanja koje je sasvim u
suprotnosti od duhovne ideje kršćanskog Božića koji slavi
skromnost i ljubav, kaže psihijatrica Marijana Braš. Prije 20
godina, dodaje, nije se spominjalo toliko “to materijalno i sve
što se očekuje od nas – da budemo super ljudi, da stignemo
savršeno pospremiti stan, ispeći kolače, svima kupiti poklone,
biti lijepi, dotjerani, a prije toga sve dovršiti. Trebali bismo
se upitati – zbog koga to sve radimo. Uloga psihologa i
psihijatara je da istaknu kako istinske vrijednosti su
emocionalne, a ne materijalne.
Pojavi blagdanske i postblagdanske depresije pridonosi i
prejedanje, alkohol, nedostatak novca i nerazumno trošenje, ali i
manjak solidarnosti.
Nikada prije, ističe Braš, nije bilo toliko očito socijalno
raslojavanje, a u Klinici za psihološku medicinu nije bilo toliko
gladnih pacijenata, kojima je previše platiti participaciju za
lijek i od 10 kuna. Njima je teško slaviti nešto kada svom
djetetu ne mogu kupiti ni čokoladu, a smisao blagdana trebalo bi
biti promicanje solidarnosti i pomaganja, a ne lažnog
idealiziranja.
Stoga građanima poručuje da se ne daju zavesti bezbrojnim
oglasima koji prikazuju savršen Božić, jer bi se mogli razočarati
kad stvarnost ne uspije oponašati reklame. I sociolog Renato
Matić smatra da je blagdanska depresija posljedica promoviranja
božićne euforije, a najodgovorniji su masovni mediji i profit
koji sve to pokreće. S time se, dodaje, u Hrvatskoj počelo 90-ih
godina prošloga stoljeća nakon socijalizma u kojemu je to, premda
od režima prešućivan, postojao kao isključivo obiteljski blagdan
za vjernike.
“Svega toga u Hrvatskoj nije bilo do ’90-ih, kada je Božić bio
radni dan, što nikako ne znači da je trebao ostati radni dan, ali
je tada stjecajem okolnosti i u pravom smislu riječi bio
obiteljski blagdan za one koji su ga obilježavali, a drugi su
obavljali svoje redovne aktivnosti”, kaže Matić.
No, nakon 90-ih počinje se putem masovnih medija promovirati
euforija kako to najviše odgovara onima koji od nje profitiraju.
“Za razliku od kršćanskog poimanja Božića kao blagdana mira, u
reklamama se počinje sustavno promovirati da svi moraju skakakti
od veselja, biti radosni, kupovati, biti jedni s drugima….
Sudar naše stvarnosti koja u mnogim slučajevima nije radosna,
vodi u stanje koje u pojmovnom svakodnevnom smislu smatramo
depresijom Nitko od nas ne živi niti je ikada živio onako kako se
to prikazuje u reklamama i medijskim najavama Božića. Nigdje u
kršćanskoj tradiciji ne spominje se pretjerano božićno veselje,
već pronalazak mira i dobrote”, ističe Matić.
Božićna euforija rezultira božićnom depresijom kod mnogi ljudi
koji su osamljeni, a u božićno vrijeme to doživljavaju kao “kraj
svijeta”, što rezultira često i raznim autodestruktivnim
reakcijama.
“Sve je to pitanje profita, ako se postavi pitanje koja
kategorija bi trebala preuzeti odgovornost za božićnu depresiju,
onda je to na prvom mjestu profit, a onda i sve ono što ga
pokreće”, zaključuje Matić.