Naš Rade Cvjetičanin (Redi) i dalje je s nama. U ljubavi, srcu i
mislima supruge Barke, ćerce Maje i njezinog Marina.
I dalje živimo s čovjekom velikog senzibiliteta i muške
odlučnosti, intelektualcem koji ne dijeli svijet na crno-bijelo,
nego uvijek vidi puno nijansi. U svemu traži ljepotu i dobrotu,
ne podnosi nasilje i nepravdu. Temelje za život gradi od kamenja
pa i od onog koje je bačeno na njega. Nikad ne želi vladati, ali
ne dopušta niti da se njime vlada.
Govori malo, ali sadržajno, bez viška riječi, s orginalnim
smislom za humor.
Slabo čuje, ali dobro vidi, a još bolje njuši, za sobom ne ruši.
Voli knjige, glazbu, sport, a svaki poraz pretvara u pobjedu ili
gol. Politiku tek površno prati jer se drugačije ionako ne
isplati.
Svijet promatra očima vizionara, dušom pjesnika i srcem dječaka.
U bankarskom svijetu gdje sve vrvi od papira i propisa, s malo
slobode, često odlazi u pjesničke vode.
Premda skroman i samozatajan, empatičan i širokogrudan, nesklon
javnim nastupima želi napisati knjigu, ali ne stiže…
Zato objavljujemo samo dio jednog od njegovih stvaralačkih
uradaka zabilježen u proljeće 2010. godine.
SIMFONIJA U ŠEST STAVAKA – Kako je svaka mala kap
značajna za slap
STAVAK PRVI – PEDESETE GODINE – DESETLJEĆE
STVARALAŠTVA PRVO Okruženja
slap – Pedesete su bile godine, kada je Partija mislila
umjesto nas Kad su neistomišljenici sa drukčijom spikom
u času dolazili na zao glas U nogometu su glavni Frane
Matošić i splitski “BILI” bili A klinci i klinceze , kao
pioniri, štafetu Titu nosili STAVAK DRUGI –
ŠEZDESETE GODINE – DESETLJEĆE STVARALAŠTVA DRUGO
Okruženja slap – Šezdesete su bile godine
kad su Beatlesi glazbenu scenu tkali Luxembourg se
slušao u sjaju vinila, sa zapada nas oplaknuli novi vali
U modi se pojavile mini suknje, i u mozgu muških napravile
luknje U politici domaćoj nema još ništa nova, kredite
smo otkrili za standard iz snova STAVAK TREĆI –
SEDAMDESETE GODINE – DESETLJEĆE STVARALAŠTVA TREĆE
Okruženja slap – Sedamdesete su bile godine
kad smo se budili i bunili Studenti su tražili razuma i
pravde glas Radnici su radili, graditelji gradili,
rudari su bušili, krediti nas nisu previše dušili Po
skrivećki se moglo i u crkvu vidjeti neke od nas
STAVAK ČETVRTI – OSAMDESETE GODINE – DESETLJEĆE
STVARALAŠTVA ČETVRTO Okruženja
slap – Osamdesete u znaku demokracije što se u pelenama
bacaka Umro Tito, svi vidjeli da se i bez njega živjet
može Republike smišljaju kako se izvući iz federalnog
braka A ljudi ko ljudi, rade, trpe, šute, snuju –
problemi se množe STAVAK PETI – DEVEDESETE
GODINE – DESETLJEĆE STVARALAŠTVA PETO
Okruženja slap – Devedesete nam “Komšije”
unakaziše, i još danas ne priznaju to Amnezija zavladala
u glavama usijanim, svi se prave da ne znaju i tko je i što
Pa se čude još danas i pitaju kako je do toga moglo doći
Računaju valjda da će jednog dana i to u zaboravu proći
STAVAK ŠESTI – DVIJETISUĆITE GODINE – DESETLJEĆE
STVARALAŠTVA ŠESTO Okruženja
slap – Ušli u stoljeće novo, bezbolno i tiho, bez
povećane strasti Već se umorili pomalo od uživanja
demokratskih sloboda i časti
Ali i dalje ne damo srcu i duhu da nas u vode starosti odvedu i
puštamo ih da nas dječjom vedrinom i snagom do konačne pobjede
dovedu. … Kako su dragi ti ciklusi životnih mijena, kada si uz
one koje voliš ko dušu, ko tijelo jer znaš da su uz tebe
prijatelj, dite i žena, i da će to i dalje biti Bogom dano djelo.
Hvala ti, što nam dušu i um ljubavlju hraniš, a plavetnilo mora
naše misli sluša, i pomaže da se opusti duša. Živimo u trenutku,
polako širimo krila, a sjećanja za koja se samo čini da su bila,
žive s tobom u prezentu novoga grada. I dok nas sunce grije, a
mjesec hladi, i zvijezde pozdravljaju s neba, živimo novi život u
vjeri i nadi. Dragi naš Redi iz Karlovca pokraj Pule (kako si se
sam šaliti znao), we love you, ti si uvijek s nama tu!
Only love. Barka, Maja i Marin.