Noćas ćemo spavati jedan sat duže što znači da u noći između subote i nedjelje počinje tzv. zimsko računanje vremena. Dani će se tako ‘skratiti’ te ćemo imati jedan sat svjetla više ujutro, a manje navečer.
Ljetno računanje vremena počelo je 31. ožujka 2024. godine, a sada još sitno brojimo do prelaska na zimsko. Kazaljke se za jedan sat unatrag pomiču u tri sata ujutro u noći s 26. na 27. listopada. Time ćemo dobiti 60 minuta sna više, ali će se navečer ranije smračiti i zbog približavanja zimskog solsticija.
Zimsko računanje vremena trajat će sve do zadnjeg vikenda u ožujku 2025. godine. Na ljetno računanje vremena vraćamo se u noći s 29. na 30. ožujka te pomičemo sat za jedan sat unaprijed.
Pomicanje sata – kada je sve počelo?
Ideja da se uvede zimsko i ljetno računanje vremena pojavila se u 18. stoljeću, ali je primijenjena tek mnogo kasnije. Prvi ju je predložio Benjamin Franklin 1784. U svom pismu koje je objavljeno u ‘Journal de Paris’, Franklin je predložio štednju svijeća tako da se ljudi probude ranije ujutro, kada je već svjetlo. Njegova je ideja shvaćena kao šala te nije provedena.
Koncept zimskog i ljetnog računanja vremena uveden je tek 1907. godine. Englez William Willett, graditelj i zaljubljenik u konjički sport, objavio je pamflet pod naslovom ‘The Waste of Daylight’ u kojem je zagovarao usvajanje ljetnog vremena kako bi se maksimalno iskoristila sunčeva svjetlost i smanjila potrošnja energije.
Pomicanje sata zaživjelo tijekom rata
Njemačka je bila prva zemlja koja je uvela ljetno računanje vremena i to 1916. godine u vrijeme Prvog svjetskog rata. Cilj je bila ušteda ugljena koji je bio temelj ratne industrije. Nakon toga, taj su primjer slijedili Ujedinjeno Kraljevstvo i druge europske zemlje. SAD je započeo s ljetnim računanjem vremena 1918. godine, ali kratkoročno. Ljetno računanje vremena ponovno je uvedeno tijekom Drugog svjetskog rata. Danas je ta praksa različita u svakoj zemlji.
Ljetno računanje vremena uvedeno je kako bi se maksimalno iskoristili sati svjetla tijekom toplijih mjeseci. Napušta se ujesen kako bi se napravilo mjesta zimskom računanju i omogućila prilagodba prirodnim ritmovima svjetla i tame.
U Hrvatskoj, odnosno – u tadašnjoj SR Hrvatskoj kao dijelu SFR Jugoslavije, sezonsko vrijeme prvi put je primijenjeno 1983. godine.
U Europi je promjena vremena standardizirana za sve zemlje članice Europske unije, ali se od 2021. godine raspravlja o ukidanju. Rasprava proizlazi iz činjenice da nam promjena vremena omogućuje uštedu energije, ali neke studije upozoravaju na to da promjena vremena utječe na zdravlje.