Otvorenje izložbe slika Marka
Ercega biti će u ponedjeljak,
5. rujna 2016. godine, u 19 sati. Postav se može
razgledati u Izložbenom salonu “Ljudevit Šestić” Gradske
knjižnice “Ivan Goran Kovačić” do 23. rujna 2016. godine.
O Ercegovom slikarstvu pokojni novinar Mladen
Muić je napisao:
“Ercegov opus definiran je početnim konstatacijama o povijesnoj
ugrađenosti osobite reprezentativne slike u naše vrijeme.
Zapravo, dobro savladana povijest slikarstva i dalje je temelj
novih ostvarenja, a to uvažavanje tradicije, početni je pogled i
u budućnost umjetnosti koja nam je toliko draga. Rekao bih da je
to slikarstvo pred nama obilje moderniziranoga baroka, sažetog
prije svega realističnom faktografijom i bez tragova
preispitivanja slike i umjetnosti na temu “slikom o slici”.
Važnije je metiersko savladavanje mogućnosti oslikavanja i
obimnim lazurnim površinama i kratkim brzim gotovo
poentilističkim tragom ruke na platnu ili drvenoj podlozi. Slika
je dakle, čuđenje, s lijepim i ugodnim poticajem te kao takva
traži i takav primarni slikarev iskaz. Teme i njihova motivska
razrada izrazito su široki: pejzaž, portret i autoportret, žanr
prizori, animalistika, mrtva priroda, floristika, vedute, toliko
je sve motivski na jednom uvidu da se može reći da je zapravo
tema svevremenski fenomen života i vremena.
Kolorizam slijedi viđeno, suzdržano i promišljeno i tek onda s
ushitom, da se to mora naslikati. Svaka slika Marka Ercega
savladava prolaznost, jedinka je za sebe koja paše uz drugu
jedinku. Realizam viđenoga trijumfira a često prelazi i granicu
fotorealizma. Linije i jasno definirane plohe bezgrešno se
stapaju i frontalno simetrične kompozicije, od dna do vrha slika
se gradi pravilno reduciranim veličinama – objektima u prostoru
koji se obično gubi u beskraj. U vizualnu igru uključeno je i
neobarokno uramljenje, kao još jedan akcent glamuroznosti.
U jednoj riječi – Marko Erceg je slikarski hedonist. To su
slikari koji kažu “ja to mogu, ja sam to naslikao”. Oni slikaju
da bi uživali i da bi drugi u tome našli radost. Zato su purani i
krave kao njihov motiv istovremeno i medij za iskazivanje
raznolikosti oblika i boje ali i grozdova asocijacija od toga da
i efemernost ima sjaj, ali i mogućnost komparacije, recimo s
portretima slavnih osoba. Slikati slavnu osobe isto je kao i ući
u trku sa olimpijcima, teško, ali šansa postoji. Erceg je koristi
vješto klasično postavljenim likovima u prvi plan, interesom za
lice koje faktografski vjerno savlada i kostimom osobe koji priča
svoje dogodovštine.”
O SLIKARU Marko Erceg rodio se 1930. godine u
srcu Ravnih kotara. Do početka Drugog svjetskog rata polazio je
osnovnu školu u Donjem Zemuniku, a nakon rata Gimnaziju u Zadru.
Pred malu maturu završava posebnu školu za radiotelegrafiste.
Malu maturu polaže na večernjoj Gimnaziji u Karlovcu, a veliku u
Zagrebu. Upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu. Uvijek je živa i
radoznala duha, što i dokazuje time da je doktorirao u 63 godini.
Godine 1953. prvak je Jugoslavije u radiotelegrafiji, dok je
godinu dana kasnije najbolji u Europi. Iste godine postaje i
društvena zvijezda jer je snimljen film o njemu kao
radiotelegrafisti. U Karlovcu je taj film u dva kina prikazivan
dva mjeseca.
Polazi fakultetske umjetničke škole, kurseve i tečajeve, naročito
kod nizozemskih slikara. Prvu izložbu imao je u Dillenburgu.
Slijede u nizu gradova Švicarske, Belgije, Nizozemske i Njemačke.
Slike mu se nalaze u niz državnih, korporacijskih i privatnih
galerija.
Afirmaciju postiže kao slikar, radioamater i poliglot
prevoditelj. Godinama je živio i radio u Švicarskoj i Njemačkoj.
KAportal.hr