Marija Selak Raspudić treća je u svim gradovima i općinama, baš kao i u državi, a Niko Tokić Kartelo u dvije je općine izbjegao posljednje mjesto
Da će Milanović biti uvjerljivi pobjednik u Karlovačkoj županiji bilo je jasno već pri prvoj objavi rezultata, jer dok se obično u Karlovcu i županiji teško može išta prognozirati pri prvoj objavi budući nakon rezultata iz manjih biračkih odbora HDZ obično ima golemu prednost, koja se potom smanjuje s dolaskom rezultata iz većih – sada je već na prvu bilo jasno da je Milanović pridobio daleko najviše birača. Donekle neizvjesno bilo je samo u Slunju, u kojem je nakon prebrojanih 10 od 12 biračkih odbora u prednosti bio Primorac, no na kraju je i tu najviše glasova dobio Milanović.
U ostalim gradovima sve je bilo jasno od početka, dakle Milanović je dobio najviše glasova u Karlovcu, Ogulinu, Dugoj Resi i Ozlju, a na kraju, rekosmo, i u Slunju.
U općinama nije sve išlo tako jednoobrazno, iako je i tu Milanović bio puno uspješniji. Dobio je najviše glasova u Bariloviću, Draganiću, Generalskom Stolu, Josipdolu, Kamanju, Krnjaku, Netretiću, Plaškom, Rakovici (najtijesnije sa 311:300), Ribniku, Tounju, Vojniću i Žakanju. Primorac je, pak, najviše glasova dobio u Bosiljevu, Cetingradu, Lasinji i Saborskom.
Što se tiče ostalih rezultata i po njima su Karlovac i cijela županija otprilike slijedili rezultate u državi. Marija Selak Raspudić i Ivana Kekin u pravilu su se “borile za treće mjesto”, a u svim općinama u konačnici ga je Marija Selak Raspudić i ostvarila, jedino su u Krnjaku bile u potpunosti izjednačene. No, Kekin ipak nije bila četvrta u svim općinama – naime, Miro Bulj je četvrti u Lasinji, Saborskom i Rakovici, Tomislav Jonjić u Tounju i Josipdolu, a Branka Lozo u Generalskom Stolu.
Niko Tokić-Kartelo, pak, kao predsjednički kandidat s uvjerljivo najmanje glasova, takav je bio i u 20 od 22 jedinica lokalne samouprave u Karlovačkoj županiji, pri čemu u Cetingradu i Ribniku nije dobio niti jedan jedini glas. Ipak, u dvije je općine izbjegao posljednje mjesto – u Vojniću je ono pripalo Branki Lozo, a u Žakanju Tomislavu Jonjiću.