Navode i da su se sve prodane nekretnine mogle prenamijeniti za druge društvene sadržaje
Lokalna grupa Možemo! Karlovac obratila se javnosti priopćenjem vezanim uz prodaju nekretnina na području Tržića Tounjskog, u kojem navode:
Prije nekoliko dana jedan nacionalni portal je objavio vijest da je kontroverzni poduzetnik, vlasnik tvrtke iz Slavonskog Broda, kupio nekretnine Područne škole Tržić Tounjski površine 15 000 m2 za 38.100 eura. Nekretnine se nalaze na atraktivnom području iznad kanjona rijeke Mrežnice. Postupak prodaje nekretnine je proveo Školski odbor OŠ Josipdol uz dobivenu prethodnu suglasnost županice Karlovačke županije Martine Furdek Hajdin.
Sporni detalj na koji želimo ukazati u ovoj transakciji je pitanje je li županica u ime osnivača ovlaštena davati suglasnost za prodaju ovakve nekretnine?
Pritom valja podsjetiti da je tijekom 2023. godini županica Martina Furdek Hajdin takvu istu suglasnost za prodaju nekretnina dala i školskim odborima sljedećih područnih škola:
- OŠ Plaški – Područna škola Lička Jesenica i Područna škola Kunić
- OŠ Cetingrad – Područna škola Batnoga i Područna škola Tatar Varoš
- OŠ Slava Raškaj Ozalj – Područna škola Hrašće, Područna škola Trg i Područna škola Vrhovac
Dobar posao sa školskim zgradama nastavio se i tijekom 2024. te su suglasnost županice za prodaju područnih škola dobili sljedeći školski odbori:
- OŠ Cetingrad – Područna škola Sadikovac
- OŠ Ivana Brlić Mažuranić Ogulin – Područna škola Gornje Dubrave
Osim toga u 2024. županica Martina Furdek Hajdin je dala suglasnost o darovanju Općini Tounj nekretnina OŠ Josipdol – Područne škole Kamenica i Područne škole Rebrovići.
U 2024. je proveden i postupak darovanja Republici Hrvatskoj, odnosno Ministarstvu hrvatskih branitelja nekretnina OŠ Slunj – Područne škole Donji Lađevac, za potrebe izgradnje braniteljskog centra. Ali ovom prigodom odluku o davanju suglasnosti za darovanje je ipak donijela Županijska skupština Karlovačke županije!
Postavlja se logično pitanje zašto je u ovom slučaju o tome odlučivala Županijska skupština, a o svim drugim slučajevima odluku je donosila osobno županica Martina Furdek Hajdin? Jesu li odluke koje je donosila županica zakonite?
Mišljenja smo da o prodaji tih nekretnina suglasnost nije trebala dati županica, već je za to ovlaštena jedino Županijska skupština; kakva je uostalom i praksa u svim ostalim županijama diljem Hrvatske!
Sve navedene područne škole su dio ostavštine prošlih vremena u kojima je lokalna zajednica izdvajala sredstva za izgradnju škola kako bi se djeci u manjim sredinama, izvan općinskih središta, omogućilo lakše pohađanje osnovnog obrazovanja. U 19. i 20. stoljeću su tadašnje novine prenosile vijesti o svečanostima povodom otvaranja škola u manjim sredinama. Nažalost, danas čitamo samo članke o zatvaranju i prodaji područnih škola u seoskim sredinama. Karlovačka županija nije izgradila niti jednu područnu školu, dobila ih je u nasljedstvo i pokazala da ih ne može niti održavati.
Činjenica jest da je na tim područjima sve manje djece i održavanje nastave u njima nije održivo. Međutim, pitamo se je li se nekretnine moglo prenamijeniti za druge društvene sadržaje? Uostalom, takva smo pitanja postavljali i na Gradskom vijeću od 2021. godine kada smo osvojili vijećničke mandate. Uvjereni smo da je i zbog našega inzistiranja na sustavnoj brizi o napuštenim školskim objektima Grad Karlovac ipak u njima počeo barem donekle uređivati i organizirati aktivnosti važne za
zajednicu (vrtići, udruge…), iako to nije sustavno i temeljito riješio. U tom smislu nadamo se da Grad i gradonačelnik neće slijediti trag Karlovačke županije i županice.
Osim toga, valja podsjetiti i to da je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u javno savjetovanje uputilo prijedlog akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana stambene politike za razdoblje od 2025. do 2027. godine. Kao jedna od mjera za poboljšanje uvjeta stanovanja u akcijskom planu se najavljuje prenamjena postojećih neiskorištenih zgrada poput škola, neperspektivne vojne imovine i industrijskih pogona.
Nažalost, Karlovačka županija nije u tome našla poticaj za djelovanje, već je prodajom tih nekretnina zauvijek izgubljena imovina u koju su ulagale mnoge generacije, a ta područja su ostala bez građevina koje su mogle biti značajne za perspektivu budućeg razvoja.
One su mogle biti ambulante, društveni domovi, domovi za umirovljenike (za kojima zajednica vapi), trgovine, vrtići, prostori otvoreni svima i poticaj razvoja malih sredina.
Ali za tako nešto treba imati dugoročnu viziju razvoja nekog prostora za dobrobit svih građana – a ne za dobrobit kontroverznih poduzetnika!
