Nije da se samohvalimo, tako kažu svi relevantni podaci i
analitike, ali i broj naših pratitelja na najpopularnijim
društvenim mrežama.
Krenuli smo u najgore moguće vrijeme, kada je velika ekonomska
kriza bila na vrhuncu, a strah od svinjske gripe širio se
svijetom (zvuči poznato, zar ne?). U nekoliko navrata u tim prvim
mjesecima bili smo sigurni da ćemo propasti. To je jedina stvar u
kojoj smo se, srećom, prevarili. Čitanost KAportala je rasla iz
dana u dan, sve do današnjih nevjerojatnih brojki.
Ilustriramo ih podacima za ožujak iza nas, kada je KAportal
posjetilo 350.000 jedinstvenih posjetitelja, koji su na KAportal
kliknuli 1,5 milijuna puta i otvorili 2,5 milijuna stranica.
Zamislite da sve i jedan stanovnik Karlovca klikne na KAportal i
onda tu brojku pomnožite sa sedam i dobit ćete ove fantastične
rezutate.
Na Facebooku nas prati više od 36.000 ljudi, a prisutni smo i na
Twitteru i Instagramu. Bili smo i ostali jedini gradski portal,
koji nije svojevrsna inačica odnosno medijska platforma drugog
medija (radija ili TV-a). Nedvojbeno, KAportal je ušao u dom
svake obitelji u Karlovačkoj županiji i na zaslonima je sve i
jednog računala, tableta i pametnog telefona. Zato smo danas i
jedan od čitanijih lokalnih portala u Republici Hrvatskoj.
Novinarski se uvijek trudimo da budemo na visini zadatka,
otvarali smo društveno važne teme, bili smo sjena političarima i
isticali sjajne ljude i projekte. Željeli smo biti produžena ruka
javnosti, ne odstupajući ni milimetra od pravila kako ih
propisuje struka.
Partnerski smo se povezali s RTL-om i ušli u mrežu njihovih
digitalnih izdanja, što nas je osnažilo organizacijski i
financijski dugoročno stabiliziralo. To je bitno, jer i danas se
isključivo financiramo vlastitim marketingom i bez kune dotacija.
Ljude koji rade na KAportalu nismo mijenjali od prvog našeg dana
i od dana kada su nam se pridružili. Napisali smo 60.000
novinarskih članaka, objavili na tisuće fotografija i sate videa.
Sve što smo prolazili, oni su prolazili s nama, a vremena nisu
uvijek bila ružičasta. Tako je to u životu, a tako će, sasvim
sigurno, biti u vremenu koja dolaze. Kriza koronavirusa za sobom
će donijeti novu ekonomsku krizu. Da smo je priželjkivali –
nismo. Da je se bojimo – ne bojimo.
Ispratit ćemo je kao i onu ranije. Naš odgovor kreće već sutra,
kada lansiramo naš novi, peti po redu vizual KAportala.
Odbrojavanje kreće, (novi portal je vani sutra popodne), a onda
klikamo još barem desetljeće.
Hvala vam!
Jedno desetljeće u životu lokalnog portala je puno. Zato smo
pripremili jedan vremeplov, da pogledamo unatrag, što smo to
zajednički proživjeli u posljednjih deset godina samo u Karlovcu.
Bilo bi nepravedno i netočno reći da u tom periodu godina grad
nije ostvario nikakve pomake, no bilo bi nažalost jednako netočno
reći da je to na razini koju svi očekujemo i kakvoj se nadamo i
na razini potencijala koje Karlovac svakako ima.
Poseban napredak ostvaren je na planu kulture i zabave,
posljednjih godina zaista se teško može pronaći razlog za
prigovor gradskoj ponudi događanja. Gospodarstvo je upravo prošle
godine počelo pokazivati znakove života, ali još je na aparatima.
Dobili smo i jednu zaista vrijednu stvar – Aquatiku, koja je u
grad u tri godine privukla više od 200.000 gostiju. Nažalost,
samo tu jednu, umjesto da smo bolje koristili nebrojene EU
fondove.
Probudilo se civilno društvo spašavanjem platana u Nazorovoj i
borbom protiv gradnje zida na Korani. Tešku propast doživio je,
pak, sport – prije 10 godina imali smo izvrsne rukometne,
odbojkaške i nogometne prvoligaše, košarkaše u vrhu druge lige…
danas nemamo prvoligaša (izuzevši, dakako, vrijedne bejzbolaše).
Počelo se ponešto i raditi, prije 10 godina sasvim je opravdano
bilo reći da smo grad bez dizalica i bagera – sada to više nije
slučaj, iako nas ti radovi (Borlin!) ponekad i dovode do stanja
krajnje ogorčenosti i bijesa. Nije se, nažalost, promijenila
politika stranačkog uhljebljivanja u režiji vladajućih.
No, da nas je netko prije 10 godina pitao što očekujemo, sasvim
sigurno ni u najluđim zakucima misli ne bismo na umu imali
pandemiju opakog koronavirusa i sve što proživljavamo ovih dana.
Lijepo se zato bilo prisjetiti, slažući događaje za ovaj pregled,
kako smo zajedničkim snagama obranili grad od stoljetne poplave.
Nadajmo se da ćemo jednako tako uspješni biti i u borbi protiv
virusa i da ćemo uskoro proljetne i ljetne dane provesti na našim
rijekama i u našim parkovima.
2010. – Početak godine obilježen je tragedijom u
Ogulinu i smrću mlade 23-godišnjakinje od virusa svinjske gripe.
Nitko nije ni slutio da ćemo 10 godina kasnije biti na udaru
pandemije koronavirusa i u povijesti neviđenih mjera borbe protiv
iste. Te godine Karlovac je dobio Zeleni cvijet za najzeleniji
hrvatski grad, uređeno je Foginovo kupalište, ali i bačeni novci
na “brendiranje” u izvedbi Millenium promocije. Grad se ujedinio
oko pomoći malom Jakovu Rubidu koji je ipak preminuo od
leukemije, ali nastala je udruga “Jak kao Jakov” koja do danas
obilato pomaže malim bolesnicima. “Svanulo sunce za Pamučnu!”
pisali smo u svibnju, godine koje dolaze pokazat će da su to bile
samo puste želje.
2011. – Godina je počela velikim požarom koji je
uništio kompleks na Bjelolasici, devet godina kasnije Bjelolasica
i dalje čeka povratak slavnim danima. Mladi Karlovčanin Dino
Povrženić u veljači je postao europski prvak u karateu, u ožujku
se preko 1000 Karlovčana pridružilo prvom “Facebook prosvjedu”
ali tek šačica je izdržala do drugog. Trenutak godine došao je u
svibnju kada su građanski aktivisti spriječili rušenje platana u
Nazorovoj, što je bila prva velika pobjeda civilnog društva i
buđenje istog u proteklih dvadesetak godina.
2012. – Početak godine označile su rekordno
niske temperature – živa se spuštala i do -25, a mnogi su
iskoristili priliku da prošetaju po zaleđenoj Korani. Te godine
propali su NK Karlovac i Gradska Toplana, a počeo je skandal s
lažnim diplomama, koji i do danas nije posve raščišćen. S
veseljem smo pisali o prodaji hotela Korana krajem godine i
najavili da će novi biti izgrađen 2014. godine. Situaciju znate.
No, kada je Korana u pitanju razveselila nas je nagrada Foginovom
kao najboljem riječnom kupalištu u Hrvatskoj. Krajem godine,
stizale su dobre vijesti – obnovljena je dvorana OŠ Dubovac, a
nakon pet godina ponovno smo dobili i kino – “Apolo” će,
nažalost, biti kratkog vijeka.
2013. – Godina je počela dobro: napokon se ruši
hotelsko ruglo na Korani, mladi iz Karlovca i Bruxellesa
oslikavaju ulice, otvorena je obnovljena branič kula Starog grada
Dubovca, rukometaši izborili Europu, bejzbolaši u Karlovcu
ugostili turnir Kupa europskih prvaka, a nakon tisuću godina
dovršena je izgradnja nove željezničke postaje u Novom centru. S
druge strane, počela je i afera “Karlovačka banka”. Nakon ravno
50 godina Zorin dom opet ima profesionalne glumce, početak je to
odlične priče koja će dignuti karlovačko kazalište na
respektabilnu razinu. Održan i 1. Karlovački cener, koji će
izrasti do prve atletske utrke u Hrvatskoj sa statusom IAAF
Bronze Label i uvrštene u kalendar Svjetske atletske federacije.
2014. – Mirnu i optimističnu 2013. zamijenila je
katastrofična 2014. Otvorile su je poplave, no iako neugodne i
teške, djelovat će “smiješno” u usporedbi s katastrofalnim
poplavama u svibnju koje će mnogi proglasiti “stoljetnim”.
Manijak vreba djevojke i žene na Luščiću, radnici Adriadiesela u
štrajku, Gažani se posvađali oko krijesa… prijete nam i
klizišta. Na ljeto smo se malo odmorili uz vrlo bogat kulturni i
zabavni program, po prvi puta niknuo je i mural Miroslava Krleže
(vratio se ovih dana!), ali u rujnu su nas dočekale nove
“stoljetne” poplave – rijeke su dosegnule rekordne vodostaje, ali
građani su udruženim snagama spasili grad od prave katastrofe.
Nema više ni Karlovačke pivovare, sada imamo: Heineken Hrvatska.
2015. – Vesele nas brojni uspjesi kazališta i
učenika i učenica karlovačkih škola. U Karlovcu se održavaju
Europsko baseball prvenstvo i Svjetsko prvenstvo u preciznoj
orijentaciji, ljeto obiluje događanjima… čini se da nam dobro
idu te neparne godine. Karlovac je svjetsko središte mladih
glazbenika (flauta, klavir, gitara…), a u Jaškovu “pada”
Guinessov rekord i nastaje najduža štrudla na svijetu. Blistaju i
inovatori, a da ne bi sve bilo super, na jesen stiže nova
katastrofalna poplava. Napokon je dovršen i “slučaj Hrastov”.
2016. – Idemo na smjenu, parna godina opet
počinje loše. Prijete nam poplave, General Electric najavljuje
masovna otpuštanja, dogradonačelnica u sukobu interesa, omiljenom
Paviljonu Katzler prijeti zatvaranje… olujni pljusak uništio je
čak i prvosvibanjsku biciklijadu, po prvi puta u tko zna koliko
godina. Razveselili su nas mladi karlovački robotičari prvim
mjestom na međunarodnom natjecanju u Portugalu, nagradio ih i
čuveni Harvard. Na ljeto se opet opuštamo uz doista vrijednu i
kvalitetnu ponudu, ali uznemiruje nas stravično ubojstvo mladića
u Zadobarju. U rujnu nas vesele prvi “Dani Radićeve” i pokušaj
oživljavanja središnje gradske ulice, a Matko Živčić postaje
svjetski prvak u kickboxingu. Svečano je otvoren Studentski dom,
rijedak ali vrijedan primjer obnove stare gradske jezgre. Nižu se
i tragedije i zločini – još nerazjašnjena smrt mladića na
Luščiću, netko truje pse na koranskoj šetnici, psihički bolesnik
ubio suprugu i onda razorio stan u centru grada… u crnoj jeseni
veseli nas otvaranje Aquatike koju će u prvoj godini posjetiti
preko 100.000 gostiju!
2017. – Jelica Pavličić Štefančić je
dobila državnu nagradu za životno djelo u sportu, a
Aquatika niže nagrade na domaćoj i međunarodnoj sceni,
uključujući onu za “najčudesniji novi akvarij na svijetu”. Na
ulicama niknula prva “gerilska” galerija Platforme F12, koja će u
samo tri godine preplaviti cijelu Hrvatsku, ali i regiju svojim
uličnim galerijama. Kristina Čunović dobila svjetsku nagradu za
poticanje pismenosti, a na Starom gradu napokon otvoren
ugostiteljski objekt. Ništa čudno – pa u neparnoj smo godini!
Obnovljena je i Žitna lađa, a u arboretumu niknuo “Europski park”
sa sadnicama iz cijele EU. Ljeto opet puno događanja, središte
grada oplemenio Atelier Bolfek, a u škole upisano više prvašića
nakon niza godina pada. Redaju se nagrade kazalištu, mladima,
inovatorima…uređuju se Šebetićeva, Vitezovićeva i Šipuševa,
prekrasan Advent zamijenio je sramotni “Božić u šatoru”, a da nam
dolazi parna godina u prosincu podsjetio General Electric najavom
otpuštanja 130 radnika…
2018. – Štrajk u Energoremontu najavljuje da nas
čeka parna godina, a to potvrđuje potpuni raspad ekipnog sporta –
Karlovac ostaje bez ijednog prvoligaša! Kulturnjaci ipak i dalje
nižu uspjehe, kao i učenici, no oni još mlađi i dalje su u
zapećku – građani ogorčeni jer i dalje nema mjesta za sve u
vrtićima. Poplava nema, ali grad je opet poplavljen nakon
katastrofalnog pljuska. Početkom ljeta vesele nas rezultati
“Turističke patrole” koja je obišla sve kontinentalne gradove i
Karlovcu dala solidno četvrto mjesto. Ničim izazvana, vlast nam
priredila tešku sramotu otkazivanjem koncerta Bajage (ali sreća u
nesreći je da će cijela afera pokrenuti dugo očekivane promjene u
propalim Danima piva). Stravična tragedija na Turnju, pogibija
11-godišnjeg dječaka, pokrenula val prosvjeda i zahtjeva za
obilaznicu.
2019. – Komunalno se radi puno, ali sporo, počeo
veliki “make-up” Rakovca. Opet se nižu nagrade kulturnjacima i
mladima, Karlovac je domaćin Međunarodne izložbe inovacija Agro
Arca, a Boško Rupčić ulazi u Svjetski Hall of Fame taekwandoa. Na
Logorištu postavljene box barijere, a građani se okupljaju u
veliku akciju “Spasimo Koranu” protiv gradnje zida oko budućeg
hotela na Korani. U prvim danima ljeta uznemiruju nas blatna
Korana i blatna Mrežnica, a šokira napad na potražnog psa
karlovačkih vatrogasaca. Počeli radovi na obnovi atletskog i
nogometnog stadiona, ali i oni na Borlinu koji će stanovnike
svojom sporošću dovesti do očaja. Nakon tko zna koliko godina –
fenomenalni Dani piva, ponovno u središtu grada, doveli u grad
tisuće gostiju i oduševili sve. Rekordna godina po turističkim
noćenjima i dolascima. Otvoren je novi vrtić u Grabriku,
Adriadiesel i Tvornica turbina sklapaju vrijedne poslove na
svjetskom tržištu… znali smo da dolazi parna godina, ali da će
biti ovako teška i da ćemo se, kao i cijeli svijet, suočiti s
najvećom opasnošću nakon Drugog svjetskog rata, nitko nije mogao
ni naslutiti…
Na današnji dan prije 10 godina pokrenuli smo KAportal. Svih
godina, pa tako i danas bez dvojbe najčitaniji, a mnogima i prvi
izbor među internetskim news portalima u Karlovcu i
Karlovačkoj županiji.