Migrante iz BiH koronavirus neće spriječiti u nastojanju da dođu do zapadnih zemalja. Žale se na uvjete u kampu u Velikoj Kladuši i pod svaku cijenu žele do Italije, Njemačke, Belgije. Za to vrijeme u Kladuši cijeta kriminal, droga i prostitucija.
Znamo za koronavirus, ali on nikoga ovdje neće spriječiti da
krene u ‘game’. Ove godine je većina bila oboljela od gripe, a
koronavirus nije ništa gori. Uostalom, radije ćemo biti bolesni
od korone u Italiji, nego zdravi u Velikoj Kladuši još godinu,
dvije ili tko zna do kada – kažu za
Jutarnji.hr migranti u kampu Miral u Velikoj Kladuši.
Game ili igra, u njihovom svijetu označava migrantski put na
kojemu svaka država predstavlja jedan level ili razinu.
Ilegalne migracije, piše Jutarnji, nisu stale, već su se samo
usporile. Razlog usporavanju nije bojazan od zaraze, ni od
zabrane kretanja migranata, kojima je ulazak u Republiku Hrvatsku
ionako zabranjen, već krijumčara, koji strahuju od obje
“pošasti”. Podjednako zbog bojazni od zaraze te od straha od
policije koja je zbog zabrane kretanja za građane hrvatske
intenzivirala svoje cestovne ophodnje krijumčari su zaustavili
gotovo sve svoje aktivnosti.
Slična je situacije i u ostalim zemljama na ruti. Iz toga razloga
je prividno utihnula kriza na izvorištu, pogotovo tamo gdje je
donedavno bila najintenzivnija, na tursko-grčkoj granici, no i
dalje je aktivna na “dionici” BiH-Hrvatska-Slovenija-Italija.
Razlog je jednostavan – nije preduga pa se na nju migranti odvaže
pješice, kada dio njih već ne može računati na usluge krijumčara.
Gledajući problematiku kako je gleda policija, granica je bila
sigurna i prije epidemije koronavirusa, a ipak je kroz Hrvatsku
prošlo barem 595 ilegalaca samo u siječnju ove godine, jer toliko
ih je uhitila slovenska policija na Schengenu.
Koliko se situacija u stvarnosti promijenila unatrag tjedan-dva,
teško je reći, ali spomenimo da je slovenska policija 20. ožujka
u okolici Novog Mesta, odnosno na području Starog trga kod Kolpe,
Radencima, Špeharjima, Ručetnoj Vasi, Miklarji, Dolenjim
Radencima i Kostanjevicema na Krki uhitila 84 ilegalaca, uglavnom
Pakistanaca, te nešto Afganistanaca, Indijaca, te državljana
Bangladeša i Alžira.
Dvojica sugovornika iz kladuškog kampa Miral žale se da je i u
Bosni sve blokirano. Svaki četvrti od ovih petstotinjak ljudi bez
obzira na sve još uvijek Italiju vidi svojom obećanom zemljom,
jer su uvjereni da tamo najbrže mogu srediti papire. Osim toga,
svjedoče, situacija u ovom kampu je – nikad gora.
– Oko kampa u šatorima živi još sto ljudi. Oni su nekada bili u
kampu, te su krenuli u Hrvatsku. U međuvremenu su na njihova
mjesta uselili drugi ljudi, a ove je vratila policija pa oni više
nemaju kamo. Žive tu, imaju dva toaleta, nemaju vode ni
kupaonice. Jedino je njima lošije nego nama, hrana je sve gora.
Dnevno dobijemo po tri šnite kruha, po jednu za svako doba dana.
Uz nju je za ručak neka juha s povrćem. Moramo u nju staviti kruh
jer je inače pretvrd za jesti – svjedoči stanovnik Mirala,
odgovarajući na pitanje kako to da se migranti ne boje
talijanskog koronavirusa.
Kažu da u kampu i oko njega cvjeta preprodaja droga i
prostitucija, opširnije čitajte na
Jutarnji.hr…