Promjene su nam se dogodile doslovno preko noći. Ne družimo se, ne rukujemo, ne grlimo i ne ljubimo. Ruke odjednom peru i oni koji su od sapuna bježali.
Gotovinu malo tko želi dirati, radije plaćaju online. Država se
preko noći i digitalizirala. I odjednom se može i bez dolaska na
šalter po taj jedan papir koji nedostaje.
Što će od svega novoga ostati jednom kad epidemija prođe i kad
svi bacimo svoje maske?
Ovo ne može trajati dovijeka. To nam je svima jasno. Ovo nošenje
maski, nedruženje. Dva metra razmaka koja držimo među sobom
miljama su daleko od onoga na što smo naviknuli.
Sve dosad možda nismo ni razmišljali o tome koliko smo u svojim
običajima skloni fizičkom kontaktu. Kad se s nekim susretnemo,
prvo što ćemo učiniti je da ćemo se rukovati, oni mlađi dat će si
pet. Ako smo si s nekime malo bliži nego kad je riječ o običnom
poslovnom susretu, doći će do toga da se grlimo, ljubimo, a
nerijetko se tijekom razgovora i tapšemo po ramenu. Sve je puno
fizičkih kontakata i vjerojatno ćemo od sada dva puta razmisliti
koji su od njih doista neophodni.
Koliko dugo kod nas uopće može potrajati to mjerkanje i
procjenjivanje koga smijemo zagrliti, a koga ne, komentira
etnologinja Ivanka Ivkanec. Ona dobro zna kako su se naši običaji
mijenjali uslijed raznih utjecaja.
“To što su se ljubile ruke muškarcima i u mediteranskom bazenu i
na balkanskom prostoru se relativno brzo napustilo. Kažem
relativno jer je riječ o stoljetnim običajima. Ali se preselilo
na osobne kontakte i zato nam to fali. Taj dodir drugog čovjeka,
fizički dodir, ne samo emotivni i racionalni, nego potreba da
osjetiš dodir nekog drugog, bliskog ili tuđeg, ali da osjetiš
život u tom drugom čeljadetu”, rekla je Ivanka Ivkanec,
etnologinja i sociologinja.
Zato smatra kako ćemo mi i prebrzo napustiti oprez jednom kad se
stvari vrate u normalu.
Što se tiče ljubavi, hoće li ljudi još više paziti s kim će
ulaziti u još bliskiji kontakt?
“Kad prođe sve ovo, kad se prestanemo bojati, kad zaboravimo, a
to će se brzo dogoditi, ta glad za ljubavlju, odnosno za
ljubovanjem, koja je zajednička svakom čovjeku jer je to esencija
života, neće puno birati. Neće biti puno izbirača i izbiračica,
nego daj šta daš. Tako će vjerojatno biti i zato narod
preživljava i zato je vitalan. Kako god da ga potresu različite
nedaće”, izjavila je Ivkanec.
Baš je nedaća promijenila mnogo toga oko nas. Možda najviše od
svega sektor trgovine. Svi koji žele opstati pokrenuli su
webshopove s dostavom, što su kupci konačno
prihvatili.
“Ne samo da šopingiramo online sve više i više, prije smo mogli
samo s dva, tri velika dućana. Sad to možemo čak i s OPG-ovima,
malim trgovcima, ponajviše online kupujemo hranu, sve to smo
prije radili tek u naznakama. Uvelike se u ovih tjedan, dva
digitalizirala država, to smo najviše vidjeli kod e-propusnica.
Izdavanja dokumenata, dosta se popularizirala usluga e-građani
pomoću kojih se može puno toga, poput vađenja dokumenata radi
online”, objasnio je Dragan Petrić, urednik časopisa BUG.
Čini mi se da je država konačno shvatila da ne moraš doći na
šalter po taj zadnji papir koji ti fali, da se može puno toga
riješiti putem mejla, putem telefona. Jesu to neke stvari koje će
nam ostati jednom kad prođe ova nesreća koja nas je zadesila?
“Što se komunikacije s državom tiče, ja se nadam da će ostati, ne
samo zato jer je to praktičnije i brže, nego eliminira potrebu za
mnogim djelatnicima koji su na proračunu, kojima plaća ide od
naših poreza, a koji su, vidimo to na ovom konkretnom primjeru,
totalno nepotrebni”, rekao je Petrić.
Zatvaranje fizičkih trgovina jako je smanjilo optjecaj gotovine,
velikog prijenosnika mikroorganizama. Ali o smrti gotovine mogli
bismo govoriti da ne živimo u zemlji za koju se procjenjuje da
joj se čak svaka treća kuna okrene u transakciji koja ne ostavlja
trag.
“Epidemija koronavirusa je sigurno ubrzala korištenje digitalnih
tehnologija i u trgovini i strah od gotovog novca. Međutim,
strukturni problem ne samo hrvatske, već ekonomije
istočnoeuropskih i mediteranskih zemalja je velik udio sive
ekonomije, koja potiče gotovinske transakcije”, pojasnio je Damir
Novotny, ekonomski analitičar.
Dobro je zato što će kod mnogih novousvojene higijenske navike
ipak ostati na dulje vrijeme. Ljudi će se vjerojatno sjetiti da
se ruke peru i nakon male nužde. Ili će, recimo, razmisliti prije
nego što oznojenim ljudima upadnu u svlačionicu. Nakon 2020. više
ništa neće biti isto.