Svakome kome je stalo do ovog grada na prvom mjestu trebaju biti svi njegovi građani bez obzira na političke simpatije
Kako se približavaju lokalni izbori tako situacija u javnim nastupima, ali i na društvenim mrežama postaje sve više šizofrena, pogotovo uz aktivaciju nove nezavisne liste koju bi, tako se priča, mahom trebali činiti dosadašnji hadezeovci, nezadovoljni valjda svojom pozicijom u stranci, jer ako je do nezadovoljstva time kako HDZ upravlja gradom i državom, valjda bi do 2025. godine već došli do tog zaključka.
Aglomeracija kao vruć krumpir jedna je od središnjih tema i tekstova i političkih istupa i komentara, pomalo i očekivano, jer dogodile su se stvari koje se ne mogu ničim opravdati i koje ne smiju pasti u sporedni plan uslijed političkih prepucavanja.
Ono što je u cijeloj priči najbitnije je da postoje naši sugrađani koji zbog aglomeracijskih radova trpe istinsku štetu ili su dovedeni na sam rub trpeljivosti, ili iz drugog kuta, ludila, nemogućnošću da se riješe njihovi problemi. Ne postoji taj politikantski istup koji može umanjiti štetu obitelji Volner (doseljenika u naš grad koji ga i nakon svega nazivaju prelijepim mjestom za život), obitelji Ivšić ili, tek u nešto manjem obimu (ali s druge strane još iritantnijem) onog što je predugo i bez ikakvog smisla trpjela Mirna Hauswirth.
Ukinite račune!
Isto tako ne postoji taj politikantski istup koji može umanjiti ono što trpi dio građana na Dubovcu, ali i drugdje, koji već mjesecima i mjesecima nemaju valjanu vodu, a nemaju je, jer ako je nekome voda svako malo žuta i zamućena, onda onaj poneki dan u kojem je bistra ima sve razloge da sumnja u ono što vidi. Teško je shvatljivo da je uopće potrebna peticija (koja je i dalje u tijeku) a da se ljudima koji ne samo da ne dobivaju osnovnu uslugu, nego dodatno troše kupujući svakodnevno vodu, ne ukine naplata vode. Ne smanjenje računa, već potpuno ukidanje istih, sve dok se ne riješi problem.
I teško je shvatljivo da je uopće potrebno napominjati da bismo svi mi koji živimo u ovom gradu trebali stati iza svojih sugrađana. Ne nužno prosvjedom (jer Hrvati smo, zaboga), ali barem potpisom peticije i riječju.
Teško je shvatljivo da to nije učinio i Grad. Sada, donekle, to i čini, ali u samom startu, što je kasnije vjerojatno urodilo stvarima o kojima će još biti riječi, u više se navrata stjecao dojam da su i više nego opravdane kritike doživljavane kao “neprijateljski čin” i stvorena je atmosfera međusobnog nepovjerenja pa i “neprijateljstva” za što nije bilo nikakvog razloga.
Građanske inicijative u samom su startu i pozivale Grad i osobno gradonačelnika da stane iza građana nasuprot onih koji ruše taj isti grad. Nije se dogodilo i to je još jedna stvar koja je teško shvatljiva, jesu li izvođači nedodirljivi?
Zvijezda nije srušena, ali Kraševa jest
Rezultiralo je to i ponekim pretjerivanjem koje je potpuno nepotrebno, ali je u takvoj situaciji i razumljivo, jer ljudi su s pravom bili ogorčeni. Autor ovog teksta više je puta i nekim članovima inicijativa rekao svoje mišljenje o svrsishodnosti “pretjerivanja” pa nije problem to i ponoviti – ne, Zvijezda nije srušena, ne, ne pije cijeli grad fekalije, ne, nije ovo nezapamćena katastrofa od koje se nikada nećemo oporaviti. I, ne, nije 65 zgrada teško oštećeno, 65 je oštećeno u što spadaju i brojna minorna oštećenja koja su se, hajdemo biti pošteni do kraja, u Zvijezdi uzevši u obzir njeno stanje mogla i očekivati.
Ali, zar je teško oštetiti gotovo cijelu Klaićevu i, pogotovo, Kraševu manji problem? Uključujući i “novoobnovljene” zgrade (a treba se zapitati i onda tko je i kako radio tu obnovu i je li sve samo do izvođača?). Pa onda još malo dodati i u Kukuljevićevoj, jer zašto ne? Upravo taj element je gotovo nevjerojatan, jer ako i dozvolimo da se u jednoj ulici dogodio strašan propust (dozvolimo, ali ne i zaboravimo, jer sve to će netko trebati i platiti, a dobra je šansa da će taj netko biti – svi mi) napraviti nakon toga slično u Kukuljevićevoj graniči s nemogućim. I kako sada da ljudi u čije ulice treba doći aglomeracija vjeruju da će kod njih sve proći bez problema? Katastrofa u Klaićevoj i Kraševoj možda bi se u kontekstu bojazni zaboravila da se nakon toga sve obavilo korektno i bez problema, ali nažalost nije. Grad i ViK se istovremeno hvale da 95% aglomeracije prolazi bez problema, što je vjerojatno i istina, ali je i dalje katastrofalan rezultat. Bez problema ili barem bez većih problema treba proći 100% aglomeracije. A kada problema ima treba ih odmah riješiti.
Zakašnjela korektnost?
Isto tako, nakon prvotnog tretiranja dubovačke inicijative kao politikantske jer netko zna nekog iz Možemo i Mosta (znam i ja nekog iz Možemo, štoviše prijatelji su mi, znam i nekog iz Mosta i nekog iz HDZ-a i nekog iz DP-a i DOMiNO, jedino ne znam nikog iz SDP-a ali njih nitko ne zna /dobro, znam, ali samo zato što radim ovo što radim, da sam, kamo sreće, inokorespondent, meteorolog ili keramičar-oblagač, ne bih znao/) i nakon slanja policije na vrata ljudima koji, valjda iz dosade, ubacuju žutu temperu u vodu (ili štogod je netko u tom trenutku suludo pomislio), teško je očekivati i povjerenje građana koji imaju probleme s vodom, iako je sada odnos Grada prema Inicijativi pristojan i korektan kakav i mora biti, ali kakav je morao biti i od početka i samo tada je to moglo i rezultirati međusobnim povjerenjem i, možda, strpljenjem.
A opet, to ne može biti opravdanje niti za blitzkrieg političke pressice na koje se dođe, istrese hrpa optužbi i odjuri, ostavljajući svima koji iz Karlovca nisu dojam da je, evo, cijeli grad srušen skoro do temelja, svi pijemo smeđu vodu punu fekalija i manje-više, medicinsko je čudo da nismo svi već mrtvi.
Vodovodu i kanalizaciji ne može se zamjeriti transparentnost, zaista redovito obavještavaju o svim radovima i sada redovito provode i testiranja vode i u sferi teorija zavjera bilo bi da nas razne ustanove zajednički organizirano truju. No, može se zamjeriti “papagajsko” ponavljanje da je i rečeno da zamućena voda nije za piće, jer to ne pomaže onima kojima je gotovo uvijek zamućena već dulje vrijeme, a malo tko razmišlja i o tome da postoje i slijepe i slabovidne osobe koje bi, valjda, trebale imati posebnog asistenta koji će provjeriti vodu svaki puta kada osoba ožedni?
Teško je reći koliko ljudi ima probleme, jedinu polujavno objavljenu procjenu vidjeli smo na Facebook zidu članice Možemo i članice županijskog odbora za šumarstvo i poljodjelstvo Nevenke Sudac VInski koja je istaknula da prema istraživanju ove stranke oko 10% ljudi ima problema i to posve “točkasto”, dakle nije riječ o jednom dijelu grada, već u više dijelova grada i često ljudi u susjednim zgradama imaju sasvim različita iskustva. Ako čak i prepolovimo tu procjenu i pretpostavimo da ipak nije kod svih problem kontinuiran, 5% je zastrašujuće golema brojka. I nedopustivo je umanjivati je, ali prilično nedopustivo je i uvećavati je i slati poruke da cijeli grad nema pitku vodu (a o poveznicama s djetetom oboljelim od karcinoma u jednoj ulici gdje ima i problema s vodom da ne govorimo).
I jedan posto je previše
No, opet se vraćamo na početak, jednako kako u sfere teorije zavjera spada naklapanje da nas svi skupa lažu i truju, jednako tako u sfere teorija zavjera (ili jednostavnije – budalaština) spada ideja da žene iz dubovačke inicijative i svi drugi koji su stalno suočeni s problemom izmišljaju taj problem. Neshvatljivo je da struka i dalje ne zna riješiti spomenuti problem, a još neshvatljivije da građani koji spadaju u onih 1, 5 ili 10 posto nisu adekvatno kompenzirani za potpuni izostanak usluge koju plaćaju. Hoćemo li plaćati i struju ako nam je isključe na narednih godinu dana? Ići u pekare narednih tri mjeseca i plaćati kruh kojeg nema (ili ima neki od prekjučer tvrd kao kamen)? Potpuno je nebitno hoće li to naštetiti gradskom proračunu. To je dio “igre” koju ste započeli. Riješite problem ili ne naplaćujte ljudima vodu, vrlo jasno.
Na kraju, u doista šizofrenoj situaciji u kojoj se nalazimo, bilo bi idealno da svi skupa zaborave na to da dolaze lokalni izbori, jer na prvom mjestu trebaju biti grad i građani neovisno o političkim preferencijama. Jedino pravo rješenje bi bilo još više sastanaka, suradnje i razumijevanja između grada i građana. Jer, Grad i građani ne smiju biti neprijatelji. No, tu postoji i razlika, jer pozicije nisu iste i u ovoj državi nažalost već zaboravljena činjenica je da je vlast u službi građana, a ne obratno. Dakle, Grad to MORA napraviti, građani ne moraju. Ali, bilo bi dobro da naprave. Jer, na kraju krajeva, cilj svih nas mora biti i da se aglomeracija riješi do kraja (a morat će tko god bio na vlasti) bez dodatnih šteta, i da svaki od naših sugrađana ima pitku vodu i da svaki od naših sugrađana bude obeštećen jer se netko zaigrao bagerom.
