Naši su novinari kontaktirali svoje prijatelje koji žive u drugim zemljama, te je svatko u par rečenica opisao kako on proživljava ove pandemijske dane
Koronavirus krenuo je iz Kine i uzrokovao globalnu pandemiju, prvu nakon stotinu godina kad je svijet poharala “španjolka”, smrtonosna gripa koja je prema procjenama ubila 50 milijuna ljudi.
Virus ne bira, pogađa bogate i siromašne, kontinenti su u strepnji i više od pola svijeta živi u karanteni, odnosno pod posebnim mjerama i uvjetima kako se virus ne bi širio i sijao smrt, posebno među onima najugroženijim, starijima i kroničnim bolesnicima.
Diljem svijeta žive i Karlovčani koji u dane kućne izolacije prati i vijesti iz domovine, a mnogi se upravo putem KAportala informiraju o stanju epidemije u Hrvatskoj i njihovom rodnom gradu Karlovcu.
Naši su novinari kontaktirali svoje prijatelje koji žive u drugim zemljama, te je svatko u par rečenica opisao kako on proživljava ove pandemijske dane, te kako se države u kojoj žive bore s virusom.
IVA GALOVIĆ (Bruxelles, Belgija)
– Belgija je u “lockdownu” do 19. travnja, ali već sada smo gotovo sigurni da će biti produžen barem do 3. svibnja, jer još uvijek svakodnevno ima dosta novooboljelih. Srećom, u mojem okruženju ih nema, još ne znam nikoga tko je obolio od ovog virusa, ali situacija sigurno nije ugodna. Što se tiče posla, radim u privatnoj komunikacijskoj agenciji i već 3-4 tjedna radimo od doma. Slično kao i u Hrvatskoj, rade samo ljekarne i dućani te restoranska dostava, ali dozvoljeno je izaći u šetnju, rekreaciju, prošetati psa… naravno, uz pridržavanje mjera socijalne distance.
Iva Galović (foto Anja Strelec)
Ljudi su se u početku zaista strogo pridržavali mjera, no čini mi se da su sada sve opušteniji s dolaskom ljepšeg vremena. Osobno najčešće izlazim rano ujutro, oko 7 ili 8, kada još nema puno ljudi, već samo mi s psima i joggeri, a u blizini mog kvarta ima dosta parkova, jezerce, šuma… pa se na to ne mogu požaliti. U dućan idem jednom u 10 dana. Odvojenost od obitelji u ovakvoj situaciji nije najlakša stvar na svijetu, ali srećom se poklopilo da sam u Karlovcu bila za Božić i onda već dva puta ove godine, zadnji put tri dana prije lockdowna, osjetio se već nemir i ovdje i tamo, provela sam puno vremena na Korani i Mrežnici, u avionu nosila masku…
Nadam se da će do ljeta situacija ipak biti bolja i da ću moći opet otići i do svojih, a i do mora, jer nema mora do Jadrana!
MARIJA RATKOVIĆ-VIDAKOVIĆ (Ludvika, Švedska)
– Švedska, kao što znaš, ima svoj put koji je podosta drugačiji od najvećeg dijela svijeta. Podržavam li ga? Da. Što ne znači da ne podržavam hrvatske mjere, svaka zemlja, svaka kultura i svako podneblje zahtjevaju drugačiju politiku i mislim da nije loše isprobati različite puteve. Uostalom, nije da Švedska nema mjera, samo su drugačije i nešto blaže. Srednje škole i fakulteti su samo par dana nakon Hrvatske također prešli na nastavu na daljinu, ali osnovne škole i vrtići rade normalno.
Marija Ratković
Restorani i kafići rade uz posebne mjere, u trgovinama je obavezan razmak 2 metra i preporuka je da se izbjegavaju svi fizički kontakti, druženje u zatvorenom prostoru i putovanja, ali da se što više bude u prirodi što je i u duhu švedskog života s prirodom (“friluftsliv”). Što se nas tiče, Mikula ide u školu redovno, ja također radim u školi i odlazim na posao, a suprug je posljednja tri tjedna radio od kuće, ali od ovog tjedna opet odlazi u firmu.
KRASNODAR MATEŠEVAC (Melbourne, Australija)
– Situacija kod nas je dosta teška, dok se ostali nadaju kako će s toplijim danima virus možda nestati, u Australiji se bliži zima i nova sezona gripe i bolnice se pripremaju za najgore ako se dogodi velika epidemije gripe i koronavirusa u isti mah, srećom zasad brojke još nisu velike. No, restrikcije su stroge, iz kuće smijemo samo u trgovinu, kod doktora ili u ljekarnu, u šetnju ili tjelovježbu te na posao. Policija strogo kontrolira i kažnjava sva nedopuštena kretanja. Puno je ljudi ostalo bez posla, puno ih je na godišnjem ili rade skraćeno. Supruga i ja smo još uvijek zaposleni, ali iskreno, ni sam ne znam hoće li to potrajati. Naša starija kći je krenula na fakultet i ima nastavu preko interneta, a mlađa je srednjoškolka i njima nastava počinje ovaj tjedan, također preko interneta, s tim da su škole otvorene za sve one koji ne mogu na drugi način zbrinuti djecu, dakle ako su roditelji zaposleni i nemaju drugih opcija. Mi ćemo, barem u početku, ipak odabrati soluciju tog učenja preko interneta.
Silvia Seamon s obitelji
SILVIA SEAMON (Lancaster, Pennsylvania, SAD)
– Naš grad Lancaster i njegov okrug u kojem živim s obitelji, suprugom Lukeom i kćerkom Emmom broji 545 tisuća ljudi. Trenutno u Lancasteru ima 828 oboljelih i 24 umrlih od koronavirusa, a svi već nekoliko tjedana žive pod mjerama sprječavanja širenja opasne bolesti, kaže nam Silvia.
Ona je psihoterapeut i u stalnom je kontaktu s ljudima, no još od 17. ožujka radi od kuće.
– Sve kao da se u jednoj noći promijenilo i poslali su nas da radimo od doma. Još ima šanse da me kompanija za koju radim (imamo i nekoliko bolnica) pošalje u bolnicu kao pomoć, priča nam Silvia.
Tamo se, naime, organizira tim psihoterapeuta koji će pomagati ljudima u krizi, bolničkom osoblju, bolesnima, obiteljima koje je Covid-19 na ovaj ili onaj način zahvatio, kao i onima koji su izgubili svoje voljene.
– U tome ću moći sudjelovati preko video seansi. SAD kaska za Hrvatskom bar mjesec dana u prevenciji bolesti, tako da sve regulacije koje vi imate, kod nas dolaze par tjedana kasnije. Iz osobnog iskustva znam da se bolnice trude i da imamo fantastičnu ekipu, ali vodstvo zemlje nam nije kompetentno o čemu ni ne moram posebno govoriti. S radom od kuće je stigla i škola od kuće pa je cijela obitelj stalno na okupu. Većinu namirnica i svega što im je potrebno za život naručujemo preko interneta dok izvan kuće izlazimo samo ako je to neophodno, odnosno ako se nešto moramo obaviti osobno, ali uz sve mjere opreza, kaže Silvia.
Krasnodar Mateševac s obitelji, Eyrun i Tomislav Magdić
TOMISLAV MAGDIĆ (Reykyavik, Island)
– Situacija na Islandu ide na bolje, no privatna mnogima nije tako blistava pa ni meni osobno. Morao sam zatvoriti restoran i sada sam na burzi, dok supruga Eyrun radi 25 posto radnog vremena, no država joj podmiruje ostalih 75 posto plaće. Islanđani su disciplinirani i drže se mjera pa tako i mi vrijeme većinom provodimo kod kuće ili u šetnji prirodom. Procjena je nadležnih da smo prošli “špicu” epidemije, pa je najavljeno da od 4. svibnja kreće popuštanje mjera. Otvorit će se fakulteti, a škole će početi raditi u punom obimu (sada imaju skraćeni oblik), priča nam Tomislav.
Dozvolit će se okupljanja do 50 ljudi, a smiju se otvoriti i frizerski saloni, saloni za masažu, kozmetički saloni, kao i muzeji i slične lokacije, ali uz obavezu da se pazi na udaljenost između posjetitelja. Zasad ostaju zatvoreni bazeni, teretane i fitness centri te mjesta za zabavu, uključujući kafiće i pubove. Dozvolit će se i dječje sportske aktivnosti, ali samo na otvorenom i također uz neke posebne mjere opreza.
TOMISLAV KASUNIĆ (Longueil Sainte Marie, Francuska)
– Mjere kretanja su dosta stroge, ne smije se nigdje bez formulara dobivenog na poslu koji je potrebno unaprijed popuniti kad negdje treba ići. Imam sreću da stanujem u krugu tvornice u kojoj radim, tako da ne moram putovati nigdje osim u trgovinu u koju idem jednom tjedno, kaže Tomislav koji u Francuskoj radi kao monter.
– Trgovina je relativno blizu (cca 7 km), a do nje vodi brza
cesta gotovo cijelim putem. Na tom potezu nema kontrolnog punkta
policije. U trgovini ima zbilja svega, te nema nestašice
pojedinih proizvoda.
Koliko sam upućen rade samo trgovine i ljekarne. Nije me strah,
koristim zaštitu (masku za usta i nos i rukavice) i izbjegavam
izravan kontakt s ostalim zaposlenicima, priča nam.
– Kolega Francuza nema puno tako da moj kolega Antonio (Hrvat) i ja nesmetano obavljamo svoje zadatke. Kolege nemaju strah od koronavirusa, no većina također koristi zaštitna sredstva. Ne rukujemo se više svako jutro, premda je to ovdje običaj. Dakle socijalni kontakt je sveden na minimum ili ga uopće nema. Čak se i Francuzi, inače poznati po svojim prisnim odnosima drže socijalne distance, kaže Tomislav.
David Pušić, Krunoslav Čunović, Tomislav Kasunić & frend
DAVID PUŠIĆ (Peterborough, Velika Britanija)
Dugorešanin koji je nakon gotovo 20-godišnjeg rada na Hitnom prijemu KBC-a Zagreb s obitelji odselio u Englesku, sada u gradu Peterboroughu, stotinjak kilometara sjeverno od Londona radi kao instrumentar u bolnici. Zapravo, radio je to do pandemije koronavirusa, a otkako je Covid-19 pogodio i Englesku, postao je djelatnik na raspiratoru za najkritičnije bolesnike.
– Englezi su sve to olako shvaćali i nisu ih previše dirale slike iz Italije, sve dok se nije razbolio princ Charles, a onda i premijer Boris Johnson završio na intenzivnoj njezi. Stvari su sada puno ozbiljnije. Kompletna zemlja je u zatvorena, ne radi ništa osim opskrbe, dozvoljena je jednostna šetnja bez kontakata dnevno, dapače, čak ju vlasti i potiču, priča nam David.
On osobno je u svakodnevnom doticaju s virusom, od kojega ga štiti samo zaštitna medicinska oprema, koju ne skida sa sebe tijekom 12-satne smjene. Bolnica u kojoj radi ima petstotinjak kreveta, a 60 ih je sada prenamijenjeno za pacijente s koronavirusom i opremljeno respiratorima.
– U ovom trenutku brinem o dvoje bolesnika na respiratoru, jedan je ’76. godište, drugi je ’73. Nisu kronični bolesnici niti su imali posebnih tegoba, a sada su u teškom stanju. To dovoljno govori o ozbiljnosti i kako bi trebali pristupiti u ovoj situaciji, smatra David Pušić.
Kaže da će Vlada refundirati i do 80 posto onima koji će zbog Covida-a trpjeti gospodarsku štetu, a gladnih neće biti. On i supruga su zdravstveni djelatnici, pa su itekako potrebni zajednici i ne moraju strahovati za primanja. Ipak, banka koja mu je kreditirala kuću koju otplaćuje usprkos tome mu je ponudila tromjesečni moratorij na kredit.
KRUNOSLAV ČUNOVIĆ (Skoplje, Sjeverna
Makedonija)
Duži niz godina ovaj rođeni Dugorešanin živi i radi u Skoplju,
stručnjak je za PC mreže, te osmišljavanje baze podataka za
poduzeća. Zbog koronavirusa posao mu značajno trpi, već je mjesec
dana izvan stroja, online radi tek manji dio onoga što je radio
inače, jer mu se posao sastoji od osobnih kontakata u poduzećima
koja uglavnom – ne rade. Bajker je i voli putovanja, pa mu je
zabrana kretanja uzela i slobodu vožnje na dva kotača van
glavnoga grada. U Sjevernoj Makedoniji su mjere strožije nego one
kod nas.
– Imamo svaki dan policijski sat koji započinje u 16 sati i traje
sutradan do 5. Prošli vikend je započeo u petak u 16 i trajao sve
do ponedjeljka u 5, a za sljedeći vikend, kada će se ovdje
slaviti Uskrs, najavili su trajanje policijskog sata od petka, pa
sve do utorka. Kazne bez prospusnice su rigorozne, kreću se od
2.000 do 4.000 eura, pa se može reći da se zabrane
poštuju, kaže nam Krunoslav, no dodaje da je nekima to ipak
bilo previše, pa je u petak bio organiziran i manji prosvjed
protiv tako strogih mjera.
Kaže da zemlja diše na škrge, rade samo najnužniji opskrbni
centri, umirovljenici smiju biti vani samo do podneva, a
maloljetnici od 13 do 15 sati. Redovi pred trgovinama su
beskrajni, pa često na motociklu obilazi trgovačke centre te
stane tamo gdje vidi da su repovi nešto manji. Nekada, kaže,
obiđe i pola grada, a i to je bolje nego stajati u redovima.
– To izgleda kao da ideš na front, ideš u borbu za kruh i mlijeko. No, postavlja se pitanje logike u cijeloj ovoj situaciji, jer ljudi koji rade, rade u dopodnevnim smjenama, onda dođu kući i moraju biti u karanteni, kao da se virus budi poslije 16 sati. Puno je ljudi ostalo bez posla, a Vladine gospodarske mjere nisu baš previše definirane, tako da ljudima od svega lagano puca film, priča nam Krunoslav.
INES CIGIĆ (Ujedinjeni Arapski Emirati, Abu Dhabi)
Ines je rodom iz Žakanja, a već tri godine živi u glavnom gradu UAE Abu Dhabiju gdje radi kao fitness trenerica. Život u Abu Dhabiju, priča nam Ines, je izazovan samom po sebi i bez koronavirusa jer riječ je o sredini koja njeguje drugačiju kulturu čvrsto ukorijenjenu u islamskoj tradicije Arabije. Iako je riječ o zemlji vruće pustinjske klime s gotovo 10 milijuna stanovnika, zaraza bolesti koronavirus nije ju zaobišla te je ukupno zabilježeno 4 521 pozitivanih slučaja zaraze.
Vlasti UAE uvele su niz mjera i ograničenja u svrhu prevencije širenja virusa još početkom mjeseca ožujka te se svakako preporučuje da se ne izlazi iz svojih domova.
– Dopušten je odlazak jedino u kupnju neophodnih namirnica, i to jedan iz obitelji, također je ograničen broj osoba koje zajedno mogu putovat u jednom automobilu. Od 26. ožujka provodi se policijski sat u vremenu od 20 do 6 sati te se u tom periodu vrši dezinfekcija ulica. Svaki dan 30 minuta prije početka, obavijeste nas da moramo ostati doma, a na nekoliko mjesta uvedena su i drive in testiranja, priča nam Ines.
Škole i sveučilišta od 3.ožujka imaju online nastavu te je prema zadnjim informacijama najavljeno da će se ovakva format nastave nastaviti do kraja akademske godine u lipnju. Za prekršitelje mjera i ograničenja, vlasti su uvele kazne koje iznose od 500 do 50 000 arapskih dirhama, što bi iznosilo od 1 000 do 100 000 kuna.Velika većina ljudi pridržava se mjera, kaže nam Ines, no ima onih koji olako prilaze situaciji.
– Veći problem stvara to što su obustavljene plaće u većini sektora, mnogo ljudi ostalo je bez posla te je još uvijek nepoznanica kako će se stvari odvijati kasnije. Vlasti se trude izađi u susret pojedinicima u ovoj situacija, kao na primjer omogućeno je do kraja godine produženje vize bez troškova, a poneki stanodavci smanjuju stanarinu ili produžuju rok plaćanja, kaže nam Ines.
Ines Cigić, Krešimir Alerić
KREŠIMIR ALERIĆ (Ontario, Kanada)
– Dosta dugo se ignorirala situacija u Kini, pa i Europi, tako da se na koronavirus počela obraćati pažnja tek od trenutka kada je 11. ožujka WHO proglasio pandemiju. Dan kasnije u Ontariju su se zatvorile škole, ljudi su krenuli paničariti te su ispraznili dućane u roku od dan dva, a svega par dana prije, nije se uopće pričalo o tome. Što je čudno s obzirom kako se već mjesecima znalo što se događa u Kini, a kineska zajednica je ovdje dosta brojna te se prvi zarazeni javljaju sredinom siječnja u Torontu. Začuđujuće je što su se ignorirale vijesti iz Europe, ali to je rezultat neke površnosti koja je sveprisutna u društvu, priča nam Krešimir koji je rodom Zagrepčanin, no zbog brojnih prijatelja u Karlovcu smatra da je Karlovac njegov “drugi grad”. Sada možda i treći, jer sa suprugom Tajmom živi u Ontariju u Kanadi.
– Zatim su krenuli masovni otkazi, dok je Vlada najavila i otvorila dosta programa pomoći, mada, svima je jasno da su to postupci koji mogu kratko pružiti ljudima predah, ali ako ovo potraje, ne izgleda na dobro. Sve prethodno opisano se dogodilo u roku od par dana. Moramo razjasniti malo o otkazima, ovdje postoji “lay-off” što je privremeno pauziranje radnog odnosa, tj. na određeni vemenski period nećes primati plaću, ali radno mjesto te čeka. Prilikom layoffa, postoji mogucnost da se dogovaraš oko dodatnog zdravstvenog ili drugih beneficija koje možda imaš preko tvrtke, ali to je luksuz koji nije dostupan svima, pogotovo onima koji su plaćeni po satu, a ne primaju fiksnu plaću. Kanadsko društvo je sustavno u dvojbi izmedu humanog pristupa i golog kapitalizma, te se u ovom trenutku taj konflikt osjeti sve jače.
Na koledžu smo se u roku od par dana prebacili na online nastavu. Snimamo predavanja, praktične vježbe se obavljaju od doma, ispiti su pretvoreni u zadatake za ocjenu ako je takva opcija moguća, a ako nije, onda se ispiti obavljaju online. Više manje obavljamo sve kao i prije, samo sada sve to ide online. Ipak, za edukacijski sustav mozda najteže tek dolazi. Na mom drugom poslu je dio ljudi poslan da radi od doma, dio radi iz ureda, a dio je nazalost privremeno otpušten – “lay off”.
Dojam je da se primarno čuva “ekonomija”, ta psihotična pohlepa i sada briljira s konstatacijama kako je bolje i 10.000 mrtvih od virusa nego milijuni bez posla, do čega bi doslo ako bi se sve zaustavilo. Nije bitno kako smo dosli do toga da se ova ekonomska kula od karata krene rušiti, ali je bitno da se kula sto duže održava. Preporuka vlasti je da se ostane doma, postoji lista kategorija poslova koji mogu raditi, lista je dugačka i podložna različitoj interpretaciji. Pazi se na socijalno distanciranje, mnogi nose maske i rukavice, ali od početka je osjetan nedostatak sve zaštitne opreme kako za privatnu upotrebu tako i u bolnicama te mjestima gdje kola veći broj ljudi. Koliko god ljudi paze na propisane mjere zaštite ima i mnogo onih koji tome ne pridodaju neku veću paznju, što zbog nebrige i sebičnosti, što zbog elementarnog neznanja i nerazumijevanja kako se bolesti šire ili kako održavati osnovnu higijenu.
Grad se čini pust, ali dosta ljudi mora raditi (radi interpretacije “essential services” – nužnih poslova) i raste broj zarazenih. Rezultati koje dobivamo na vijestima nisu potpuni jer testova nema dovoljno tako da se testiraju samo oni koji završe u bolnici ili im u anamnezi stoji da su putovali ili bili u kontaktu s osobama koje su putovale ili oboljele. Bolnice nisu opskrbljene, generalno sustav je nespreman za pandemiju. Trenutno su stvari pod kontrolom ali ako se javi veći broj oboljelih kolaps zdravstvenog sustava je neizbježan. Ekonomski sustav je potresen te se čini kao da je na izdisaju, te bi jedan propali segment mogao povući drugi, što bi moglo potaknuti lančanu reakciju koja ce se proširiti globalno.
Ono što čujemo za SAD-u je jako loše i svi su podosta zabrinuti kako ce stanje tamo utjecati na nas u Kanadi. Vidljivo je da Amerikanci imaju velik utjecaj na ekonomiju i zivot Kanađana, posebno u Ontariju.
Vrijeme se provodi doma, povremeno se izađee van u kratku setnju, s obzirom na prirodu posla, ali i prilikom razgovorom s ostalim radnicima, osjećaj je da si stalno dostupan i da se radno vrijeme prelijeva na ostatak dana. Gledaju se filmovi, serije, uziva se u “kanadskom proljeću” te povremenom snijegu, magli ili kiši. Najvise se kupuju stvari online, makar popularnija opcija je i “pick-up”, pogotovo za namirnice, ispričao nam je Krešimir.