Stručni stožer za psihičko zdravlje Gradske knjižnice "Ivan Goran Kovačić" Karlovac nikako vam ne preporuča čitanje ove literature u doba pandemije!!!
Stručni stožer za psihičko zdravlje Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” Karlovac nikako vam ne preporuča čitanje ove literature u doba pandemije!!!
1. DECAMERON
Prvi je na našoj listi, naravno, Decameron. Svi znamo što predstavlja ova zbrika sto novela talijanskog predrenesansnog autora Giovanija Boccaccia napisana između 1348. i 1353. godine. Decameron postaje uzor mnogim proznim piscima narednih stoljeća i presudno utječe na razvoj europske proze. Firenzom vlada kuga, a sedam djevojaka i tri mladića povlače se na dva tjedna u idiličnu vilu na području Fiesole. Jedni drugima pričaju priče da im brže prođe vrijeme. Što tu ne valja? Prije svega, napustili su Firenzu bez propusnice firentinskog stožera narodne zaštite. Drugo, te priče o dosjetljivim ljubavnicima, prevarenim supružnicima, pohotnim crkvenjacima, putenim djevojkama te izjelicama i prevarantima potkopavaju moralni poredak društva koje je u krizi. Zašto baš sedam djevojaka, a samo tri mladića, koji su time stavljeni u neravnopravan položaj? Djevojke imaju od 18 do 28 godina – pretpostavimo, privlačne i seksipilne. Tko nam jamči da su održavali propisanu udaljenost od dva metra i da nije bilo nekontroliranog kontakta? Preporučeno je izbaciti iz lektire do kraja epidemije!
2. PROPAST ZAPADA
Nije čudno da je svoje kolosalno djelo Propast zapada njemački politolog Oswald Spengler objavio u poniženoj i poraženoj Njemačkoj 1918. godine. Po Spengleru, svaka se kultura rađa, prolazi svoju mladost, sazrijeva, stari i umire. To čeka i zapadnoeuropsku civilizaciju. Današnje vrijeme moramo analizirati kroz kasno rimsko doba. Kasno doba kulture Spengler naziva civilizacijom. Tada prestaje razvoj kulture i dolazi do besmislenog nagomilavanja svega i svačega. Zvuči li vam to poznato? Nije li 1968., kao što neki teoretičari kažu, bila vrhunac zapadne civilizacije? Klize li nam kola od tada nizbrdo? Sjetimo se stihova poznate pjesme: “A, istok se trudi da kao zapad bude”. Nekad se nakon propasti jedne civilizacije izdizala druga; što ćemo danas u ovakvom premreženom svijetu? Kako Papa Franjo kaže: “Svi smo u istom čamcu…”
3. MALDOROROVA PJEVANJA
Tiskavši Maldororova pjevanja 1869. godine, francuski je nakladnik bio toliko preplašen blasfemičnošću i crnoćom djela da je odbio dati knjigu u prodaju. Tko se usudi uhvatiti u koštac s ovim djelom, shvatit će probleme u kojima se našao i sam nakladnik. Isidore Ducasse, koji piše pod pseudonimom Comte de Lautreamont, jedno je od najtragičnijih imena francuske književnosti. Gorjevši poput šibice, umire “okrutno mlad” u 24. godini života. U svojoj tragičnosti i kratkoći života, ostavio je iza sebe i Jima Morrisona i Janis Joplin. Jedino mu je ravan naš Janko Polić Kamov. Autor je u svoje naslijeđe ostavio djelo koje je apsolutna pobuna protiv čovjeka, njegova stvoritelja i protiv književnosti same. S književno-teorijskog stanovišta, Maldororova pjevanja parodija su romantičnog satanizma, a najviše su slavljena od kasnijih nadrealista. To je svijet sugestivnog košmara i halucinantnih slika iz dubina nesvjesnog. Dakle, čitati je moguće jedino uz malu dozu halucinogenih supstanci te pod kontrolom obiteljskog psihijatra. Ako možete, čitajte na francuskom, a ako ne znate francuski, prevoditelju odnesite barem kavu i čokoladu!
4. KAPITAL
Ovo je jedna od najutjecajnijih knjiga moderne povijesti, međutim, jako je upitno koliko su je zaista pročitali oni koji se na nju pozivaju i koji je citiraju. Za ovo su djelo Stari zavjet i telefonski imenik zanimljivo i čitljivo štivo. Marx je točno analizirao kapitalizam kao neprestani proces u kojem se novac sve više gomila i ponovo investira, a u toj dinamici dolazi do svjetskih financijskih kriza. Bilo je lako dok su vrijedile stare formule: roba-novac-roba i novac-roba-novac, a što danas kada vrijedi samo novac-novac-novac? Ako nam je taj kapitalizam svemu kriv, tko nam je bio kriv prije kapitalizma? Nikada nam ne valja. Bez rada nema kapitala, a što sad kad nitko ne radi? I što ako se poslije ove krize ne budu htjeli vratiti na posao? Svi bi ipak radije bili Bernie Ecclestone nego Bernie Sanders. Barem zbog Slavice… Ako morate čitati ovu kritiku političke ekonomije, čitajte je poslije ove pandemijske krize kada će na red doći ozbiljnije teme.
5. BOLEST NA SMRT
Zarana zaokupljen “besmislom postojanja” zbog religijskog osjećaja krivnje u vjerskom odgoju, danski filozof Søren Kierkegaard (1813. – 1855.) nameće se kao prethodnik egzistencijalističkog pokreta teističke provenijencije. Poput Sokrata, na javnim mjestima uči ljude istini i etičkom životu. Kao središnju temu filozofije uvodi temeljni egzistencijalni osjećaj tjeskobe. Suprotno Hegelovoj racionalističkoj filozofiji, za Kierkegaarda spoznaja nije najveći domet čovjekovih nastojanja. Čovjek je za njega osamljeni pojedinac, njegova istina je subjektivna, a smrt konačna granica. Čovjek je “bolestan na smrt”, opterećen brigom za svoju opstojnost i nezainteresiran za zbilju. Solipsističkim otklonom (vjera je individualna) suprotstavlja se crkvenoj doktrini kršćanstva. Ne treba sumnjati što su o tome mislili crkveni dostojanstvenici ni kakvo je bilo malograđansko javno mnijenje. Ako vam se ovaj naslon ne sviđa, čitajte “Strah i drhtanje” istog autora. Dovraga, nismo se sjetili Nietzschea!
6. KAPITALIZAM I SHIZOFRENIJA
Svaka sponzoruša filozofskog nagnuća zna da se iza kratice D&G ne kriju kičasti srebroljubci Domenico Dolce i Stefano Gabbana, nego skladni psihijatrijsko-filozofski tandem Gilles Deleuze i Felix Guattari. D&G (ovi drugi) autori su monumentalnog dvotomnog djela Kapitalizam i shizofrenija koje se može opisati kao dubinska kritika psihoanalize, radikalna rehabilitacija cjelovite žudnje ili, kako ga je opisao Michel Foucault, kao “uvod u nefašistički život”. Kapitalizam i shizofrenija predstavlja dvostruku kritiku Karla Marxa i Siegmunda Freuda (opa!). Prvi tom (Anti-Edip) više se bavi Freudom, a drugi dio omogućuje obnavljanje velikog dijela političke teorije, posebice marksističke misli. Tko pročita ovo djelo i objasni nam koja su četiri aspekata proizvodnje ludila na Zapadu, dobit će godišnju besplatnu članirinu Gradske knjižnice i poklon knjigu “Alma savjetuje : knjiga koju svaka žena mora imati kraj ormara”. Nagradna igra vrijedi za sve punoljetne građane RH, osim za profesoricu Nadeždu Čačinović.
7. DRŽAVA
Platonova je Država stožerno djelo ovog grčkog filozofa i jedno od najpoznatijih i najutjecajnijih djela uopće. Platon je opsesivno bio obuzet problemom morala i savršenog društvenog uređenja. U formi dijaloga, vode se filozofske rasprave o uređenju društva i države s pozicije utopijskog idealizma. Za Platona je ideja države, ideja pravednosti. Pravednost bi se sastojala od toga da svatko radi svoj posao, odnosno, onaj za koji je sposoban, i da ne ometa druge u obavljanju njihovih zadataka. U državi bi postojale tri klase: filozofi, vojnici i proizvođači, te svatko od njih ima svoje dužnosti. Državom ne bi trebali upravljati najbogatiji i najlukaviji, već najplemenitiji i najmudriji. Ali, kako ih naći i sačuvati od kvarenja? I tako, dok su mudraci filozofirali, šetajući maslinicima, ispijajući vino, robovi su radili na polju, a žene čuvale ognjište. Što bi danas na to rekli suvremeni proizvođači i emancipirane žene? Bolje da nikad ne saznaju.
8. FUNKCIJA ORGAZMA
Mnogi učenici Siegmunda Freuda rastali su se od svog učitelja pa tako i autor ovoga djela. Da, kaže Reich Freudu, potiskivanje održava kulturu, ali stvara nelagodu koja izaziva neurozu i destrukciju kuture same. “Neuroze počinju u autoritarnom obiteljskom odgoju, suzbijanje seksualnosti oba spola čovjeka čine bespomoćnim, bez spontanosti i sposobnosti da se osloni na samog sebe. To je temelj autoritarne kulture i ekonomskog ropstva”. Nije čudo da ni jedna idelologija 20. stoljeća nije lako prihvaćala teze iznesene u njegovim djelima. Tridesetih godina prošlog stoljeća bježao je od njemačkog nacizma, da bi ga američka liberalna demokracija strpala u zatvor gdje pod nerazjašnjenim okolnostima umire 1957. godine.
9. PUTOVANJE NAKRAJ NOĆI
Nema bolje preporuke za jedan roman, nego da je bio omiljeno štivo Staljina, a zabranjen od drugog velikog diktatora 20. stoljeća, Adolfa Hitlera. L. F. Celine bio je francuski liječnik i pisac bogata pustolovnog i dramatičnog života. Opsesivno opsjednut smrću, za njega je ljudski život samo putovanje prema smrti, one unutarnje, polagane, i one vanjske, surove i katastrofične. Uz besmisao i apsurdnost rata, Celine razotkriva njegovo naličje, licemjerno domoljublje koje uvijek žrtvuje one druge, nemoćne i naivne bjednike. Roman odiše krajnjim pesimizmom, nihilizmom, tjeskobom i mizantropijom. Glavni junak Ferdinand Bardamu mijenja lokalitete od bojišnica Prvog svjetskog rata, preko afričkih kolonija i američkih velegradova do siromašnih pariških predgrađa. Gdje god da se nađe, nailazi na istu ljudsku bijedu, glupost i pokvarenost. Jedini je svjetli lik u cijelom romanu prostitutka Molly koja pokazuje dozu iskrene ljudskosti. Ovaj roman trebao bi imati oznaku “samo za odrasle” jer preuranjeno uživanje ovog djela može imati ozbiljne posljedice na mladog čitatelja i odvesti ga na životnu stranputicu.
10. RUBAIJE
Rubaije su tipična perzijska pjesnička forma sastavljena od četiri stiha, u kojoj se rimuju prvi, drugi i četvrti stih, a treći, u pravilu, ostaje bez rime. Rubaije perzijskog pjesnika, znanstvenika i filozofa Omara Hajjama progovaraju o životnim užicima, ženskoj ljepoti, vinu, ali i o tajnama i smislu svega. One su vrhunac perzijske i svjetske poezije. Evo dvije u prijevodu dr. Safvetbega Bašagića.
1.
Zbirka poezije i burence vina,
komad suha kruha – nijema tišina,
a ja i ti sami – oko nas pustinja.
To je carstvo, a ne kruna od rubina!
150.
Jedni o vjerama razbijaju glavu,
drugi naukama veličaju slavu.
Na to tajni glas će: “O vi neznalice,
Lutate, niste našli stazu pravu!”