Svečana dodjela održat će se u Ilirskoj dvorani karlovačke knjižnice na prvi dan proljeća, 21. ožujka
Završen je već tradicionalni, peti natječaj “Na tragu pjesnika” u organizaciji Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić, koji se provodi uz rođendan karlovačke knjižnice i pjesnika Ivana Gorana Kovačića, ali i uz dolazak proljeća te Svjetski dan pjesništva.
Kroz provedbu ovog programa želi se potaknuti ljude da bez obzira na dob stvaraju i izražavaju se kroz stih te se na taj način povezuju s drugim ljudima koji vole čitati, pisati ili slušati poeziju. Također se želi njegovati sjećanje na Ivana Gorana Kovačića, hrvatskog pjesnika, pripovjedača, esejista, prevoditelja, novinara i publiciste.
Prema ocjenama stručnog povjerenstva u kojem su bili Mojca Rapo Waite, Bruno Vojvodić i Nataša Vojnović, prvo mjesto na ovogodišnjem natječaju osvojio je Tomislav Ribić iz Varaždina za pjesmu „Otočki blues“, drugu nagradu osvojila je Andrijana Kos-Lajtman iz Preloga za pjesmu „Uspavanka za novi milenij“, dok treće mjesto osvaja Ksenija Herceg-Ribić iz Varaždina za pjesmu „Kuća od papira“.
Raduje činjenica da je na natječaj pristiglo više od 50 pjesama ljubitelja poezije iz svih dijelova Hrvatske.
Proglašenje tri najuspješnija rada, dodjela priznanja najboljima te zahvalnica stručnom povjerenstvu održat će se 21. ožujka u 18 sati u Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice Ivana Gorana Kovačića.
Nakon dodjele nagrada, Borna Marčac održat će predavanje na temu ”Mala zbirka mađarskog pjesništva XX. stoljeća”.
Pobjednička pjesma
Tomislav Ribić: “Otočki blues”
Kad sam bio ribar sumornog lica, lovio sam bijesne pse po ulicama mrežama za ribe. Kad sam
bio ribar sumornog lica, bogovi su me se bojali. Smišljali su laskave molitve da me odobrovolje.
Ulovljene bijesne pse sušio sam u mrežama za ribe prepuštene buri i soli,
njihove mješine postale su ukusne tlačenice.
Noćas sam usamljeni ljudožder, pohlepno gutam kupače, meljem zubima meso i kosti. Ujutro
razbacujem njihove ostatke ugaslim brodogradilištima. Petokrake padaju s neba i ruše
uznemirena brda u noćnim polucijama.
Noćas sam rezač olupinama u napuštenim brodogradilištima. U njima gnjili šutnja. Tupi su
noževi vremena.
Ostaci brodogradilišta nariču noćne psalme morskim nemanima. Hrđa se pod svjetlošću
zvijezda na njihovim rukama pretvara u broncu. Vjetar prolazi kroz tijela dizalica, njiše konopac o koji se objesio neki mladić prije pet godina, imitira njegov glas koji sve više naliči
huku sova dok dozivlju smrt. Smrt se ne javlja, brodogradilišta su njen tron.
