Ako proživiš neko stanje koje dotad nisi poznavao, a liječio si ga, to je novo iskustvo koje te promijeni, kažu
Silvija Rotim je liječnica obiteljske medicine, zarazila se u
svojoj ordinaciji. Sve je krenulo temperaturom, kaže gotovo na
rubu suza: ”Kad saznate da ste pozitivni bude vam užasno, zbog
vas, zbog moje cijele obitelji koja je morala u samoizolaciju..
Bilo mi je stresno sve to, odlazak, lijepljenje tih obavijesti,
snimanje sekretarice, nošenje svih stvari za rad kod moje
kolegice, koja je umjesto mene radila četiri tjedna i jako joj
zahvaljujem na tome i njenoj sestri i jako puno su mi pomogle”.
Na prvoj crti otpočetka bila je i doktorica Dejana Krnjeta u
Općoj županijskoj bolnici u Vinkovcima. Radila je na COVID-19
odjelu pa na istom završila puna dva tjedna: ”S obzirom na moju
kliničku sliku, odmah sam hospitalizirana na jedinicu za COVID-19
i ostalim pacijentima koje sam do tada posjećivala kao liječnica
pridružila sam u borbi za oporavak”.
Otorinolaringolog Dragutin Petković iz Dubrovnika 34. dan je u
samoizolaciji. Bio je pozitivan prije pet dana. Napokon dobre
vijesti – stigao mu je drugi negativni nalaz: ”Strah je
apsolutno bio prisutan. Kao liječnik znao sam da je to bolest
koja ima dvije faze – prva koja može biti vrlo blaga i druga koja
može biti izuzetno komplicirana i teška”.
Tome je svjedočila doktorica iz Vinkovaca u svojoj bolničkoj
sobi. Je li je bilo strah? ”Kada vidite čovjeka od 50 godina
koji nema zraka, koji se guši, koji moli za zrak, koji moli da ne
želi umrijeti i samo stojite po strani, nemoćni ste. Tada me je
uhvatio strah”.
Oni liječe pacijente, a sad su se našli u drugoj ulozi. ”To je
jedno čudno iskustvo – naći se s druge strane, biti bolesnik, a
ne liječnik. I naravno, ako proživiš neko stanje
koje dotad nisi poznavao, a liječio si ga, to je novo iskustvo
koje te promijeni”.
U svemu je najteža bila samoća, a Rotim je imala i ”temperaturu
do 38,5, glavobolju,
gubitak mirisa i njuha, suhi kašalj, jake bolove u nogama, leđima
koje su me budili noću pa sam uzimala tablete protiv bolova i
jako veliki umor i sve je to trajalo punih 14 dana. Bila sam
užasno izbezumljena kada sam trebala nakon tri tjedna ići na
testiranja, ono izlazim iz kuće, auto vozim se. Baš mi je bilo
teško”.
Uz bolest, na svojoj koži osjetila je što znači biti
stigmatiziran. Njezino ime našlo se na društvenim mrežama.
Podatak koji je trebao biti tajan objavljen je. Sada je to sve
iza nje. Vratila se na posao.