Jedan portal je prenio priču misleći da je stvarna, a s jedne televizije su županicu zvali za izjavu
Prošloga tjedna, 1. travnja objavili smo priču o divovskim dabrovima koji su evoluirali u divovske beštije sa zubima od 20 centimetara koji tamane željezne ograde. Bilo je to naša prvoaprilska šala, za koju danas sa sigurnošću možemo reći da je prilično uspjela.
Većina naših čitatelja ju je shvatila, sigurni smo da su se zabavili čitajući priču o divovskim dabrovima, no moramo reći da je bio veliki broj onih koji su nasjeli na šalu, iako smo ostavili dosta prostora za zaključak kako ovako nešto u stvarnosti nije moguće.
Televizija zvala županicu
Jedan nacionalni portal nekritički je prenio priču o čudovišnim dabrovima, a jedna nacionalna televizija je zvala županicu Martinu Furdek Hajdin za izjavu na tu temu.
No, svaka torta ima svoj šlag, a svaki šlag ima svoju jagodu na vrhu. E, pa ta “jagoda” je prof. dr. sc. Marijan Grubešić, profesor s Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije, koji nam je poslao svoj tekst povodom Međunarodnog dana dabra, koji se obilježavao jučer – 7. travnja.
Uz tekst je ovaj profesor, inače jedan od najboljih poznavatelja života i navika dabra, čovjek koji je praktički nastanio tu životinju u Hrvatsku, priložio je linkove medijskih objava koje se odnose na dabrove. Među ozbiljnim novinarskim uradcima, prof. Grubešić je priložio i naš šaljivi članak o divovskim dabrovima s Mrežnice koji grizu metal. Kako je link prenesen bez ograde i nekritički, moramo zaključiti da je na našu foru nasjeo i sam profesor.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti, a svima vama želimo dobre zabave, ne samo na 1. april. 🙂
Tekst prof. Grubešića:
Europski dabar (Castor fiber L.) bio je u prošlosti rasprostranjen na području čitave Europe. Tijekom 18. i 19. stoljeća naglo počinje nestajati, da bi do konca 19. stoljeća bio gotovo istrijebljen. U Hrvatsku je nestao krajem 19. stoljeća a vraćen prije 29 godina u sklopu projekta DABAR U HRVATSKOJ. U razdoblju od travnja 1996. do ožujka 1998. dopremljeno i ispušteno ukupno 85 dabrova. Dabar se odlično udomaćio, proširio i razmnožio te je do sada je “osvojio” sve vodotokove i vodene površine kontinentalne Hrvatske, te se proširio na susjedne zemlje kao što su BiH, Mađarska, Slovenija i Austrija. Sada slikovito rasprostranjenost dabra prikazujemo izrekom “nema gdje ga nema”.
Neki vodotoci, odnosno staništa dabra su već prekapacitirani, pa dabrovi više nemaju slobodnog prostora za širenje i obitavanje.
U posljednje vrijeme glavni problem predstavljaju brane zbog kojih nastaju jezera, poplavljuju se okolne poljoprivredne površine i prometnice, potom štete na voćnjacima i stablima uz obalu, što je često tema u medijima.
Dabar ima kao “ekoinženjer” vrlo značajnu ulogu u ekosustavu, jer svojim aktivnostima stvara iznimno vrijedna vodena i močvarna staništa.
Stoga danas imamo dvije ekstremne situacije vezane uz dabra – štete i koristi.
Međunarodni LIFE BEAVER projekt, koji se provodi od 2020. godine a završava krajem travnja, usmjeren je na edukaciju i informiranje javnosti te stavova o dabru. Glavni moto projekta je “Živjeti s dabrom, vlažnim staništima i klimatskim promjenama”, usmjeren upravo na očuvanje iznimno vrijednih močvarnih i vlažnih staništa koja je “projektirao” dabar.
Sa 60 na 6 milijuna
Obilježavanjem 7. travnja odaje se počast ženi “Dabru”, Dorothy Richards na njezin rođendan. Dorothy Richards pedeset je godina proučavala dabrove u području Beaversprite u njujorškom gorju Adirondack.
Život gospođe Richards kao prirodnjakinje i odgojiteljice ostaje nadahnuće drugim ljubiteljima životinja, botaničarima i znanstvenicima. Tako je 2008. godine Upravni odbor grupe nazvane Beavers: Wetlands & Wildlife, izabrao njezin rođendan, 7. travnja, za Međunarodni dan dabrova. Tog prvog međunarodnog dana dabra grupa je objavila i distribuirala tisuću primjeraka posebnog “Učiteljskog izdanja” DVD-a “Suživot s dabrovima”.
Povjesničari procjenjuju da je početkom 1800-ih u Sjevernoj Americi bilo čak 60 milijuna dabrova. Njihovo krzno i mast (castoreum) postali su dragocjena roba, pa su bili lovljeni skoro do istrebljenja. Sada se u Sjevernoj Americi procjenjuje 6 milijuna dabrova.
