Kad iz usta gradonačelnika čujemo rečenicu da smo došli u "situaciju nužne reorganizacije cijelog sustava", mogli bismo reći da uz svo zlo pandemija korona virusa može donijeti dugoročno i nešto dobro.
Ako je Damir Mandić pod nužnom reorganizacijom sustava mislio
kretanje ka sveopćoj racionalizaciji u gradskim službama i
gradskim poduzećima, možemo samo zapljeskati. I koroni i Mandiću.
Znamo da je teško ispravljati krivu Drinu i prebijanje preko
koljena bi vjerojatno u ovom trenutku bilo kontraproduktivno,
otkazi u javnom sektoru mogli bi samo produbiti spiralu krize. Za
početak, velika bi stvar bila zauzimanje stava da dugoročno nema
novih zapošljavanja u gradskim službama i da s vremenom treba
mijenjati sistematizaciju radnih mjesta u poduzećima. Pa, kvragu,
gotovo svako gradsko poduzeće ima glasnogovornika, to bi valjda i
Ujedinjenim Arapskim Emiratima koji plivaju u moru dolara bila
ekstravagancija.
Drugo, gradonačelnik je najavio smanjenje plaća u gradskom
sustavu, ne navodeći iznose i postotke, ali uz napomenu da će
smanjenje plaća biti dugoročno. Pohvalno, ali nismo sigurni da je
dugoročno smanjenje plaća dugoročno pametno rješenje. Manje novca
u džepu znači manju potrošnju, a onda to znači manje novca u
nekim drugim džepovima, i tako ukrug. Ne traže građani od
Gradske uprave da im ljudi rade za crkavicu, ono što se očekuju
od vlasti je da se nakratko solidarizira s građanima i poslovnim
subjektima koji su ostali bez posla ili im se prihod smanjio, dok
ova nevolja ne prođe. Tri mjeseca, šest mjeseci manja plaća i to
proporcionalno: rukovodećem kadru u postotku više, službenicima
simbolično. Krupno rasipanje proračunskog novca ionako se događa
na drugoj strani. Između ostalog – treba o tome otvoreno govoriti
– u teško dokazivim koruptivnim radnjama vezanim uz izvođenja
poslova i radova preko javnih natječaja, “pinki”, prenapuhanih
troškova, i vraćanja dijela novca od strane povlaštenih tvrtki u
sustavu javnih natječaja. Za dokidanje te uhodane prakse nije
dovoljno ni najbolje državno odvjetništvo na svijetu, potrebna je
čvrsta politička volja.
S jučer objavljenim dodatnim mjerama pomoći gospodarstvu i
građanima čini se da je Grad Karlovac iscrpio svoje mogućnosti, a
sad se vidi i koliko su te mogućnosti ograničene. Svaka pomoć je
dobrodošla, no i dalje se čini da u Gradu ne razumiju u
potpunosti koje su najveći problemi poslovnih subjekata
zatvorenih 19. ožujka, a među njima ipak je najviše
ugostiteljskih objekata. Jučer objavljena mjera o nepovratnih pet
tisuća kuna za pleksiglas pregrade, maske i rukavice može pomoći
frizerima i pedikerima, ne i ugostiteljima. Ugostitelji valjda
mogu sami kupiti rukavice i maske, a pleksiglas pregrade ni ne
trebaju jer prema Vladinom zaključka o mjerama za pokretanje
gospodarskih i drugih djelatnosti ugostiteljski objekti moći će
raditi samo na otvorenim prostorima uz uvjet da su stolovi na
terasama udaljeni dva metra, a za stolom najviše dvoje
ljudi.
Zanimljivo, danas možete ući u svaku benzinsku crpku ili pekaru
po kavu, ali u kafiće nećete moći jer oni, specijalizirani za
prodaju pića, valjda ne udovoljavaju epidemiološkim uvjetima kao
trgovina koja se bavi prodajom benzina. Dakako, Grad s tim nema
veze, ali umjesto 5 tisuća kuna za maske i rukavice mnogo
korisnija mjera za ugostiteljstvo (i za gradsku kasu), bila bi
odluka da se dozvoli proširenje terasa tamo gdje je to moguće.
Jer, jer pod ovim uvjetima je teško moguće dohvatiti pozitivnu
nulu u poslovanju i većina kafića bi se mogla otvoriti i vrlo
brzo ponovno zatvoriti.
U tom procesu pronalaženju rješenja trebale bi aktivno
sudjelovati i strukovne udruge. Predlagati najbolje mjere, kucati
na vrata gradonačelnika i vući ga za rukav. A od njih ni traga ni
glasa, Hrvatsku gospodarsku komoru u Karlovcu, to groblje
propalih direktora, obrtničku komoru, cehove slizane s vlašću…,
valjda ni korona ne može pokrenuti iz debele hladovine. A oni
koji ih plaćaju pitaju s pravom, kad ako ne sad, tko ako ne
oni?