Cijena nije jedini problem. Još je poraznije to što znatan dio kruha koji jedemo – nije ni proizveden kod nas. Svaki četvrti kruh dolazi zamrznut iz inozemstva – najčešće iz Njemačke, Poljske ili Italije
Brašno, voda, kvasac i sol – četiri osnovna i lako dostupna sastojka. Ipak, kruh plaćamo kao da je od zlata.
Unatoč tome što je jedna od najkonzumiranijih namirnica u Europi, kruh postaje sve skuplji iz godine u godinu. Za mnoge građane, postao je gotovo luksuzna roba. Nadica iz Zagreba kaže: “Ja konkretno uvijek pogledam cijenu pa tek onda uzmem – sramota je”. Dodaje kako je žalosno da danas ljudi moraju vagati koju vrstu kruha si mogu priuštiti.
Apsurdna situacija
Nusreta primjećuje da čak ni pecivo više nije moguće kupiti ispod jednog ili jednog i pol eura. “Sve je to postao luksuz”, zaključuje. Što situaciju čini još apsurdnijom, cijene pšenice i brašna na svjetskom tržištu pale su oko 30%, ali u Hrvatskoj to nije rezultiralo nižim cijenama kruha.
Podaci pokazuju zabrinjavajući trend: u posljednjih pet godina kruh je u Italiji poskupio 26%, u Sloveniji 36%, dok je u Hrvatskoj porastao za čak 58%. Lošije od nas stoji samo Mađarska, s rastom od 113%. U prosjeku, kruh je kod nas 15% skuplji nego u ostatku Europske unije.
Nada Barišić iz Žitozajednice objašnjava: “To je skupo za našeg potrošača s obzirom na našu platežnu moć. Zasigurno je tako. Mi moramo biti svjesni da je od izbijanja Ukrajinskog rata i pandemije sva hrana poskupjela i bojimo se da se ona nikad neće vratiti na one razine od prije.”
Uvozimo zamrznuti kruh
Cijena nije jedini problem. Još je poraznije to što znatan dio kruha koji jedemo – nije ni proizveden kod nas. Svaki četvrti kruh dolazi zamrznut iz inozemstva – najčešće iz Njemačke, Poljske ili Italije.
Uvoz pekarskih proizvoda prošle je godine premašio 115 tisuća tona. Kruh je tako pretekao čak i meso na listi najuvoženijih prehrambenih proizvoda. “Kruh i pekarski proizvodi su izbili na prvo mjesto po uvozu”, potvrđuje Nada Barišić, naglašavajući da su prestigli i meso koje je tradicionalno bilo dominantno.
U posljednjih deset godina, uvoz kruha i srodnih proizvoda povećao se čak tri i pol puta – s 103 milijuna eura 2014. na 345 milijuna u 2024.
Zanimljivo je da Hrvatska proizvodi dovoljno pšenice za vlastite potrebe, a čak i izvozi. No, hrvatski pekari kažu da domaće brašno ne zadovoljava njihove potrebe.
Stočna hrana
Ekonomski analitičar Damir Novotny pojašnjava:
– Mi proizvodimo velike količine žitarica, ali od tih milijun tona tek 14 posto odgovara standardima suvremene mlinsko-pekarske industrije s određenom razinom tih glutena koji njima treba.
Zbog toga, umjesto da koristimo pšenicu s naših polja, ona završava kao stočna hrana, a mi iz inozemstva uvozimo skup zamrznuti kruh. U Ministarstvu poljoprivrede svjesni su problema i najavljuju ulaganja u izgradnju mlinova za preradu durum pšenice.
Tugomir Majdak, državni tajnik, ističe:
– Svaka zemlja ulaže u onaj dio samodostatnosti koji joj je potreban. A mi moramo uložiti definitivno u ovaj dio prerađivačke industrije, poglavito u preradu žitarica.
Na pitanje zašto se do sada nije ulagalo, odgovara: “To je zato što to poljoprivrednici nisu prepoznali.”
Dok politika izbjegava odgovornost, cijene kruha, koji do nas putuje i po tisuću kilometara u hladnjačama, sigurno neće padati. Ako želite uštedjeti – možda je vrijeme da poslušate savjet bivšeg ministra Šušnjara: “Pecite ga doma pa će biti jeftiniji.”
