Uglavnom, ne sjećamo se da je neka bavarska tvrtka uložila novac u ovaj kraj, niti da su građani na svojoj koži osjetili ikakvu dobrobit od druženja tadašnjih HDZ-ovaca i minhenskih čelnika u Karlovcu i Bavarskoj.
Titulu počasnog građana Grada Karlovca od početka 20. stoljeća do
danas prema službenoj statistici ima tek osam osoba. Sve su to
redom bila velika imena. Od Ivana Banjavčića čijom je zaslugom
uveo električnu energiju prije Zagreba, preko Svetozara
Borojevića, jedinog Slavena u Austro-Ugarskoj s činom
feldmaršala, Tita pod čijom je vlašću Karlovac postao moderan i
napredan industrijski grad, do Otta von Habsburga i dobrog
kardinala Franje Kuharića, pa i Taverne Pierangela,
gradonačelnika bratske Alessandrije koja je pomagala puno
Karlovcu kad su na njega padale granate iz tako zvane SAO
Krajine.
Među ta neosporna imena kao zadnji ugurao se i izvjesni Horst
Reif, direktor Grada Mϋnchena na osnovu kratke epizode bliskih
odnosa najvećeg bavarskog grada i Karlovca u režiji Karlovčanke
na trajnom radu u Mϋnchenu Branimire Krizmanić. Do dana
današnjega, a prošlo je od proglašenja dvadeset godina,
vjerojatno su rijetki u Karlovcu koji znaju zašto je Reifu
ukazana ta rijetka čast. Ne bi se kladili da to danas znaju i u
HDZ-u čije je tadašnje vodstvo na čelu s pokojnim Brankom
Vukelićem kao gradonačelnikom kumovalo takvoj odluci.
Uglavnom, ne sjećamo se da je neka bavarska tvrtka uložila novac
u ovaj kraj, niti da su građani na svojoj koži osjetili ikakvu
dobrobit od druženja tadašnjih HDZ-ovaca i minhenskih čelnika u
Karlovcu i Bavarskoj. Ne sjećamo se čak ni da je Reif poslije te
epizode ikad kročio u grad koji ga je proglasio svojim počasnim
građanom. Jedine ostavštine utjecaja velikog bavarskog grada na
provincijalni Karlovac iz tog doba valjda je zgodna izmišljotina
zvana “direktor Grada Karlovca”, do danas unikatna funkcija u
hrvatskim okvirima.
U nepodnošljivoj lakoći mlaćenja tuđim po gloginjama, “serijski”
direktor karlovačkih gradskih tvrtki Nikola Rogoz instaliran je
na tu izmišljenu funkciju pored živog gradonačelnika, njegovih
zamjenika i svih pročelnika. Dakako, stvar nije potrajalo dugo
jer mali Karlovac ipak nije veliki München , a u
međuvremenu je i Rogozu vlast pronašla adekvatno mjesto.
Direktorsko, dakako.
“Dr. Horst Reif, počasni građanin Karlovca”, Karlovački
tjednik, 20. srpnja 2000.
Povelju počasnog građanina Željko Gojšić, predsjednik Gradskog
vijeća uručio je dr. Horstu Reifu, direktoru Grada Munchena.
Reif je doktor pravnih znanosti, a od 1979. godine radi u
Gradskoj upravi grada Munchena gdje sada obnaša dužnost direktora
grada. Dr. Reif osvjedočeni je prijatelj Karlovca, koji je
pomogao Karlovcu pri ustroju Gradske uprave, omogućivši time da
se grad Karlovac organizira u skladu s trendovima u zapadnim
demokracijama.
Osim pomoći oko ustroja Gradske uprav
e, dr. Reif nesebično je gradu Karlovcu omogućio niz kontakata sa
gospodarstvenicima Bavarske iz kojih su proizašle i konkretne
koristi za grad Karlovac kroz niz projekata kao primjerice
rekonstruiranje (!? – op.a.) Karlovačke banke ili osnivanje nove
Obrtničke štedionice, uz osiguravanje financiranje tog projekta
preko njemačke vlade , pomoć oko organizacije Dana piva,
organiziranje i funkcioniranje profesionalnih vatrogasnih
postrojbi, projekt sanacije hotela “Korana” i posredovanje pri
pronalaženju investitora.