Župnik Josip Ban proslavio 50 godina svećeništva, predvodio je misu u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu. Njegovo svjedočanstvo otkrilo je put pun izazova, ali i duboke vjere.
Rođen 1951. u Hrvatskom zagorju, Josip Ban bio je dvanaesto dijete u pobožnoj obitelji. Ipak, njegova braća i sestra, svi članovi Komunističke partije, snažno su se protivili njegovoj odluci da krene u sjemenište i kasnije na bogosloviju. Unatoč njihovim ideološkim nesuglasicama i čestim prepirkama, koje su samo učvrstile njegovu odluku, bratska ljubav je opstala. Od sedmorice iz njegove župe koji su tada bili u sjemeništu, samo je on postao svećenik .
Put do svećeništva i prvi izazovi
Prije đakonskog ređenja, vlč. Ban je sumnjao u smisao svjećeništva. No, spoznaja da “nema ničeg vrjednijeg ni plemenitijeg od onoga što nam daje Gospodin Isus” i da će svjedočenjem Njegove ljubavi donositi ljudima ono najvrjednije, odagnala je sve dvojbe.
Kao bogoslov i kapelan, služio je u zagrebačkim naseljima Utrine i Zapruđe. Živio je skromno sa župnikom u jednosobnom stanu, dok je crkva bila smještena u susjednom. Unatoč pritiscima, ovo je bilo razdoblje intenzivnog katehetskog rada i vjerničkog zajedništva, koje je privuklo pozornost i izvan Hrvatske, pa je čak i Švedska televizija snimala reportažu o njihovoj neobičnoj “Crkvi u deveterokatnici”.
Prvo župničko iskustvo doveo ga je u Špansko, gdje je od 1980. do 1987. imao zahtjevan zadatak okupljanja nove župne zajednice i izgradnje crkve usred rušenja starih i gradnje novih naselja. Suočavao se s nedostatkom materijala, pa sam prevozio cement. Unatoč svemu, župa posvećena Žalosnoj Gospi prosperirala je, a vlč. Ban je dobio nadimak “Veseli župnik Žalosne Gospe”. Jednom je prilikom, razgovarajući o vjeri s partijskom sekretaricom na hodniku, primijetio okićen bor u njezinu stanu, što ga je ohrabrilo u uvjerenju da “ima smisla služiti tim ljudima i donositi im Radosnu vijest”.
Različite službe i mudrost godina
Nakon Španskog, vlč. Ban je 12 godina službovao u Pušći, gdje je aktivno sudjelovao u krštenjima uz gitaru i pjesmu uveseljavao svatove. Njegov je zbor nastupao u zagrebačkoj katedrali, pa čak i izvan zemlje. Slijedile su Krapina, gdje se posvetio obnovi crkvenih objekata te 11 godina služe u Stubičkim Toplicama. Trenutno djeluje u župi sv. Leopolda Bogdana Mandića u Orehovici.
Osvrćući se na život u poznim godinama, vlč. Ban naglašava da starije ljude krasi veća životna mudrost. Manje se obazire na trivijalnosti, a više na bit života i smisao postojanja. Svećenički poziv opisuje kao iznimno svestran i odgovoran, daleko od običnog posla. On nije samo propovjednik, već i graditelj, psiholog, tješitelj, umjetnik – sve što je potrebno za služenje ljudima.
Ostati u domovini i poziv na molitvu
Iako je godinama zamjenjivao svećenike u Njemačkoj, pa čak i primao pozive da tamo ostane, vlč. Ban je ostao u Hrvatskoj. Osjećao je da treba naviještati Evanđelje “našem čovjeku”, prvo u vrijeme komunizma, a sada u, kako kaže, “još opakijem” vremenu liberalizma, koje vidi kao uzrok raspada brakova i gubitka vjere mladih u ljubavi.
Svoje je svjedočanstvo zaključio pozivom vjernicima da mole za svećenike i sve one koji osjećaju duhovni poziv, naglašavajući važnost što većeg broja dobrih i svetih svećenika, redovnika i redovnica.