Ovogodišnjem okupljanju Dubovčaka 50+ odazvao se velik broj Dubovčaka i Dubovčakinja. Došli su sa svih strana – iz raznih dijelova grada, iz drugih krajeva Hrvatske, a posljednjih godina redovito im se pridružuje i Romeo Fijan, uvijek s osmijehom i toplom riječi, iz daleke Švicarske.
– Ove godine nam se poklopilo nekoliko lijepih događaja. Najviše nas je razveselilo što smo slavili našu Dubovčakinju, časnu sestru Ivanu Margarin, koja je početkom srpnja izabrana za vrhovnu glavaricu Družbe Kćeri Božje Ljubavi. Taj trenutak dao je našem okupljanju poseban dignitet. Velika nam je čast bila i što je svetu misu predvodio naš Dubovčak, prečasni Matija Pavlaković. Hvala i mons. Antunu Senteu, našem župniku i rektoru Svetišta, koji nam uvijek širom otvori vrata Nacionalnog svetišta i Pastoralnog centra – rekao je Tomislav Čavlović, organizator okupljanja Dubovčaka 50+, koji je, nakon zajedničkog fotografiranja ispred Nacionalnog svetišta, upalio lampion – svjetlo sjećanja za sve susjede i prijatelje kojih više nema i za hrvatske branitelje što su svoj život utkali u slobodu Domovine.
U svojoj propovijedi, preč. Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, izrekao je riječi koje su sve dirnule, jer u njima su prepoznali sebe i svoj kvart:
– Ovdje su s nama i naši dragi Dubovčaki 50+, ženska i muška grana, okupljeni na svom godišnjem hodočašću i susretu. Dobrodošli, dragi prijatelji! Vi nosite pamćenje naše Župe, vi ste poput rijeke Kupe – tihe, ali postojane, uvijek prisutne, uvijek životvorne. Vi ste živo svjedočanstvo da vjernost i radost pripadanja Crkvi ne blijede s godinama, nego postaju sve svjetlije, poput vitraja kroz koji svjetlost uvijek pronalazi nove putove.
I doista, to pamćenje bilo je živo u svakom osmijehu, u svakom stisku ruke. Okupljanje je obilježilo i nekoliko posebnih trenutaka: izbor s. Ivane Margarin za vrhovnu glavaricu, Duhovni susret zvanja grada Karlovca, blagoslov brončanih kipova svete Marije, Josipa i Isusa – rad kipara Ante Starčevića, izrađenih prije punih pedeset godina – te blagoslov novog vitraja, nadahnutog hrvatskom zastavom, djelo akademskog slikara Branimira Dorotića. U taj je vitraj utkana i krunica preminulog osamnaestogodišnjeg hrvatskog branitelja Igora Tonklija, kao tihi znak sjećanja i vjere.
Najstariji među okupljenima, Ivan Sečen (rođ. 1943.), Tomislav Gerić (rođ. 1944.) i Matija Čavlović (rođ. 1945.), prisjetili su se godina kada je Dubovac bio mlad, kada su ulice bile ispunjene dječjim glasovima i kada se činilo da vrijeme teče sporije.
Nakon mise, u Pastoralnom centru, sve je okupljene pozdravio župnik mons. Antun Sente, a potom i Želimir – Žiga Feitl, svestrani sportaš i jedan od simbola Dubovca.
– Lijepo vas je opet vidjeti. Posljednji put smo se u ovakvom broju okupili prije dvije godine. Pauza je bila opravdana, ali koga to sad više briga – bitno je da smo opet zajedno, na našem Dubovcu – rekao je Feitl i dodao s blagim osmijehom:
– Sjećate se kako je sve počelo? Skromno, pod brajdom kod Đovija. Danas je sve malo drugačije, ljepše. Uz nas su sada i naše Dubovčakinje, a otkad smo u Svetištu, počeli su nam dolaziti i ljudi iz drugih dijelova Karlovca. I znate što? Super je. Svaki novi osmijeh, svaka nova ruka pružena u prijateljstvu. To je ono što naš kvart čini posebnim.
Dubovac više nije isti. Nema više onog dječjeg smijeha na svakom koraku, nema pismanja kod crkve Majke Božje snježne na brdu pod Starog grada Dubovca, haklanja na terasi Pivovare, kupanja na Grabici… Sve su to sada slike u sjećanju.
– Kad pogledaš unatrag, sve je prošlo u trenu, od vjeronauka i ministriranja, preko školskih dana i prvih poslova, do trenutka kada danas gledamo svoje unuke kako rastu. A kad pogledaš što smo sve postigli – majstori, radnici, inženjeri, liječnici, učitelji, profesori … čovjek mora biti ponosan. Ali najvažnije od svega, ostali smo ljudi. Skromni, pošteni i samozatajni.
Dubovac je oduvijek bio poseban – mali grad u gradu, sa svim svojim čarima. Od starih kuća aristokracije do malih dvorišta u kojima se uvijek znalo tko je tko. Kvart u kojem su se vrata otvarala bez kucanja, u kojem su se ljudi pomagali i dijelili i dobro i loše.
– U vremenu kada se ljudi udaljuju, kada se kvartovi gase, mi čuvamo ovo naše malo svjetlo. I neka potraje što duže, jer bez zajedništva nema ni pravog života – zaključio je Feitl.
Misi i druženju pridružili su se i županica Martina Furdek Hajdin te karlovački gradonačelnik Damir Mandić.
Kao i uvijek, okupljanje su podržali i oni koji Dubovac nose u srcu – gospon Ivan Mikšić, vlasnik TTK-a, gospon Vlatko Ivka, direktor Čistoće, te Heineken Hrvatska.