„Osjećajte se kao kod svoje kuće, samo se nemojte tako ponašati“ – poručio je uz osmijeh Boris Krmec okupljenima.
Karlovčani s Borlina po šesnaesti put okupili su se na godišnjem druženju – ponovno u prostoru bivše vojarne na Borlinu. Ovog puta vrijeme ih je poslužilo, pa je atmosfera bila vedra, baš kao u onim danima kad se ljeto polako predaje jeseni.
No, nije to bilo tek još jedno druženje uz iće i piće. Borlinčani su se okupili da mladost ne ostane samo u pričama, nego da se ponovno oživi – kroz smijeh, zagrljaje i šalu koja ne zastarijeva.
U opuštenoj, gotovo obiteljskoj atmosferi, svatko je pronašao svoje mjesto za stolom i u razgovoru – od braće Krmec do braće Grubešić, od Željka Mrljaka do Dražena Jarnjevića, od Vlade Šoštarca do Ivana Popovačkog …
Mirisi mladosti, smijeh i priče što nikad ne blijede
Opet su se prizvale slike s dječjih „ratova“ s Dubovčacima. Svako spomenuto ime bilo je okidač za novu bujicu sjećanja: Miro Barberić podsjetio je na nogomet iza Karlovačke pivovare i kod magazina, Vlado Kiseljak na haklove uz šumu prema pošti, a „šefica kuhinje“ na ovom susretu Marija i „bankar“ Darko Lukač na dane bezbrižnih kvartovskih šetnji.
Stolovi su bili krcati domaćim kobasicama, a gulaš, kotlovina i roštilj spravljeni s puno ljubavi – nestajali su u dobrom raspoloženju. Smijeh se stapao s pjesmom, a stari prijatelji prepoznavali su se u toplim susretima: Damir Grgurić, Robert Mikšić i Rajko Zrnić s društvom iz školskih klupa, Sanja Martišković s uspomenama iz mladih dana, Marijana i Silvije Jurčić, Draženka i Josip Mataković, Dalibor i Manuel Grubešić, Ivica Bobinac … Sve do onih koji su došli izdaleka, poput Jurice Malića, povratnika iz Kanade.
Svaki komadić uspomene vrijedan je
Bilo je tu i onih koji se nisu libili zasukati rukave – Tomislav Butala, Josip Ožvald, Marin Brkljačić i mnogi drugi. Svaki je donio svoj komadić uspomene, a zajedno su, barem na jedan dan, složili mozaik Borlina.
– Naše okupljanje zovemo oproštajem od ljeta, a ono je s vremenom preraslo u pravo druženje nas Borlinčana iz Gradske četvrti Dubovac, odnosno Mjesnog odbora Borlin. Dolaze nam prijatelji odasvud, pa i iz inozemstva, i svi se rado odazovu. Tradiciju ćemo nastaviti dok god nas bude ovdje, a hvala Bogu, mladih je sve više – rekao je neumorni Boris Krmec, inicijator i duša okupljanja, bivši strojovođa, a danas vitalni željeznički umirovljenik.
Izmjenjivali se osmijesi i uspomene
A onda je, kao bivši dubovački ministrant Boris Krmec, prije večere poveo molitvu – za sve prijatelje, susjede i hrvatske branitelje kojih više nema među živima.
Njegova, sada već legendarna opaska: „Osjećajte se kao kod svoje kuće, samo se nemojte tako ponašati“ – izmamila je gromoglasan smijeh i postala svojevrsna parola večeri.
U mnoštvu lica izmjenjivali su se osmijesi i uspomene: Miro Kucalović s osmijehom prisjećao se mladih dana, Duško Basara u razgovoru s prijateljima prepričavao zgode iz kvarta, Ivica Car dobacivao duhovite komentare, Branko Fember smijao se starim anegdotama, Dražen Tropčić sa svojom ljepšom polovicom Evicom smijao se u paru, Miroslav Šegota „mjerio“ prostor bivše vojarne, Miro Mačečević sa zanimanjem pratio događanja, Zdravko Baršić dijelio uspomene, Zlatko Lucijanić, Mario Mandić i Ivan Lovrenčić oživljavali šale iz mladosti, profesor Damir Jakšić smijao se anegdotama sa susjedima, a Mario Zaborski dodavao svoje priče. Svako ime bilo je mali kadar u velikoj priči – podsjetnik na jedno vrijeme, jedan događaj, jedan osmijeh iz mladosti.
Kad je poslijepodne polako kliznulo u noć, dok su pjesme još odzvanjale, svi su znali da se Borlin ne mjeri kućnim brojevima ni ulicama, nego ljudima. A oni su još jednom dokazali – pripadnost tom karlovačkom kvartu nikad ne blijedi. Jer Borlin ostaje, u njima i s njima.
Šareno društvo
A na Borlinu se okupilo šareno društvo – stari prijatelji, susjedi, obitelji. Među okupljenima bili su: Vlado Šoštarac, Boris i Božo Krmec, Jurica Malić, Vlado Kiseljak, Miro Barberić, Vlado Blažun, Željko Mrljak, Robert Mikšić, Ivan Trpčić, Damir Grgurić, Miroslav Grčić, Damir Butorajac, Duško Basara, Ivica Car, Miro Kucalović, Branko Fember, Dražen Jarnjević, Evica i Dražen Tropčić, Ivan Popovački, Miroslav Šegota, Marija i Darko Lukač, Draženka i Josip Mataković, Dalibor i Manuel Grubešić, Tomislav Butala, Sanja Martišković, Rajko Zrnić, Marijana i Silvije Jurčić, Miroslav Mačečević, Zdravko Baršić, Zlatko Lucijanić, Ivan Lovrenčić, Mario Mandić, Ivica Bobinac, Mario Zaborski, Marin Brkljačić, Damir Jakšić, Josip Ožvald i drugi.
Ako je Dubovčak, autor ovog članka, nekoga izostavio ili napisao krivo ime i prezime jer kasnije nije mogao pročitati svoj rukopis, znajte da to nije bilo namjerno – i da nema veze s nekim od „ratova“ Dubovčaka i Borlinčana iz mladosti.