Prema podacima Državne geodetske uprave, od srpnja – kada je započeo upis u registar zgrada – do danas je OIB dobilo 469 zgrada ili ulaza, a uskoro će još 362
Za tri mjeseca istječe krajnji rok do kojeg sve zgrade u Hrvatskoj moraju dobiti svoj osobni identifikacijski broj (OIB). Ipak, do sada ga je dobilo manje od jedan posto zgrada. Pitanje koje mnogi postavljaju je – što zapravo znači OIB za zgrade? RTL Danas donosi priču…
U zagrebačkom Središću predstavnik stanara jednog ulaza pokazuje dokument koji su zaprimili prije dva tjedna – njihovu novu identifikacijsku oznaku. Čemu ona služi? Jedan od ciljeva je učinkovitije sankcioniranje onih koji ne poštuju kućni red.
Novčići na naplatu
– Rijetko koja zgrada je, a da nema nekih problema. Bilo da se u stubištu odlaže glomazni otpad, kupio je novu perilicu, stavio staru i nije ga briga. Oni koji krše ta pravila – dolazi penalizacija. I kad dolaze novčići na naplatu, onda je drugačije priča. Svi ćemo biti obzirniji jedni prema drugima, priča nam Zdravko Vladanović, Udruga predstavnika suvlasnika stambenih zgrada Grada Zagreba.
Osim boljeg reda u zgradama, OIB donosi i lakše provođenje sudskih postupaka. Umjesto da se uvažava stotinu pojedinačnih suvlasnika, zgrada će biti tretirana kao jedna pravna osoba. To znači jednostavniju naplatu pričuve i komunalnih usluga.
– Isto tako bit će dosta lakše pružateljima komunalnih usluga koji nisu uspjeli naplatiti svoje usluge koje su isporučile zgradi, jer više neće morati tužiti desetke ljudi nego će tužiti jednu pravnu osobu, pojašnjava Tomislav Jukić, ravnatelj Uprave za provedbu stambene politike Ministarstva prostornog uređenja.
Krajnji rok
Prema podacima Državne geodetske uprave, od srpnja – kada je započeo upis u registar zgrada – do danas je OIB dobilo 469 zgrada ili ulaza, a uskoro će još 362. Tek po završetku registra znat će se točan broj zgrada u Hrvatskoj, no procjene govore o oko 300 tisuća. Krajnji rok za sve je kraj godine. Upravitelji zgrada, koji taj posao obavljaju, upozoravaju da ga neće stići završiti.
– Količina stanova koji se trebaju upisati je da bi mi upravitelji trebali 28 tisuća stanova na sat upisati. Na terenu moramo te podatke iščistiti – tko je vlasnik, tko nije vlasnik, ima OIB, nema OIB, što je s kvadraturom. To je strašno opsežan posao koji će dugo trajati. Ali mi radimo posao nekog drugog, na silu i uz rokove, govori Dražen Pomoper, predsjednik udruge Upravitelj.
Upravitelji smatraju da je taj posao zapravo trebala odraditi država, no iz Ministarstva kažu da je dokumentacija ostala kod njih. “U principu, oni su jedini koji tu dokumentaciju imaju. To je ostatak bivšeg sistema gdje su bivši SIZ-evi voditi tu dokumentaciju. To je jednostavno nešto što država nema”, ističe Jukić.
Trošak na teret stanara?
Hoće li se rok produžiti nakon 31. prosinca? Na to pitanje Ministarstvo još nije dalo odgovor. Tin Bašić, savjetnik platforme ZGradonačelnik, vjeruje da će odluka biti donesena tek krajem godine.
Ne možemo 30 godina nepostojanja nečega riješiti u šest mjeseci, to je činjenica. No ono što možemo je da ti podaci budu kvalitetni i točni. To je najbitnije.
Trošak uvođenja OIB-a, ipak, pada na teret stanara. Upravitelji će naplatiti prikupljanje podataka, pa će suvlasnici za dobivanje OIB-a izdvojiti nekoliko stotina eura – ovisno o veličini same zgrade.
