Projekt Slavonija, Baranja i Srijem kao i državni poticaji u poljoprivredi trebali bi biti korak naprijed
Mnogi se pitaju hoće li osječka mljekara uskoro završiti kao i
bivša osječka tvornica kože, tvornica šibica ili pak kao
ljevaonica željeza i tvornica strojeva OLT.
Industrijske su se trake zaustavile, a ni žito više nema sjaj kao
prije.
Vlasnik pet tvrtki koji u njima zapošljava 2500 radnika te
poljoprivrednik koji uzgaja pšenicu i kukuruz nam
govore koliko njima ostaje od stotinu kuna koje
okrenu nakon što plate sve namete državi.
“Otprilike nekih 67 posto ostane. Državi na razne načine”,
kazao je privatni poduzetnik Mario Radić.
“Negdje oko sedam kuna ostaje meni, a iz tih
sedam moram namiriti ostale obaveze”, rekao je
poljoprivrednik Petar Pranjić.
Imamo 8000 zakona, 10.000 podzakonskih akata pa poduzetnik koji
bi investirao u Hrvatsku mora pročitati 67.000 stranica da bi
mogao poslovati u Hrvatskoj. Veliki teret su parafiskalni nameti.
To su razne rente, naljepnice, naknade. Broj parafiskalnih nameta
se stalno mijenja, a trenutno ih je 457.
Radić je s liste Domovinskog pokreta na posljednjim izborima
te je ušao u Hrvatski sabor. Kritizirat će Vladu upravo zbog
loše investicijske klime. Nije ga iznenadilo gašenje pogona
Megglea u Osijeku jer je lakše poslovati u u Srbiji i BiH.
Njegove tvrtke, kaže, izdvajaju milijune kuna za silne
namete kojima je ponekad teško izgovoriti naziv.
“To su nazivi od oko trideset riječi. Prvo morate platiti naknadu
da bi vam netko dao dozvolu da bi vi uopće i pomislili nešto
proizvoditi. To je bizarno, alanfordovski sve skupa”,
smatra Radić.
“Vladin Projekt Slavonija, Baranja i Srijem kao i državni
poticaji u poljoprivredi ipak su veliki korak naprijed”,
govori Pranjić, ali dodaje da i poljoprivrednici jedva
spajaju kraj s krajem. Njima namete pak određuju lokalne
samouprave. U Hrvatskoj ih je ustrojeno čak 555.
“Ja imam garaže za strojeve i pomoćne šupe, ali kao da živim u
Dubrovniku na Stradunu, koliku komunalnu naknadu imam. Tu su vam
cestarine, drumarine, ma da ne kažem, zavirivanje u lonac što
jedete. Gospodare vašim životom”, požalio se Pranjić.
Mnogi se stoga odlučuju put inozemstva.
“Polovica obitelji i djece moje je po Austriji, Njemačkoj.
Ja sam ovog trenutka tužan”, kazao je Pranjić.
Oni koji su došli u Hrvatsku poslovati, poput vlasnika Megglea,
također se možda neće ovdje zadržati.
“Mene plaše ankete, od nekih ozbiljnih tvrtki koje su ih radile s
poduzetnicima, gdje je 68 posto tvrtki reklo da imaju znatan
pad prihoda, a 48 posto ih je reklo da će zatvoriti firme i
obrte ako se ovako nastavi”, zabrinut je Radić
Radić i Pranjić smatraju da Hrvatska
nema poduzetničku klima koja im se godinama obećava.