Sadašnje potpore za skraćeno radno vrijeme nisu ništa izdašnije nego u proteklih 10 godina
Za vrijeme prošle ekonomske krize i u postrecesijskom razdoblju
hrvatski poslodavci gotovo da nisu koristili državnu potporu
skraćenog radnog vremena iako su na nju imali pravo već od
2009. godine, a pokazala se i kao dobar alat za očuvanje radnih
mjesta u proizvodnim tvrtkama u najrazvijenijim europskim
zemljama, posebice u Njemačkoj.
No, ovaj put je znatno drukčije pa je od početka srpnja do
jučer u podne, prema podacima koje je
Novi list dobio od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ),
305 poslodavaca zatražilo potporu za skraćeno radno vrijeme i to
za 15.198 radnika.
U cijelom desetljeću prije toga takvu je potporu tražio 81
poslodavac za 2.151 radnika. To znači da je sada broj radnika za
koje se ta potpora traži u mjesec dana sedam puta veći od broja
radnika koji su tu potporu dobivali u 10 godina. Sadašnje potpore
za skraćeno radno vrijeme nisu ništa izdašnije nego u proteklih
10 godina, uvjeti su nešto blaži i jednostavniji pa se
sadašnji interes vjerojatno može objasniti time što su poslodavci
za prošle krize radije otpuštali radnike, dok si sada taj luksuz
ne mogu priuštiti. Bez obzira na procjene o rastu broja
nezaposlenih do jeseni, prerađivačke tvrtke teže će naći obučene
radnike nego što su to mogle prije 10 godina jer veliki broj
takvih je u međuvremenu iselio iz Hrvatske.
Pad prihoda
Ukazuje na to činjenica da je najveći broj zahtjeva pristigao baš
iz prerađivačke industrije, potporu je zatražilo čak 156 tvrtki,
što je više od polovine svih pristiglih zahtjeva. Nakon toga
slijedi djelatnost trgovine na veliko i malo s 28 zahtjeva, te
građevinarstvo i smještaj i priprema hrane s po 22 zahtjeva. Iz
ostalih uslužnih djelatnosti pristiglo je još 18 zahtjeva, a na
račun države svoje radnike na skraćeni radni tjedan želi poslati,
primjerice, i po jedna tvrtka iz financijske djelatnosti,
poslovanja nekretnina ili obrazovanja.
Potporu skraćenog radnog vremena mogu dobiti tvrtke koje su u
mjesecu za koji je traže imali pad prihoda veći od 20 posto u
odnosu na isto razdoblje prošle godine. Poslodavac koji
zapošljava do 50 radnika mora skratiti radni tjedan za najmanje
20 posto radnika, dok oni s više od 50 radnika skraćuju radni
tjedan za najmanje deset posto radnika.
Po radniku se može dobiti najviše 2.000 kuna potpora mjesečno, a
cilj je da se u situaciji kad je poslovanje smanjeno ili su pale
narudžbe u proizvodnji poslodavcima omogući da radnike angažiraju
primjerice četiri dana tjedno, ali da im to ne znači manju plaću,
odnosno da taj dan kad ne rade plaća ide na teret države. Tvrtke
koje koriste ovu potporu ne mogu isplatiti dividendu do kraja
sljedeće godine.
Potporu skraćenog radnog tjedna mogu tražiti i poduzetnici koji
zapošljavaju do devet radnika, i oni po radniku mogu dobiti do
2.000 kuna mjesečno, ali je za njih uvjet da su u lipnju u odnosu
na lipanj prošle godine imali pad prihoda iznad 50 posto.
Država će potporu za skraćeni radni tjedan isplaćivati do kraja
godine, a novac za isplatu može povući i iz europskog instrumenta
SURE i to kao povoljan zajam.
Privlačne potpore
Iako je interes za potporu skraćenog radnog tjedna nadmašio sve
na što su upućivala dosadašnja iskustva, poslodavcima je i dalje
privlačnija potpora za očuvanje radnih mjesta koju je u razdoblju
od ožujka do svibnja koristilo gotovo sto tisuća poslodavaca za
više od pola milijuna radnika. To je i razumljivo jer država po
radniku daje četiri tisuće kuna uz 1.460 kuna plaćenih doprinosa,
a radnik može raditi puno radno vrijeme.
U isplati plaća u lipnju tu je potporu zatražilo 24.177
poslodavaca koji zapošljavaju 110 tisuća radnika. Iako je država
ograničila djelatnosti za koje se mogu tražiti potpore, na
poljoprivredu, prijevoz i skladištenje, uslužne djelatnosti,
organizatore putovanja, organizatore događaja, umjetnost i
zabavu, podaci ukazuju na to da još uvijek oko deset posto
radnika u privatnom sektoru dobiva plaću zahvaljujući državi.
Najviše zahtjeva ipak je stiglo iz djelatnosti pružanja smještaja
i pripreme hrane, odnosno iz ugostiteljstva i turizma, a slijede
trgovina na malo i veliko, administrativne i pomoćne uslužne
djelatnosti te prijevoz i skladištenje.
Iz HZZ-a kažu i da je dosad za potporu za očuvanje radnih mjesta
za lipanj isplaćeno 184,4 milijuna kuna, a da će se potpora za
srpanj isplaćivati u kolovozu. Za tu je potporu HZZ zasad
ipak dobio manje zahtjeva, a razlog je možda to što je podignut
prag za pad prihoda na 60 posto.
Za srpanj su tako mikropoduzetnici, njih 6.781 zatražili potporu
za 15.050 radnika, a uz to su stigli i zahtjevi još 3.941
poduzeća za potporu za očuvanje radnih mjesta u kriznim
djelatnostima za 23.638 radnika. Ako država prihvati sve te
zahtjeve, to znači da će u srpnju pomagati u isplati plaća u
10.722 tvrtke i to za 38.688 radnika. Do manjeg broja zahtjeva
dijelom je došlo i radi toga što su ugostiteljske i turističke
tvrtke u srpnju povećale prihode zbog nešto življe aktivnosti u
turizmu.