Na obali Kupe, u prostoru koji su davnih godina sagradili veslači Korane, dvije karlovačke poduzetnice ispisale su priču o predanosti, prijateljstvu i hrabrosti da mijenjaju stvari. Sada Kvaku prepuštaju novim korisnicima – s osmijehom i osjećajem da su svoje ostvarile.
Godine 2014. dvije mlade karlovačke poduzetnice, Renata Grubešić i Tatjana Rehorić, odlučile su udahnuti novi život restoranu u sklopu Veslačkog kluba Korana, preuzevši ga od Mire Prugovečkog, koji ga je vodio punih osamnaest godina.
Taj restoran na Dubovcu, smješten tik uz desnu obalu Kupe, nikada nije bio samo mjesto za objed – bio je dio karlovačke svakodnevice, prostor u kojem su se susretale generacije, smijalo, slavilo i tugovalo, baš kao u pravim gradskim pričama.
Davno prije njih, veslači Korane sagradili su taj prostor vlastitim rukama, od entuzijazma i ljubavi prema klubu i rijeci. Renata i Tatjana preuzele su ga s jednakom strašću – i godinama su ga pretvarale u mjesto koje je spajalo tradiciju i novi duh grada.
Trinaest godina kasnije, Kvaka ima svoj ritam i svoj identitet. Od nekadašnjeg „narodskog“ restorana postao je prepoznatljivo, moderno mjesto s dušom, s ponudom koja se mijenjala, ali je toplina ostala ista. Sviđalo se to nekome ili ne, njihova je upornost bila zarazna – a gosti su dolazili, neki iz znatiželje, drugi iz navike, ali većina zbog osjećaja doma koji su ondje pronalazili.
Svake godine ulagale su u prostor, u detalje, u ideju. Dobit nisu trošile na sebe, nego su ga vraćale u restoran. Novi stol, nova terasa, novi okus – sve s istim ciljem: da Kvaka uvijek bude malo posebna, drugačija, njihova. Godišnji odmor nisu poznavale, ali su poznavale sreću kad gost kaže „bilo je odlično“.
Kroz tih trinaest godina bile su više od ugostiteljica – bile su domaćice, prijateljice i susjede. Pomagale su veslačku regatu, organizirale „Božić na Kvaki“, dočeke Nove godine, kuhanje s poznatim kuharima i razne humanitarne događaje. Uvijek prisutne, uvijek s osmijehom.
Do 2019. prostor su unajmljivale od Veslačkog kluba Korana, čiji je rad i aktivnosti ta zakupnina pomagala. Kada je Grad Karlovac preuzeo lokal, veslači su izgubili važan dio prihoda, a Kvaka je nastavila po starom – i dalje s mirisom Kupe, žamorom gostiju i osjećajem pripadnosti.
I tako, 31. listopada 2025., baš na Svjetski dan štednje, Renata i Tatjana zatvaraju vrata Kvake. Od 1. studenoga restoran preuzima novi korisnik – ekipa iz Tornada, poznata po gablecima i roštilju.
– Janica Kostelić je jednom rekla da odlazi kad je na vrhu. To bismo i mi mogle reći. Zadovoljne smo onim što smo postigle, idemo dalje u novi posao i novu priču, ali prvo ćemo se dobro odmoriti, kaže Renata.
– Ostat ćemo još neko vrijeme uz nove korisnike, pomoći im u svemu što treba. I ono što nam je važno, dogovorili smo da naše osoblje ostaje, dodaje Tatjana.
I tako, tiho, bez velike pompe, jedno lijepo karlovačko poglavlje dolazi svom kraju. Kvaka će i dalje živjeti, možda s drugim okusima i zvukovima, ali sjećanje na Renatu i Tatjanu, na njihovu vedrinu, ustrajnost i topli pozdrav iza šanka ostat će dio Dubovca i svih koji su ondje sjedili s pogledom na rijeku.
Kad jedno poglavlje završava, drugo tek počinje – ali neke priče ostaju zauvijek, upisane u grad, ljude i uspomene koje se ne brišu.