Na Dušni dan, 2. studenoga, Nacionalno svetište svetog Josipa na Dubovcu ponovno je bilo ispunjeno molitvom, svjetlom svijeća i tihim sjećanjem. Župnici karlovačkih župa i brojni vjernici okupili su se kako bi zajednički zahvalili i molili za sve preminule župljane od prošlog Dušnog dana.
Misno slavlje predvodio je protojerej stavrofor Željko Pajić, župnik grkokatoličke župe Uzvišenja svetog Križa, uz koncelebraciju fra Leopolda Palića, vlč. Antuna Kolića i rektora Svetišta mons. Antuna Sentea ml. Đakonsku službu vršio je fra Andrej Jozić, a pjevanje je predvodio zbor mladih „Agape“ pod vodstvom Josipa Vukovića.
U homiliji je stavrofor Pajić progovorio o prolaznosti i vjeri koja nadilazi smrt:
– Čovječe, uzmogneš li vjerovati da je tu Bog koji te voli, ne samo dok si živ, nego još i više kad umreš, onda umrijeti znači poći kao dijete doma k Ocu, u zemlju gdje je sve dobro i gdje život zapravo tek počinje.
Za svakog od 159 preminulih župljana upaljen je lampaš koji su, nakon mise, vjernici zajedno sa svećenicima ponijeli do središnjeg križa na groblju Dubovac. U zajedničkoj molitvi zahvalili su za živote svojih pokojnih i pohodili grobove karlovačkih svećenika i franjevaca.
Lovci Dubovca proslavili svog zaštitnika svetog Huberta
Samo dan kasnije, 3. studenoga, u istom se svetištu okupili članovi Lovačke udruge Dubovac kako bi proslavili blagdan svog zaštitnika – svetog Huberta. Misno slavlje predvodio je vlč. Ivan Iviček, župni vikar, a koncelebrirao mons. Antun Sente ml., rektor Nacionalnog svetišta.
Vlč. Iviček zahvalio je lovcima na njihovu trudu u očuvanju prirode, a u homiliji je mons. Sente podsjetio kako priroda uvijek svjedoči o svom Stvoritelju:
– Boravak u prirodi, koju vi lovci tako marno čuvate, progovara o Tvorcu i Uzdržitelju – samom Bogu.
Nakon misnog slavlja uslijedilo je srdačno druženje svećenika i lovaca u prostorijama Lovačkog doma Dubovac, što je dugogodišnja tradicija.
