Ako mlada generacija nema posao, pristojnu plaću i stan to su problemi koji će društvo dočekati u budućnosti
Kriza uzrokovana koronavirusom i potres dodatno su pogoršali sve
probleme koje mlade osobe ionako već dugo trpe, a brojne
znanstvene projekcije diljem svijeta upozoravaju da će upravo
mladi snositi najveći teret koronakrize i njezinih (ekonomskih)
posljedica.
”Radni odnosi su nestabilni, ne zna se kad bi se mogao dobiti
otkaz ili hoće li se dobiti novi ugovor, plaće su nesigurne ili
njihov iznos varira ovisno o primanjima ili, često, volji
poslodavca, posao u struci je teško naći, a kamo li još da se
radi o kvalitetnim radnim uvjetima. Čak i imalo pristojan posao
je postalo sve teže naći, a svi ti problemi su puno gori za razne
skupine mladih osoba koje nemaju iza sebe sigurnosnu mrežu i
bolju ekonomsku pozadinu, u vidu roditelja/skrbitelja koji im
mogu pomoći. Kriza je naravno prouzročila i divljanje na tržištu
nekretnina što za Hrvatsku, gdje sve više i više generacija
mladih mora u podstanarstvo (u skladu s općim trendovima na EU
razini), znači vrlo nesigurnu egzistencijalnu situaciju”,
upozorio je za RTL.hr Sven Janovski, glavni tajnik Mreže mladih
Hrvatske (MMH).
Prošla Vlada, podsjeća, nije napravila nikakve konkretne poteze
da adresira te probleme i smatra tužnim koliko je bilo malo
pokušaja da se usred pandemije donesu neke hrabre i progresivne
ekonomske i socijalne mjere: ”SAD je za vrijeme
najkonzervativnije vlade u novijoj povijesti donosio mjere poput
izravne isplate pomoći građanima, moratorije na naplatu najamnina
čak i kod privatnih najmodavaca, moratorij na studentske kredite,
a neke europske države su također pokušale nove stvari kako bi
pomogle ljudima. Za to vrijeme, naša reakcija je bila vrlo slaba
i neinventivna pa ostaje vidjeti kako će se nova Vlada postaviti
prema problemima mladih i hoćemo li konačno doživjeti da mladi
prestanu biti floskula kojom se razmeće u javnom, političkom
prostoru i da postanu prepoznati prioritet oko kojeg se
počinje graditi kvalitetne javne mjere i politike”.
Hoće li Vlada opet štedjeti na mladima?
”Politike za mlade spadaju u rashodovnu stranu proračuna, a
povijest je pokazala da država kad treba štedjeti, uglavnom štedi
na toj vrsti javnih politika. S obzirom na činjenicu da je na
stavci politika za mlade resornoga ministarstva 2020. godine
alocirano smiješnih nešto više od osam milijuna kuna, bojim se da
bi se taj iznos u idućoj godini mogao i dodatno smanjiti. To bi
značilo da će se brojne udruge mladih i za mlade, centri i
klubovi za mlade, neformalne inicijative mladih koji pružaju
usluge mladima (savjetovanje, informiranje, edukacijske
aktivnosti, kulturne djelatnosti) boriti za egzistenciju – upravo
u vremenima kad je esencijalno imati strukture podrške mladima”,
upozorio je za RTL.hr Marko Kovačić s Instituta za društvena
istraživanja u Zagrebu i suosnivač prvog akademskog programa o
mladima u Hrvatskoj, koji se izvodi na Sveučilištu u Rijeci, a na
kojem i predaje.
On se nada da će spajanje dva ministarstva osnažiti upravo sektor
mladih s obzirom na to da je dosad bio na marginama, a
Janovski ističe nešto što se često zaboravlja: ”Problemi mladih
nisu problemi jedne, trenutne generacije već su s jedne strane
rezultat dugotrajnih sistemskih i društvenih problema koji se
uporno ne rješavaju, a s druge strane su naznaka problema koji će
se ukorijeniti u budućnosti. Floskulasto je to reći, ali mladi
zbilja jesu budućnost i ako mlada generacija nema posao,
pristojnu plaću i stan to su problemi kojima ćemo se
kao društvo puno teže baviti u budućnosti”.
”S obzirom na to da su studenti jedna od najranjivijih skupina
pogođenih koronakrizom, Slovenija i Kanada dale su
im financijsku pomoć, a Kanada je
također produžila svoju pomoć osobama ispod 30 godina
zaposlenima na nepuno radno vrijeme i na ugovore na određeno jer
su i one prepoznate kao one u izrazitom riziku. Neki gradovi u
SAD-u (npr. Millburn) odlučili su nagraditi mlade koji su se
posebno angažirali u zajednici i pomagali tijekom pandemije.
Ujedinjeno Kraljevstvo je lansiralo ad hoc shemu grantova
organizacijama mladih i za mlade usmjerenima borbi protiv
negativnih posljedica koronavirusa, a isto su napravili Vijeće
Europe, Europska komisija kroz Erasmus te UNDP u nekim
državama”, naveo je Kovačić kao primjere dobre prakse iz kojih
bi i Hrvatska mogla nešto naučiti.
Smatra da su možda najbolje preporuke o načinu podrške mladima
dosle od OECD-a: ”Odnose se na to da bi nacionalne države
trebale staviti mlade kao horizontalni prioritet kroz cijelu
državnu upravu i vidjeti kako ih uključiti u sve mjere oporavka,
ažurirati nacionalne strategije za mlade s ciljevima borbe protiv
posljedica koronavirusa, financirati istraživanja ili angažirati
nacionalni statistički zavod kako bi se vidjelo koji dio mladih
je najpogođeniji i institucionalizirati, ako ne postoje,
konzultacije između mladih i donositelja odluka i na temelju
konzultacija djelovati u smjeru prevladavanja nepovoljne
situacije uslijed koronakrize. Također, trebale bi kombinirati
kratkoročne i dugoročne mjere (ekonomskog) oporavka mladih i
posebno se fokusirati na mlade u nepovoljnom polozaju – migrante,
LGBTIQ osobe, mlade u ruralnim područjima, žrtve obiteljskog
nasilja, NEET populaciju …”
NEET populacija su mladi između 18 i 24 godine koji
nisu zaposleni, ne obrazuju se niti usavršavaju (engl. Not in
Employment, Education or Training). Mladi koji pripadaju ovoj
skupini su teško zapošljivi i zbog toga izloženi riziku od
siromaštva i neizvjesne budućnosti.
Trebaju li zbilja sve generacije prolaziti kroz iste
poteškoće odrastanja i osamostaljivanja?
Iako bi svaka mlada osoba mogla pred Vladu postaviti svoj set
zahtjeva, neke su točke ipak na generalnom popisu problema s
kojima se mladi susreću, a koje je temeljem iskustva rada i
komunikacije s mladima Janovski istaknuo kao pet ključnih
zadataka pred novom Vladom:
ZAPOSLENJE – ”naći dostojanstven i dostojanstveno plaćen posao,
brzo i lako”
”Dobiti ugovor na neodređeno i imati primanja koja su stabilna i
od kojih se može živjeti, a da za vrijeme traženja posao mlade
osobe koje nemaju prijašnje radno iskustvo (tj. ne mogu primiti
naknadu za nezaposlenost po sadašnjim pravilima) imaju neki tip
potpore dok ne nađu posao, pogotovo ako ne mogu računati na
obitelj kao sigurnosnu mrežu”.
OBRAZOVANJE – ”konačno doživjeti reformu obrazovnog sustava,
kurikularnu reformu i uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja,
napraviti osnovno i srednje obrazovanje dostupno svim mladima,
bez obzira na imovinsko stanje ili geografsku lokaciju, a isto
vrijedi i za visoko obrazovanje”
”Prepoznavanje potrebe da se studentima i učenicima treba
osigurati što više uvjeta da mogu nesmetano se obrazovati i
završiti obrazovanje, ali pritom imati na umu realnost da neki
moraju uz obrazovanje raditi i da taj rad mora biti reguliran,
mora doći uz zaštitu njihovih prava kao radnika te da i taj rad
mora biti propisno priznat (staž, stečene kompetencije i iskustvo
…)”.
SOCIJALNA SIGURNOST – ”važnije nego ikad, uz sve navedeno što bi
trebalo biti dio normalnih politika države, važno je pojačati
socijalnu sigurnost u vrijeme pandemije”
”Vrlo lako je ostati bez posla, stana, primanja i ako ne želimo
da broj beskućnika i siromašnih naglo poraste tokom krize, to su
problemi koje treba kvalitetno adresirati čim se dogode. Isto
vrijedi i za rad socijalnih službi, već je zabilježen porast
nasilja u obitelji i službe moraju imati kvalitetne mjere da
reagiraju na njih, ali i da osiguraju smještaj i egzistenciju
žrtvama. Ako se ne bavimo problemima kad oni nastanu, ljudska
patnja će se samo produljiti i jednog dana kad izađemo iz stanja
epidemije, imat ćemo nesagledive društvene probleme koje će biti
teško rješavati”.
STANOVANJE – ”s jedne strane kvalitetnije mjere koje
omogućavaju mladim osobama kupovinu stana, ali ne samo kao
povoljniji kredit jer je to samo po sebi mnogima prepreka, već
koz stambene zadruge ili najam uz povlaštenu kupovinu”.
”Osim toga, regulacija tržišta najma i cijena, više prava
najmoprimcima, stimuliranje dugoročnog iznajmljivanja
te investiranje u više studentskog smještaja i javnih
stanova”.
KONTINUIRANA PODRŠKA – ”ako to već prije nije bilo jasno
identificirano kao problem, nakon dolaska koronavirusa i potresa
u Zagrebu pitanje mentalnog zdravlja konačno je prodrlo u
mejnstrim sferu razgovora i tu se otvorila Pandorina kutija
problema koje mladi imaju, a koje su ove situacije također samo
pooštrile”.
”Dobrim djelom mladim ljudima treba podrška da se bolje snađu u
današnjem kompleksnom svijetu, da se nose s teškim i nesigurnim
egzistencijalnim uvjetima i da nađu svoj put ka
samoaktualizaciji”.
”To je nešto što se dobrim djelom dosad ignoriralo jer ako su
prošle generacije to prošle same, zašto ne bi i sadašnje. No,
trebaju li zbilja sve generacije prolaziti kroz iste poteškoće
odrastanja i osamostaljivanja? Pogotovo uz pandemiju koja je
svima naizgled stavila života na čekanje na nepredvidivi period
vremena? Zbog toga je bitno da se uloži u kvalitetnu i
kontinuiranu podršku mladim osobama u tranziciji iz obrazovanja
na tržište rada, općenito podrška tijekom obrazovanja te pružanje
podrške i brige za mentalno zdravlje kroz cijeli život. Između
ostalog, mladi na EU razini su to prepoznali te je to jedan od 11
EU Ciljeva za mlade”, podsjeća Janovski.
Kovačić smatra da je esencijalno početi ulagati u razvoj
modela isplativog stanovanja: ”APN nije polučio željene
rezultate, no neki drugi modeli jesu. Drzava i jedinice lokalne i
regionalne (samo)uprave mogu uložiti u gradnju stanova za
mlade koji bi se po povoljnijim cijenama iznajmljivali. Osim
stanovanja, esencijalno je nastaviti modernizirati obrazovni
sustav, u čemu je Škola za zivot samo djelomično uspjela”.
Od Vlade, dodaje očekuje i da ”napokon donese i Nacionalni
program za mlade kojeg nemamo od kraja 2017. godine, da se
izmijeni Zakon o savjetima mladih tako da se liberaliziraju
modeli i ide više prema poticanju lokalne participacije mladih i
da se napokon akcelerira proces priznavanja rada s mladima kao
profesije koja može odgovoriti na sve ove probleme ako joj se za
to da prilika i prostor”.