Oluja je, uz operaciju Bljesak, ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata.
Završna oslobodilačka vojno-redarstvena akcija Domovinskog rata
Oluja počela je prije 25 godina, a njome su nakon četiri godine
okupacije pobunjenih Srba oslobođena područja u sjevernoj
Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu te omogućene oslobodilačke
akcije u susjednoj Bosni i Hercegovini.
U toj operaciji, za samo 84 sata hrvatske vojne i redarstvene
snage, u kojima je bilo ukupno oko 200 tisuća ljudi, oslobodile
su oko 10.500 četvornih kilometara, odnosno gotovo petinu
države. Oluja je, uz operaciju Bljesak, ključna akcija koja
je dovela do kraja Domovinskog rata.
Podaci Hrvatsko memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog
rata govore da su hrvatska vojska i specijalne policijske
jedinice krenule 4. kolovoza 1995. u 5 sati u napad duž crte od
Bosanskog Grahova na jugu do Jasenovca na istoku, na bojišnici
dugoj više od 630 kilometara. Hrvatske snage u istočnoj Slavoniji
i južnoj Dalmaciji stavljene su u stanje pripravnosti radi
mogućeg napada Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske iz
Bosne i Hercegovine.
Uz državni vrh pod vodstvom predsjednika Republike Franje
Tuđmana operacijom je upravljao načelnik Glavnog stožera
HV-a, general Zvonimir Červenko.
Operacija Oluja završila je za 84 sata
Zbornim područjima zahvaćenima akcijom zapovijedali su
generali Ante Gotovina, Petar Stipetić, Miljenko
Crnjac, Luka Džanko i Mirko Norac, dok je specijalnu policiju
vodio general Mladen Markač.
U hrvatskim snagama bilo je oko 200 tisuća vojnika koji su u
svega 84 sata oslobodili 10.400 četvornih kilometara okupiranog
područja.
Knin je oslobođen za 31 sat, a operacija Oluja završila je za 84
sata.
Centar navodi da je u operaciji poginulo 196 pripadnika hrvatskih
Oružanih snaga, najmanje 1100 je ranjeno, a 15 ih je nestalo.
Najveći uspjeh u operaciji postignut je u prijepodnevnim satima
5. kolovoza, kad su pripadnici 4. i 7. gardijske brigade Hrvatske
vojske (HV) oslobodili Knin.
Zbog njegova strateškog i simboličkog značaja, dan oslobođenja
Knina u Hrvatskoj je proglašen Danom pobjede i domovinske
zahvalnosti, a potom i Danom hrvatskih branitelja.
Također, operacijom Oluja hrvatske snage omogućile su Armiji
Bosne i Hercegovine da razbije srpsku opsadu Bihaća te je time
spriječena nova humanitarna katastrofa i zločin poput genocida u
Srebrenici, gdje su u srpnju 1995. pripadnici srpskih postrojbi,
pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića, ubili više od 8300
Bošnjaka.
A kako je sve počelo?
Nakon obilaska oslobođenog terena u Sajkoviću, oslobođenom u
akciji Zima ’94. u prosincu, ministar obrane Gojko
Šušak dao je generalu Anti Gotovini i Rahimu
Ademiju zapovijed da osmisle i pripreme plan za
oslobađanja Knina. Sljedeća tri dana Gotovina i Ademi radili
su plan za oslobođenje Knina.
Operativni plan za oslobođenje Knina ima je kodni naziv ‘Kozjak
95’ kako bi neprijatelj pomislio da kad krene priprema
operacije da će hrvatska vojska s glavnim snagama kao
partizani 1945. krenuti iz pravca Vrljike preko Ploče na Knin.
Zbog toga su oni cijelu svoju obranu okrenuli prema tom
pravcu i prema Šibeniku i Zadru odakle su očekivali napad.
Oluja sa stajališta vojnog umijeća i doktrine po kojoj je
izvedena bez ikakve dvojbe pripada nečemu što se
može nazvati vrhunski provedenom operacijom. To je potvrdio
i bivši američki ministar obrane i bivši general američkih
marinaca James Mattis, koji je izjavio kako se
operacija Oluja izučava u američkim vojnim školama.
Tijek operacije
Prvog dana operacije na području Dalmacije i Knina HV je pod
zapovjedništvom generala Ante Gotovine uništio srpske linije
obrane s istočne i sjeverne strane Dinare te s južne strane iz
smjera Miljevaca te su time bili otvoreni svi putovi za konačan
napad na Knin drugog dana operacije. Nositelji glavnih udara po
srpskim linijama obrane u dalmatinskom zaleđu i oko Knina bile su
4. i 7. gardijska brigada, te 81. gardijska bojna. Također, 2.
bojna 9. gardijske brigade napredovala je na Velebitu i ostvarila
uvjete za udar na Gračac. Sve ostale pričuvne postrojbe u
području dalmatinskog zaleđa, 113. brigada, 112. i 144. brigada
HV-a te domobranske postrojbe, uglavnom su vatrom vezivale srpske
snage na svom području dok su gardijske brigade napredovale prema
Kninu.
Istoga dana oslobođeni su Sveti Rok, Čista Mala, Čista Velika,
Uništa, Gornji Baljci, Dabar, Novoselija, Sibić, Gora, Strašnik,
Graberje, Višnjica,Predore, Uštica, Tanac, te prijevoj Mali Alan
i područje Dulibe – Tulove grede na Velebitu.
Srpske snage u jutarnjim satima toga dana granatirale su
Dubrovnik, Biograd na moru, Gospić, Otočac, Sisak i Sunju
(potom su granatirani Karlovac, Nuštar i druga naselja u
Hrvatskoj), a u tim napadima stradali su civili i
civilni objekti.
Drugog dana operacije u 5 sati ujutro počelo je oslobađanje
Knina, a zadaću su preuzele 4. i 7. gardijska brigada.
Zauzimanjem Grahova u BiH još prije početka Oluje hrvatske su
snage izbile na prilaze Kninu i presjekle jedinu komunikaciju
koja je iz Knina preko Drvara vodila prema Banjoj Luci. Time su
snage 7. korpusa krajinske vojske došle u poluokruženje.
Uz pomoć hrvatskih bespilotnih letjelica, koje su navodile
topničku vatru 20. topničkog divizijuna HV-a, 5. kolovoza u
jutarnjim satima uništeni su topnički položaji srpske vojske na
poligonu Crvena zemlja kod Knina, s kojih su se branili prilazi
Kninu, a to je označilo definitivni početak kraja srpske vojske.
Oslobođeni su: hrvatski kraljevski grad Knin s okolicom, Ljubovo,
Žitnić, Lovinac, Gračac, Novi Lički Osik, Ostrovica,
Primišlje, Plaški, Dubica, Vrlika, Kijevo, Drniš s okolicom,
Obrovac, Benkovac, Zemunik Gornji, Biljane Gornje, Biljane
Donje, Škabrnja, Nadin, Smilčić, Karin, Saborsko,
Lička Jesenica, Vaganac, Ličko Petrovo Selo, Rakovica,
Drežnik Grad, Željava, Medak, Petrinić Polje, Trnavec, Lički
Ribnik, Gornji Poloj, Glinsko Novo Selo, Župić i Župić brdo,
Šanja, Vilusi, Pecki, Luščani, Križ, Cepeliš, Strmen i druga
naselja.
Dan kasnije, 6. kolovoza (nedjelja) 1995. godine oslobođeni su:
Petrinja, Kistanje, Muškovac, Kaštel Žegarski, Vrhovine,
Kostajnica, Udbina, Krbava, Korenica, Bunić, Slunj,
Broćanac, Plitvice, Glina, Otrić, Bruvno, Malovan, Rudopolje,
Stražbenica, Blinja, Umetić, Slabinje, Čaire, Utolica,
Rausovac, Gornja i Donja Bačuga, Jabukovac, Banski Grabovac,
Šaš, Veliki Šušnjar, Majski Trtnik, Barlete, Vrebac, Mogorić,
Ploča i druga naselja. Istoga dana kod Tržačkih Raštela, na
samoj granici na Korani, susrele su se postrojbe Hrvatske vojske
(general bojnik Marijan Mareković) i 5. korpusa Armije Bosne i
Hercegovine (general Atif Dudaković).
U ponedjeljak, 7. kolovoza 1995. oslobođeni su: Gornji i
Donji Lapac, Mazin, Dobroselo, Boričevac, Kulen Vakuf, Cetingrad,
Veljun, Krnjak, Vojnić, Gornje Mekušje, Kamensko, Tušilović,
Turanj, Šanac, Jelaši i druga naselja.
Izjava ministra obrane RH Gojka Šuška da je operacija
završena u 18 sati toga dana, potvrdila je da
konačna pobjeda hrvatskih snaga nije upitna, no ostalo je
još nekoliko ‘džepova’ otpora protivnika.
U utorak, 8. kolovoza predaja pukovnika Čedomira Bulata,
zapovjednika 21. korpusa SVK, u Topuskom oko 14 sati,
označila je kraj operativnoga dijela operacije Oluja, ali i
prestanak rata na teritoriju Republike Hrvatske, iako su
nastavljene vojne aktivnosti radi slamanja ostataka
neprijateljske vojske i pretresa terena.
Ratni plijen koji je uzela Hrvatska: 4.112 komada pješačkog
oružja, 159 ručnih bacača, 120 raznih minobacača, 98 topničkih
oruđa (kalibra 76-152 mm), 6 višecijevnih lansera raketa 128 mm,
59 protuzrakoplovnih topova, 54 oklopna vozila, 22 inženjerijska
stroja, 497 vojnih motornih vozila, 6 zrakoplova
lovačko-bombarderske avijacije…
Podizanje hrvatske zastave
Jedan od najvažnijih trenutaka te povijesne akcije bilo je
podizanje hrvatske zastave na kninsku tvrđavu,
koja je uzdignuta i postavljena 5. kolovoza 1995. godine u
10 sati i 15 minuta. Podigli su je pripadnici 7. gardijske
brigade Puma iz Varaždina, istoga dana kada je oslobođen hrvatski
kraljevski grad Knin.
Elvis Mihić (Rijeka), Mario Bilač (Vodice), Eduard Baltić
(Čakovec), Ivica Novoselec (Zlatar Bistrica), Jasmin Hadžić (Beli
Manastir), Miljenko Hajsok (Varaždinske Toplice) – heroji
su koji su se prvi popeli na kninsku
tvrđavu.
Skidanje zastave, uistinu, nije bio lagan zadatak. Bila je vezana
čeličnim lancem i sajlom, a koloturnik za spuštanje i podizanje
zastave bio je na čak četiri metra visine.
Na jarbol su se penjali Mario Bilać, Eduard Baltić
i Jasmin Hadžić. Osobno ih je za taj zadatak odabrao
general bojnik Ivan Korade, tadašnji zapovjednik Puma.
Penjali su se četiri ili pet puta i nikako nisu mogli
dohvatiti zastavu.
“U svoj toj velikoj želji i umoru izgubio sam osjećaj o vremenu.
Činilo se da traje cijelu vječnost. Penjao sam se, držao se
nogama i jednom rukom za jarbol, a drugom rukom pokušavao sam
otpetljati lanac na kojem je bila zastava. Nije išlo. Pokušao sam
s obje ruke, uhvatio lanac, ali sam izgubio oslonac na jarbolu.
Lanac je pukao i jedan kraj mi je ostao u rukama, a ja sam pao s
četiri metra visine. Umalo sam glavom udario u kamen i izgubio
život”, ispričao je Jasmin Hadžić.
Neprijateljska zastava ujedinjenim snagama njih trojice je
napokon pala, ali na taj lanac se više nije
mogla izvjesiti hrvatska zastava.
Zbog tog
razloga veliku dvadesetmetarsku hrvatsku zastavu izvjesili
su preko zidina kninske tvrđave i time poručili da je Knin
napokon oslobođen, a pobuna koja je započela 1991. ugušena.