Otvoreno pitanje u reorganizaciji lokalne uprave i samouprave je i što učiniti s županijama bez kojih bi se svakako moglo kad bi bilo političke volje.
Hrvatska ima 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave, 428
općina od kojih čak 376 ima manje od 5 tisuća stanovnika, 127
gradova, 20 županija te Grad Zagreb. Znači, Hrvatska ima 576
gradonačelnika, općinskih načelnika i župana, a svi oni imaju 745
svojih zamjenika (s obzirom da župani i gradonačelnici gradova
preko 10 tisuća stanovnika imaju po dva zamjenika). I tako jedna
od najmanjih i najslabije naseljenih europskih država ima čak
1321 lokalnog dužnosnika.
Ako je vjerovati premijeru Plenkoviću to će se napokon, već ove
jeseni, promijeniti, prije svega ukidanjem instituta zamjenika
načelnika i gradonačelnika, pa bi se broj lokalnih dužnosnika
mogao prepoloviti, a u planu je ukidanje nekih općina, odnosno
pripajanje većima. Ovo prvo može se riješiti potezom pera,
dosljedno i isto za sve, a ovo drugo bi se moglo pretvoriti u
prvorazredno političko pitanje. Naime, kako utvrditi kriterije po
kojem bi se nedvojbeno postojanje jedne općine moglo proglasiti
neracionalnim? Egzaktan kriterij može biti broj stanovnika, ali
što ako je općina mala, a po razvoju, privlačenju EU sredstava i
zaposlenosti stanovništva uspješna, kao što je slučaj s Kamanjem,
poslije Ribnika i Saborskog najslabije naseljenom općinom u
županiji? Ukidanjem Općine Kamanje koja je opravdala svoje
postojanje svakako bi bila počinjena velika nepravda.
Otvoreno pitanje u reorganizaciji lokalne uprave i samouprave je
i što učiniti s županijama bez kojih bi se svakako moglo kad bi
bilo političke volje. Nije jedna studija pokazala da bi Hrvatskoj
koristila decentralizacija, ali ne s 20 županija koje
funkcioniraju kao skupi centar za redistribuciju novca iz državne
blagajne. Regije s širim popisom ovlasti i većom financijskom
neovisnosti bi mogle biti rješenje, ali do njega će teško doći
jer bi popis gradova, administrativnih gubitnika mogao biti
poduži.
Gledajući sasvim lokalpatriotski, vjerojatno nitko u
Karlovcu nije protiv regionalizacije Hrvatske samo u jednom
slučaju: da Karlovac bude sjedište jedne od regija. Ne bi nam
bilo prvi put. Prisjećamo se danas vremena kad je Karlovac postao
središtem jednog od devet kotara u Hrvatskoj s ogromnim područjem
pod svojom ingerencijom i granicama protiv kojih ni danas ne bi
imali ništa protiv.
“Poznajete li novi Kotar Karlovac?”, Karlovački tjednik,
11. listopada 1962.
Ovogodišnje jesensko zasjedanje Sabora Hrvatske proteklo je u
znaku raspravljanja o administrativno-teritorijalnoj
reorganizaciji kotara u našoj republici. Rezultat je spajanje
većeg broja kotara i stvaranje većih
administrativno-teritorijalnih jedinica. Hrvatska je podijeljena
na 9 kotara. To su: Bjelovar, Osijek, Pula, Rijeka, Sisak, Split,
Varaždin, Zagreb i – Karlovac.
Novi kotar Karlovac imat će centar u Karlovcu. Nastat će
spajanjem dosadašnjih područja kotara Karlovac (uključujući i
pripojeni dio bivšeg kotara Ogulin) i Gospić. Drugim riječima
spojit će se Lika i Kordun u jedan kotar. Zakon o administrativno
teritorijalnoj podjeli stupa na snagu 1. studenog ove godine.
Dakle do tada je ostalo svega dvadesetak dana.
Novi karlovački kotar prostirat će se na površini od 9783
kvadratna kilometra. Po prostranstvu bit će treći u Hrvatskoj
poslije splitskog i osječkog kotara. S kime će graničiti novi
kotar Karlovac? Na sjeveru ćemo graničiti s kotarom Zagreb, sa
sjeverozapada granica kotara Karlovac predstavljat će ujedno
jednim dijelom i republičku granicu prema Sloveniji, a sa
sjeveroistoka ćemo graničiti s Banijom, koja će predstavljati
zasebni kotar sa centrom u Sisku. Na istoku ćemo graničiti sa
susjednom republikom Bosnom i Hercegovinom, na jugu s Dalmacijom,
koje će biti obuhvaćena u jedan kotar s centrom u Splitu. Zapadnu
granicu kotara Karlovac činit će jednim dijelom međa s kotarom
Rijeka; a jednim dijelom naš budući kotar graničit će s
Jadranskim morem!
Budući kotar Karlovac trebao bi da broji 351.856 stanovnika.
Ispred nas je Zagreb sa 819.143 stanovnika, Osijek sa 805.344,
Split sa 757.190 i Bjelovar sa 444.493 stanovnika. Unutar granica
kotara najbrojniji su Karlovčani. Nakon pripajanja općina Krnjak
i Skakavac i dijela općine Pisarovina karlovačka općina broji
66.939 stanovnika. Po broju stanovnika slijedi Gospić (40.173),
Duga Resa (36.259), Ogulin (34.473), Otočac (33.478), Slunj
(29.426), Vrginmost (27.015), Ozalj (19.265), Gračac (17.484),
Titova Korenica (17.266), Donji Lapac (10.725), Vojnić (10.490) i
na posljednjem mjestu je Vrbovsko sa 8.663 stanovnika.
Zanimljivo je da je svaki treći stanovnik novog karlovačkog
kotara član naše najmasovnije društveno-političke organizacije
Socijalističkog saveza radnog naroda. Ova organizacija na
području našeg kotara imat će oko 116.000 članova. U privrednim
organizacijama i ustanovama Karlovačkog kotara zaposleno je oko
63.000 stanovnika. To znači da je svaki peti stanovnik ovog
područja u radnom odnosu…
U novom kotaru nacionalni dohodak iznosit će 45,7 milijardi
dinara ili oko 130.000 dinara po stanovniku. Prema veličini
nacionalnog dohotka po stanovniku karlovački kotar zauzima šesto
mjesto u našoj republici. Ispred Karlovca su kotari Rijeka
(275.000), Zagreb (263.000), Sisak (230.000), Pula (161.000),
Osijek (147.600), slijedi Karlovac sa 130.000, a zatim Split
(127.000), Varaždin (114.500) i posljednji Bjelovar sa 110.000
dinara nacionalnog dohotka po stanovniku.
Novi kotar Karlovac će imati izlaz na more. Ukupna dužina morske
obale koja pripada karlovačkom kotaru iznosi 75 kilometara, a
najpoznatije primorsko mjesto u “karlovačkom primorju” je
Karlobag. Ovo ljetovalište i kupalište nalazi se u sastavu općine
Gospić. Tako je gospićka općina ujedno jedina u cijelom kotaru
koja se može pohvaliti da ima more.