Na blagdan Pepelnice ili Čiste srijede, 18. veljače 2026., u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu svečano je proslavljena Pepelnica umjetnika – molitva za i s umjetnicima
Događaj je organizirala Udruga „Biskup Martin Borković“, koja već niz godina djeluje na području grada, osobito u prostorima Josipova svetišta na Dubovcu.
Budući da se slavila ne samo Pepelnica nego i jedna od srijeda Velike pobožnosti svetom Josipu, hodočasnike su predvodili župljani Blažene Djevice Marije Snježne – Dubovac sa župnikom i rektorom Svetišta, mons. Antunom Senteom ml. Misno slavlje animirao je župni zbor „Sveti Josip“ pod vodstvom s. Blandine Rakarić, uz orguljašku pratnju maestra Krešimira Klarića. Euharistiju je predvodio „domaći sin“, preč. dr. sc. Vlado Mikšić, povjerenik za kulturna dobra i voditelj Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije.
U homiliji je preč. Mikšić podsjetio na korijene manifestacije Pepelnice umjetnika koja je iz Francuske stigla i u Hrvatsku te se posljednjih godina sve više širi. Naglasio je kako umjetnost i kultura mogu biti snažna sredstva oblikovanja mišljenja i duhovnosti, ali i prostor odgovornosti – jer umjetnost može voditi prema istini i dobru, ali i udaljiti od njih. Govoreći iz iskustva skrbi za Riznicu zagrebačke katedrale, istaknuo je kako ona čuva tisuće umjetničkih predmeta, svaki sa svojom pričom, te upozorio da ni vjernici često nisu svjesni koliko kulturno i umjetničko blago izvire iz Crkve i koliko snažno određuje naš identitet. Osvrnuo se i na Pepelnicu kao početak korizme – vrijeme koje podsjeća na prolaznost života i poziva na obraćenje srca.
Zašto Hrvatskoj treba kršćanska umjetnost?
Nakon misnog slavlja održan je okrugli stol „Zašto Hrvatskoj treba kršćanska umjetnost?“ u sklopu 35. svečanosti Pasionske baštine i ciklusa Conventus melici Iosepih. Sudjelovali su prof. dr. sc. Vladimir Lončarević, doc. dr. sc. Tanja Baran, muzikologinja Eva Kirchmayer-Bilić, preč. dr. sc. Vlado Mikšić te domaćin mr. sc. Antun Sente ml.
Panelisti su upozorili na marginaliziran položaj kršćanske umjetnosti u Hrvatskoj, njezinu slabu vidljivost u javnom prostoru i nedovoljnu prisutnost u obrazovanju. Kao razloge su naveli nedostatnu institucionalnu potporu, slabu zastupljenost kršćanskih autora u školskim kurikulima te zanemarivanje činjenice da su mnogi velikani hrvatske književnosti, glazbe i likovne umjetnosti potekli iz crkvenih krugova. Lončarević je pritom podsjetio kako je umjetnost sve do Šenoina vremena bila pretežito kršćanski oblikovana.
Baran i Kirchmayer-Bilić, kao voditeljice kršćanskih udruga, govorile su i o konkretnim izazovima: organizaciji programa, prijavama na natječaje i osiguravanju financijskih sredstava nužnih za rad udruga i realizaciju projekata.
Susret je zaključen pitanjima publike i razgovorom o tome kako mlađim generacijama približiti kršćansku kulturu i umjetnost te probuditi interes za njihovo očuvanje i stvaranje novih djela nadahnutih vjerom.