Vrlo nizak sadržaj željeza u analiziranom talogu (0,27 mg/kg ST) ne upućuje na izraženu koroziju čeličnih cjevovoda
Vodovod i kanalizacija d.o.o. zatražilo je stručno mišljenje Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije vezano za javno objavljene rezultate analize taloga na končastom filtru korištenom za filtraciju vode za ljudsku potrošnju na kućnom priključku jednog korisnika.
Prema mišljenju struke, ističe se, osporavaju se rezultati analize i pogrešni zaključci o zdravstvenoj ispravnosti vode za ljudsku potrošnju.
Očitovanje
U očitovanju Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehologije, koje potpisuju mr. sc. Marinko Markić, izv. prof. dr. sc. Dajana Kučić Grgić i doc. dr. sc. Matija Cvetnić navodi se:
Poštovani,
vezano uz Vaš upit o rezultatima analize taloga zadržanog na končastom filtru korištenom za filtraciju vode za piće na kućnom priključku korisnika Karlovačkog vodovoda, dostavljamo stručno mišljenje i preporuke.
Dostavljeni su sljedeći podaci:
Na kućnoj instalaciji korisnik je ugradio končasti filtar kroz koji je tijekom tri mjeseca proteklo približno 30 m³ vode. Na filtru su zadržane suspendirane čestice čiji je sastav određen elementarnom analizom. Utvrđeno je da talog, izražen na suhu tvar (udio suhe tvari oko 35 %), sadrži 495,68 mg/kg ST olova (Pb), 12,57 mg/kg ST mangana (Mn) i 0,27 mg/kg ST željeza (Fe).
Potrebno je naglasiti da se končasti filtar koristi kao mehanička barijera za uklanjanje suspendiranih čestica iz vode. Stoga rezultati analize taloga ne predstavljaju izravne koncentracije metala u vodi za piće, već kumulativni rezultat zadržavanja čestica tijekom protoka vode kroz filtar.
Izmjerena koncentracija od približno 500 mg/kg ST Pb znači da talog sadrži oko 0,5 mg Pb po gramu suhe tvari. Budući da nemamo podatak o ukupnoj masi zadržanog taloga, nije moguće izravno procijeniti koncentraciju olova u vodi. Ako se, primjerice, pretpostavi da je na filtru zadržano oko 10 g suhe tvari, ukupna masa olova iznosila bi približno 5 mg.
U odnosu na ukupno profiltriranih 30 m³ (30 000 L), to bi odgovaralo prosječnoj koncentraciji manjoj od 0,2 μg/L, što je višestruko niže od trenutno važeće maksimalno dopuštene vrijednosti od 10 μg/L za olovo u vodi za ljudsku potrošnju.
Naglašavamo da je ovakva procjena isključivo ilustrativna i služi za procjenu reda veličine, budući da stvarna masa taloga nije poznata.
Preporučujemo ciljano praćenje koncentracije olova u vodi za piće na mjestu potrošnje (uzorak prvog mlaza nakon stagnacije te uzorak nakon ispiranja instalacije), jer je to jedini relevantan i normativno utemeljen način procjene zdravstvene ispravnosti vode.
U slučaju pojačane pojave taloga potrebno je razmotriti i stabilnost vode, odnosno njezinu eventualnu agresivnost prema materijalima cjevovoda. Ako je voda kemijski nestabilna (korozivna), može doći do otapanja zaštitnih karbonatnih slojeva, pojačane korozije čeličnih i pocinčanih cijevi te povećanog oslobađanja metala iz instalacije (Fe, Pb, Zn i dr.), što dugoročno dovodi i do degradacije vodovodnih sustava.
Međutim, vrlo nizak sadržaj željeza u analiziranom talogu (0,27 mg/kg ST) ne upućuje na izraženu koroziju čeličnih cjevovoda. U slučaju značajne agresivnosti vode očekivale bi se veće količine željeznih korozijskih produkata te vizualno izražen smeđe-crvenkasti talog. Stoga dobiveni rezultati ne ukazuju na poremećaj stabilnosti vode u smislu pojačane korozivnosti distribucijskog ili kućnog sustava.
Ostaje pitanje podrijetla olova u talogu. Moguće je da je prisutnost Pb povezana s lokalnim elementima kućne instalacije (mesingane armature, spojevi, ventili), povremenim otpuštanjem čestica uslijed hidrauličkih promjena ili taloženjem čestica iz distribucijske mreže koje sadrže tragove olova. Olovo se često nalazi u legurama te se može selektivno oslobađati u manjim količinama bez pojave opće korozije sustava.
U praksi je pojava olova u vodi češće povezana s materijalima kućne instalacije (npr. stariji lemovi ili armature), osobito nakon duljeg stajanja vode u cijevima.
