
Riječ je o mostu kod kojeg nikakva razina neizvjesnosti nije prihvatljiva
Iako se Banijanci, ali i svi drugi Karlovčani koji iz poslovnih ili drugih razloga koriste Banijanski most, cijelo vrijeme žale na dinamiku radova, ističući da najčešće viđaju jednoznamenkast broj radnika, ponekad i samo trojicu ili četvoricu, iz Grada Karlovca danas su najavili da će radovi ipak biti završeni do kolovoza.
Štoviše, najavljuju i da će radovi do Ivanjskih krijesova doći u fazu koja će omogućiti tradicionalno povlačenje užeta na sredini mosta.
No, građanski aktivist Nikola Badovinac ističe da je dinamika radova samo dio problema s obnovom mosta te da postoje, tvrdi, i ozbiljniji problemi zbog kojih se postavlja i pitanje je li možda bolje, ali i odgovornije bilo jednostavno – izgraditi novi most.
Navodi:
Najveći problem ovog mosta je činjenica da u pripremi projekta nisu provedeni istražni radovi, pa zapravo nitko sa sigurnošću ne zna kolika je nosivost srednjeg stupa koji nosi praktički pola mosta. Riječ je o stupu u sredini mosta na kojem se nalazi nepomični ležaj koji dozvoljava samo rotaciju, dok su ležajevi na obalnim upornjacima već deset godina izvan funkcije.
Dodatni problem je i rupa u tom stupu, koja je vidljiva na starim fotografijama s KAfotke. Do danas nije potpuno jasno na koji način je to oštećenje uopće sanirano, a razlog je taj što konzervatori nisu dopustili bušenje kroz stup kako bi se napravila dijagnostika, a s druge strane izvođači i projektanti navodno nisu imali novca da provedu odgovarajuća istraživanja.
Posebno zabrinjava činjenica da je osoba koja je vodila pripremu projekta očito bez ozbiljnog iskustva s mostovima, što se vidi iz cijelog pristupa ovom projektu.
Što se instalacija na mostu tiče – tu zapravo nema nikakvih iznenađenja. Na mostu se nalazi lijevano-željezni cjevovod Ø125 mm, koji prema dostupnim informacijama nije u funkciji još od izgradnje mosta.
Jedini potencijalno ozbiljniji problem među instalacijama je plinovod Ø160 mm, čelična cijev koja je obješena ispod nogostupa na konzoli i koja je vrlo vjerojatno korodirala zbog dugogodišnjeg posipanja soli. Međutim, i za taj plinovod se znalo i prije početka projekta, jer su takve instalacije sastavni dio projektnih uvjeta.
Isto vrijedi i za ostalu infrastrukturu:
• s obje strane mosta prolaze 10 kV elektroenergetski kabeli (najvjerojatnije dva komada),
• ispod nogostupa se nalazi staza za PTT instalacije,
• na mostu je i javna rasvjeta.
Za sve te instalacije projektanti su morali znati unaprijed, pa se sada na njih ne mogu pozivati kao na neočekivane prepreke.
Pravi problemi mosta su nosivost srednjeg stupa i zamjena ležajeva mosta, a upravo se o tim ključnim pitanjima gotovo uopće ne govori. Uz to, konzolni nogostup s uzvodne strane mosta ozbiljno je korodirao i vrlo je vjerojatno da će ga trebati potpuno zamijeniti.
Sve što se sada radi na ovom mostu u praksi izgleda kao pokušaj oživljavanja mrtvaca. Možda bi bilo racionalnije i odgovornije izgraditi novi most, jer je na postojećem tijekom desetljeća napravljeno toliko izmjena da danas nitko zapravo ne zna kolika je njegova stvarna nosivost – pogotovo uz koroziju konstrukcije i nedostatak dijela zakovica.
A kada je riječ o mostu koji je jedna od ključnih prometnih veza u Karlovcu, takva razina neizvjesnosti jednostavno nije prihvatljiva.









