Prilika je ovo da sve vjernike podsjetimo, a one koji to nisu upoznamo s najvažnijim naglascima koji obilježavaju najvažniji, odnosno najsvečaniji tjedan u liturgijskoj godini, u kojemu se kroz molitvu i razmatranje slavi uskrsnuće kojemu prethodi Kristova muka.
Cvjetnicom – Nedjeljom Muke Gospodnje katolički vjernici ušli su u Veliki tjedan, odnosno u pripravu za Uskrs, najvažniji kršćanski blagdan. Posebno je svečano bilo nedjeljno slavlje u dugoreškoj Župi bl. Alojzija Stepinca, gdje je Muka po Mateju bila pjevana.
– Pozvani smo ovih dana uroniti u šutnju Velikoga tjedna, osluškujući i pazeći na svaku riječ koja izlazi iz Božjih usta, kako bismo otvorena srca dočekali radost Uskrsa – poručio je župnik Željko Nestić.
Prilika je ovo da sve vjernike podsjetimo, a one koji to nisu upoznamo s najvažnijim naglascima koji obilježavaju najvažniji, odnosno najsvečaniji tjedan u liturgijskoj godini, u kojemu se kroz molitvu i razmatranje slavi uskrsnuće kojemu prethodi Kristova muka.
Vazmeno trodnevlje
U Velikom tjednu posebno se izdvaja Vazmeno trodnevlje – Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota, u kojoj kroz Vazmeno bdijenje zapravo započinje slavlje Uskrsne nedjelje. U Velikom tjednu vjernici se spominju Kristova pranja nogu apostolima, Posljednje večere i križnoga puta, klanjaju se križu te se pali uskrsna svijeća.
Uskrs se slavi prve nedjelje nakon prvog proljetnog punog mjeseca, odnosno nakon prvog punog mjeseca koji pada na ili poslije 21. ožujka. Na temelju tog datuma određuju se i drugi važni dani u liturgijskoj godini: Cvjetnica dolazi tjedan dana prije Uskrsa, a Pepelnica čak četrdeset i šest dana ranije. Razumijevanje tog rasporeda pomaže vjernicima da se bolje priprave za događaje Velikog tjedna.
Cvjetnica ima posebno značenje jer se tada čita Muka, čime se vjernici uvode u otajstvo Kristove patnje i smrti. Time se njihova pažnja usmjerava na ključne događaje koji vode prema njegovoj žrtvi i otkupljenju. U tom svjetlu treba promatrati i Veliki petak, koji se, unatoč Isusovoj muci i smrti, naziva „Velikim“. Razlog tomu je što je upravo Kristova žrtva otvorila put spasenja i očitovala snagu njegove ljubavi, koja će svoju puninu pokazati u uskrsnuću.
Središnje slavlje
Središnje slavlje uskrsnog vremena započinje Vazmenim bdijenjem, koje se smatra vrhuncem liturgije i ispunjava obvezu sudjelovanja na uskrsnoj misi. To je svečani obred koji započinje paljenjem uskrsne svijeće i uključuje niz čitanja iz Svetoga pisma, kroz koja se prolazi povijest spasenja.
Korizmeno razdoblje, koje prethodi Uskrsu, obilježeno je postom i odricanjem. Te prakse imaju pokornički karakter i pomažu vjernicima u duhovnom rastu, povezujući njihove osobne žrtve s Kristovom patnjom. U tom se duhu razvila i tradicija prekrivanja slika i kipova u crkvama, koja započinje na petu korizmenu nedjelju, poznatu kao Gluha nedjelja, te pomaže vjernicima da se još snažnije usredotoče na otajstvo Kristove muke.
Tijekom Velikog tjedna liturgijska praksa dodatno naglašava ozbiljnost i sabranost. Na Veliki petak Presveti oltarski sakrament ne izlaže se niti se čuva u svetohraništu tijekom obreda, jer je cijela pozornost usmjerena na spomen Isusove muke i smrti. S druge strane, na Veliku subotu vjernicima je još uvijek dostupna ispovijed, sve do početka Vazmenog bdijenja, kao posljednja priprava za slavlje uskrsnuća.
Pretkršćansko podrijetlo
Korizma službeno završava večernjom misom na Veliki četvrtak, kojom započinje Vazmeno trodnevlje – razdoblje koje obuhvaća Veliki petak, Veliku subotu i Uskrsnu nedjelju. Upravo u tim danima Crkva na osobit način slavi središnje otajstvo kršćanske vjere.
Važno je naglasiti da Uskrs nije poganski blagdan, nego kršćanska proslava Isusova uskrsnuća, duboko ukorijenjena u židovskoj Pashi. Iako neki običaji, poput bojanja jaja ili uskrsnih zečeva, imaju pretkršćansko podrijetlo, sama bit Uskrsa ostaje potpuno usmjerena na Kristovu pobjedu nad grijehom i smrću.
