Sve drastično brzo eskalira, jedva dišem, dah je kratak i plitak, kašalj koji guši
Dramatičnu i emotivnu poruku nakon što je ona, ali i čitava njena
šesteročlana obitelj preboljela koronavirus, uputila je
ravnateljica OŠ Švarča Andreja Željković. Njome želi utjecati na
svijest svojih prijatelja i sugrađana kojima poručuje da se
nikako ne radi i bezazlenoj bolesti te je treba vrlo ozbiljno
shvatiti. Zato je i KAportalu dala dozvolu za prenošenje.
Iskustvo iz prve ruke
– Gledam, čitam, slušam…i ne mogu vjerovati što su sve ljudi u
stanju pisati, misliti i govoriti o onome što ne znaju i nisu
iskusili niti proživjeli. Preopasno je šutjeti o tome, osobito
nama koji smo kroz taj pakao prošli i ostali živi, zbog svih
ostalih, zbog vaših i naših bližnjih i najviše zbog onih
koji nisu preživjeli….i zbog njihovih obitelji – piše
ravnateljica Željković.
Od njezine zaraze virusom Covid-19, kaže, prošlo je 25 dana.
– Želim vam iz prve ruke reći o svojem iskustvu i iskustvu moje
obitelji, svih nas šestero zaraženih ukućana. Prvo: ovo nije
viroza, prehlada, gripa…to nije ni blizu tome! Ako imate sreće,
možete imati blage i blaže simptome poput glavobolje, gubitka
mirisa i okusa, tri do četiri dana povišene temperature (ili je
ne morate uopće ni imati!), bolove u mišićima i sl. Ali – i
takvi ste itekako zarazni! Ovo je virus koji se zastrašujuće brzo
širi, u periodu od 72 sata, svi u našoj kući- tada već svi u
samoizolaciji, bili su zaraženi, osim Karle, koja je uspjela
izdržati gotovo tjedan dana i tek onda dobila simptome – kaže
ravanteljica.
Buđenje u znoju
U njenom slučaju počelo je s blagom temperaturom, “cca 37.3,
glavobolja, nadražaj na kašalj, ništa posebno. Nakon dva dana,
temperatura raste, kašalj se pojačava, pritisak i bol u prsima i
leđima postaju sve jači, glavobolja također.”
– Sve drastično brzo eskalira, jedva dišem, dah je kratak i
plitak, kašalj koji guši…najgora je noć…nema spavanja,
pokušavam se namjestiti u krevetu uz sve bolove da barem malo
lakše dišem, na prsima mi sjedi kamion, lokomotiva, slon…nešto
ogromno i jako teško, u leđima su noževi…doslovno se gušim i
pokušavam ne paničariti…dišem polako i kratko u pauzama od
kašljanja, malo zaspim, sanjam (ako je to san) da ronim i nikako
ne mogu izroniti na površinu, buđenje u znoju, srce lupa,
zadihana, opet hvatam zrak i tako u krug…zahvaljujem Bogu što
znam tehnike disanja dijafragmom pa uspjevam malo umiriti sav taj
horor…kratko – svjedoči ona.
– Pijemo svi Sumamed, udarnu dozu-2 kutije, ja Pholcodin (zbog
kašlja) Lekadol zbog temperature, sve postojeće vitamine,
propolise, med…slijedi proljev, gubitak mirisa, okusa, noćne
more, halucinacije, iskrivljene slike (sve se prelijeva), visoki
tlak i puls…najgora je noć…osjećaj nemoći, osjećaj
krivnje…i tako 8 dana i noći. Odlazak do kupaone je avantura
života. Deveti dan konačno pada temperatura. Kašalj ne prestaje,
ali mogu udahnuti malo dublje (cca tri prsta ispod ključne kosti)
i disati malo lakše. Svekrva nije te sreće i osmi dan odlazi u
bolnicu. 13 dana borbe i neizvjesnosti…Teška upala pluća, prima
intravenozno dupli antibiotik, kortikosteroide, paracetamol,
kisik…temperatura pada tek nakon deset dana, trinaesti dan
otpuštaju je kući i mi smo svi isti tren bolje – navodi
ravnateljica.
Covid je prošao, ostale su noćne more
Zahvalna je medicinskom osoblju Opće bolnice Karlovac za koje
kaže da je izuzetno, “ti ljudi bez iznimke danonoćno i bez
predaha brinu o pacijentima, pružaju sve što mogu, od lijekova do
tople ljudske riječi i podrške. Vrhunski ljudi i zdravstveni
stručnjaci, sestre… i kuhari i spremačice. Redom.”
– Sve je to sad iza nas. Oporavak je dug, tijelo je iscrpljeno.
Spavam(o) uz pomoć lijekova. Još su prisutne noćne more. Najgora
je noć (treći put). I dok smo se mi sve te dane borili, slušamo o
sebi nevjerojatne priče: da nas ljudi viđaju po gradu, u
trgovačkim centrima, Dubravka čak i na poslu, a onda da je on
odjednom na respiratoru…sve smo oprostili i zaboravili, slavimo
život i zahvaljujemo dragom Bogu i tolikim divnim ljudima, svima
vama koji ste zvali, slali poruke podrške i pitali treba li
pomoći….mobiteli su nam puni, ali ja niti jednu poruku neću
brisati. Imali smo danonoćnu skrb i brigu, naša dr. Diana Kralj
nas je pratila, bodrila, pazila i liječila cijelo vrijeme, imali
smo dostavu hrane i lijekova od 0 do 24 – priča Andreja
Željković.
Zahvalna je na podršci
– Ne mogu vas sve nabrojati niti tagirati, nije moguće tagirati
300tinjak ljudi, a mnogi ni nemaju fejs. Svi ćete se prepoznati.
Hvala za svaku molitvu, sve smo ih osjetili, ovo je nemoguće
izdržati bez Boga. Što smo izgubili? Nekoliko kila, svaki od nas.
San. Strah. Ljutnju.
– Nismo mogli biti uz najmilije u teškim trenucima, nismo mogli
na sahranu tatine sestre, moje drage tete Marice, roditelje sam
vidjela danas prvi put nakon mjesec dana…Što smo dobili? Mir.
Ozdravljenje. Potvrdu da smo bogati tolikim prijateljima,
obitelji, dobrim ljudima. Spoznaju da nas se neki ljudi i boje,
da im je neugodno u našoj blizini: ne ljutimo se i razumijemo
strah. Morate znati da više nismo zarazni i opasni (nakon 10 dana
od pozitivnog nalaza, ukoliko ste zadnjih 24 sata bez povišene
temperature niste više zarazni i 11.dan izlazite iz izolacije i
ne možemo se zaraziti. Trenutno smo najsigurnije društvo – kaže
ona.
Zastrašujući virus
I na kraju, zašto je uopće odlučila istupiti na ovakav način?
– Jer je istina da je ovaj virus zastrašujuć, da se užasno brzo i
lako širi, da ga se mora uzeti za ozbiljno. Bolnice su pune, u
“Franu Mihaljeviću” već tjedan dana barem nema mjesta, Dubrava se
popunjava…ljudi, pazite sebe i druge, nosite maske i nosite ih
pravilno-preko nosa i brade. Izbjegavajte okupljanja i druženja,
ako svatko od nas pazi na to-neće biti puno kontakata, a to je
jako važno: nemojte biti (ničiji) kontakt. Držite razmak, držite
se mjera. Ako imate neke od simptoma ili znate da ste bili u
nekom kontaktu s nekim zaraženim-odmah ostanite doma! Nije
sramota biti zaražen, nitko to ne želi biti. Osjećaj krivnje može
vas otrovati, ali kriv je jedino virus! Možemo ga uništiti za
sada jedino odgovornim i poštenim ponašanjem – savjetuje Andreja
Željković.
– Ostanite zdravi, čuvajte se. Ako ikome od vas treba pomoć,
savjet, iskustvo, razgovor…slobodno se javite, svima ćemo rado
pomoći. O ovome se jednostavno ne smije šutjeti. Hvala vam svima,
bili ste nam terapija i lijek, jedini za sad poznati i dostupni –
poručuje ravnateljica OŠ Švarča Andreja Željković.