Ljudi tipično nastoje izbjeći bol, ali ima i onih koji je traže i stvaraju
Ljudi su sjaj i šljam svemira, zaključio je francuski filozof
Blaise Pascal 1658. godine. Malo toga se promijenilo. Volimo i
preziremo. Pomažemo i nanosimo štetu. Pružamo ruku i zabijamo nož
u leđa.
Razumijemo kada netko napada u svrhu osvete ili samoobrane, ali
kada se naudi nekome tko je bespomoćan pitamo se kako netko može
učiniti takvo što.
Ljudi tipično nastoje izbjeći bol i dobiti užitak. Za većinu,
nanošenje boli drugima je samo po sebi bolno iskustvo koje nam se
ne sviđa. Uzevši to u obzir, dva su moguća razloga zašto bi netko
naudio drugome bez povoda: ili ne osjećaju bol drugoga ili
uživaju u tuđoj boli, piše BBC.
Još jedan mogući razlog zašto ljudi nanose bol drugima je to što
ih vide kao prijetnju, recimo u vidu socijalnog statusa.
Netko tko uživa u mučenju i ponižavanju drugih je sadist. Sadisti
osjećaju tuđu bol više nego prosječna osoba i uživaju u tome.
Sadizam se često asocira s mučiteljima i ubojicama, ali postoji
manje ekstremna varijanta, fenomen svakodnevnog sadizma koji je
široko rasprostranjen.
Takve osobe uživaju i u gledanju patnje. Vjerojatno uživaju u
krvavim, gnjusnim filmovima, smatraju da su tučnjave uzbudljive,
a mučenje zanimljivo. Iako su sadisti rijetka pojava, brojke
pokazuju da ipak nisu dovoljno rijetki. Oko šest posto studenata
preddiplomskih studija priznaje da uživaju u nanošenju boli
drugima.
Svakodnevni sadist može biti školski nasilnik ili osoba koja
provocira u komentarima.
Za razliku od sadista, psihopati ne nanose bol samo zbog užitka,
već oni žele nešto, a ako nanošenje boli drugima pomaže da se
domognu željenog, tako je kako je.
Usprkos tome što ih ne dotiču osjećaji drugih, psihopati se jako
trude ostaviti dobar prvi dojam jer su svjesni da se procjene
osobe događaju u tim prvim trenucima susreta.
Srećom, jako je malo postotak onih koji imaju psihopatske
osobine. Samo se 0.5 posto populacije može tako opisati. Također,
oko osam posto muških zatvorenika i dva posto ženskih zatvorenika
su psihopati.
Prema nekim nagađanjima, sadizam je oblik prilagodbe koji je
ljudima pomagao pri aktivnostima kao što su lov i klanje
životinja. Drugi smatraju da je to bio način stjecanja moći.
Talijanski filozof i diplomat Niccolo Machiavelli jednom je rekao
da “vremena, a ne ljudi, stvaraju kaos”. Sukladno toj logici,
neki neurolozi tvrde da je sadizam taktika preživljavanja koja se
aktivira u teškim vremenima.
Kada nastupi primjerice nestašica hrane, pada razina serotonina
te zbog toga postaje “lakše” nauditi drugome.
Sadizam i psihopatija su također često povezani s drugim
osobinama kao što su narcizam i makijavelistički tip ličnosti.
Zajedno, takve osobine tvore tzv. mračni faktor osobnosti.
Strah i dehumanizacija
Često se kaže da je proces dehumanizacije ono što ljudima
omogućuje da budu okrutni. Potencijalne žrtve označavaju se kao,
recimo, žohari, zbog čega im je lakše nauditi. Istraživanja su
pokazala da kada netko prekrši socijalnu normu, naš ih mozak
percipira manje ljudskima i stoga je lakše kazniti ljude koji ne
poštuju norme ponašanja.
S druge strane, psiholog Paul Bloom tvrdi da najgori činovi
okrutnosti ne počivaju na dehumanizaciji, već upravo suprotno.
Primjerice, nacisti su tokom Drugog svjetskog rata dehumanizirali
Židove nazivajući ih gamadi i slično, ali su ih mučili i ubijali
upravo zato jer su ih vidjeli kao ljude koji će patiti.
U američkom filmu Whiplash profesor glazbe i jazza koristi
okrutnost kao alat poticaja za svoje studente. Mnogi bi uzmaknuli
pred takvom taktikom, ali ne i njemački filozof Friedrich
Nietzsche. On je smatrao da okrutnost dozvoljava profesoru
kritiziranje za dobrobit druge osobe. Smatrao je i da trpljenje
okrutnosti može potaknuti razvoj hrabrosti, izdržljivosti i
kreativnosti.
Unatoč ishodu filma, ideja da moramo patiti da bi rasli je
upitna. Pozitivna iskustva, kao što su zaljubljivanje ili
postizanje ciljeva, mogu nas učiniti boljima, bez negativnih
posljedica, kako mentalnih tako i fizičkih, koje okrutnost može
donijeti nakon dugoročne izloženosti patnji.
Život može biti okrutan, istina može biti okrutna, ali mi možemo
odabrati to ne biti, piše
BBC.