Najveći problem izdavači vide u propisivanju odgovornosti izdavača za komentare
Udruga novinskih izdavača protivi se prijedlogu novog zakona o
elektroničkim medijima (ZEM) kojim se propisuje odgovornost
izdavača za komentare korisnika te traži odgodu primjene te
odredbe do dvije godine, a u protivnom ističu da je ukidanje
komentara vrlo izvjesno.
“Najveći problem izdavači vide u propisivanju odgovornosti
izdavača za komentare i u izrazito rigidnim prekršajnim
odredbama. Naime, po prvi se puta izrijekom propisuje odgovornost
izdavača za komentare čitatelja što bi posljedično moglo dovesti
do tužbi radi naknade štete neovisno o odredbama Zakona o
medijima.
Prekršajne odredbe su jako proširene na više od 100 prekršaja i
pritom nejasno definirane te prepuštene arbitrarnom tumačenju
Agencije za elektroničke medije (AEM), a kazne su ogromne”,
ističe Boris Trupčević, predsjednik Udruge novinskih izdavača
prije njegove najave napuštanja medijske industrije.
Dodaje i kako su kazne predviđene od 100.000 do milijun kuna te
da je tekst prijedloga zakona sročen na način da sve može biti
prekršaj. Dodatnim problemom ocjenjuje što se nabrajaju prekršaji
koji su već predviđeni u Zakonu o medijima i drugim zakonima te
se predviđa mogućnost višestrukog kažnjavanja za isti prekršaj.
Naglašava kako proizlazi i da će većina oglašavanja moći biti
kažnjiva prema ovom prijedlogu zakona jer su prekršajne odredbe
preširoke.
“Svjesni smo obrazloženja zakonodavca da su spomenute odredbe i
ranije postojale u zakonu, kao i da Agencija nije imala praksu
izricati kazne, a pogotovo ne visoke kazne. No, kada se usvaja
novi zakon, prirodno je da svi dionici preispituju čitav tekst
zakona”, kazao je Trupčević za Hinu. Dodao je i kako smatra da su
prekršajne odredbe trebale biti jasnije definirane, a pritom
posebno ističe odgovornost izdavača za komentare čitatelja.
Trupčević: Zakon pogoduje globalnim platformama
“Mi se protivimo toj odredbi jer smatramo da nas zaista stavlja u
neravnopravni položaj u odnosu na globalne platforme koje takvu
odgovornost nemaju. Zakon ih ne spominje, a i inače uživaju
zaštitu američkih zakona koji jasno kaže da nisu odgovorne za
sadržaje koji stavljaju njihovi korisnici. Pravni i financijski
rizik potencijalnih tužbi je toliko velik da će sigurno neki
izdavači pribjeći jednostavnom rješenju – ukidanju komentara”,
kazao je Trupčević. Dodao je i kako će time nastati situacija
koja zapravo pogoduje globalnim platformama gdje će korisnici
migrirati.
“Osim što će konačni rezultat biti da je zakon i poslovno pomogao
globalnim platformama, realno je očekivati da takva odredba uopće
neće riješiti ono zbog čega je i donesena – naprosto neće
riješiti problem govora mržnje, radikalizacije, klevetanja i
vrijeđanja ili pak plasiranja lažnih vijesti”, ističe Trupčević.
Jedino što će se dogoditi je, kaže, da će taj problem biti
izoliran na globalne platforme koje ga ni same godinama ne
uspijevaju riješiti iako u odnosu na lokalne izdavače na
raspolaganju imaju nemjerljivo veće resurse.
“Ukoliko zakonodavac ostaje ustrajan oko te odredbe, smatramo da
je nužno definirati odgodu primjene od dvije godine. Prilagodba
na tako definiranu odgovornost složen je, skup i zahtjevan posao
za koji je potreban i novac i vrijeme. Bez odgode je ukidanje
komentara vrlo izvjesno pa je stoga ona ključan zahtjev
izdavača”, zaključuje Trupčević.
S druge strane, prekršajne odredbe u prijedlogu novog Zakona o
elektroničkim medijima za Hinu je prokomentirao i ravnatelj
Agencije za elektroničke medije Josip Popovac.
“Ovaj konačni prijedlog zakona ocjenjujem dosta dobrim, a što se
prekršajnih odredbi tiče one su samo nomotehnički sređene.
Predviđenih slučajeva kažnjavanja je čak jedan manje”, ističe
Popovac dodajući kako su dosadašnja kažnjavanja nakladnika bila
rijetka.
“Od 2016. do danas, brojkom i slovima, prema Zakonu o
elektroničkim medijima, pokrenuto je samo dvanaest prekršajnih
postupaka i jedan prema Zakonu o HRT-u. Nema tu arbitrarnosti, a
na koncu – ocjenu o svemu ipak daje sud”, ističe Popovac.
Kontroliranje sadržaja, ali i identiteta
komentatora
Naglašava i kako agencija i regulatori imaju načelno
stupnjevitosti. Vijeće za elektroničke medije prvo poziva
nakladnika da se uskladi, ako nisu u pitanju veći prekršaji pa
tek onda izriče opomenu, a tek onda prekršajni nalog kao zadnju
mjeru. U načelu se uvijek ide s minimalnim zakonski propisanim
iznosima za prekršaj, ističe.
“Ovo naše medijsko okružje je prilično usuglašeno sa zakonom i
nismo imali potrebu posezanjem za prekršajnim sankcijama prema
nakladnicima. To se riješi ili upozorenjem ili opomenom, ali vrlo
rijetko se ide na prekršaj”, kaže Popovac.
“Što se tiče regulacije komentara ispod tekstova na portalima, to
je jedan novi oblik regulacije koji će sada provoditi širom
Europske unije. Imamo dva modela. Jedan je kontroliranje
sadržaja, a drugi je da se kontrolira identitet komentatora”,
kaže Popovac.
Primjerice, “engleski zakon predviđa da će svaki nakladnik morati
registrirati osobe koje komentiraju i to s identifikacijskom
ispravom te na zahtjev bilo kojeg tijela te iste podatke
dostaviti tako da bi ta anonimnost bila anulirana”.
S druge strane Popovac ističe da će to nakladnicima donijeti
problem vođenja kartoteka, usklađenosti s općom odredbom o
zaštiti osobnih podataka (GDPR), ali i cijeli niz povezanih
problema.
“Pristup da se komentari korisnika uređuju, odnosno da se
propuštaju s kontrolom sadržaja, u ovom je zakonu postavljen samo
na govor mržnje. Govora mržnje je puno, ali je puno nepristojnih
i divljačkih komentara i međusobnih prepucavanja i prizemne
komunikacije.
Je li moguće naći neko rješenje koje bi olakšalo i nakladnicima
da se eskulpiraju od sankcija u nekom vremenu, mislim da se tu
stvari mogu i dopuniti. Tako da nitko ne pati previše od toga, a
da govor mržnje odstranimo”, zaključuje Popovac.
Prava na slobodu izražavanja i zaštitu osobnosti
Različita tumačenja novinskih izdavača i AEM-a u odgovornosti za
komentare čitatelja za Hinu je prokomentirala i odvjetnica i
stručnjakinja za medijsko pravo Vesna Alaburić.
“O prekršajima odlučuju prekršajni sudovi, tako da tumačenja
AEM-a neće biti presudna. Slažem se, međutim, da je nedopustivo
da se kao prekršaj, sa zapriječenom minimalnom novčanom kaznom od
100.000 kuna i maksimalnom od milijun kuna, sankcionira
objavljivanje medijskih sadržaja za koja netko procijeni da,
primjerice, štete razvoju maloljetnika, interesima zaštite
okoliša i slično”, ističe Alaburić.
Dodaje i kako u svim predmetima koji se odnose na slobodu govora
sudovi trebaju voditi računa, s jedne strane, o pravu na slobodu
izražavanja, a s druge strane o pravu pojedinaca i institucija na
zaštitu prava osobnosti kao i određenih općih društvenih
vrijednosti.
“S obzirom da je nedavno Europski sud za ljudska prava u jednom
hrvatskom predmetu naglasio kako je novčana satisfakcija od
50.000 kuna previsoka i da je dosudom tolikog iznosa hrvatski sud
povrijedio pravo nakladnika na slobodu izražavanja, teško je i
zamisliti da bi se minimalna prekršajna kazna od 100.000 kuna
mogla smatrati primjerenom u demokratskom društvu”, zaključuje
Alaburić.
I predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko podsjeća
da su Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud utvrdili
kriterije po kojima je nakladnik odgovoran za objavljene
komentare.
“Ovaj represivni model mislim da neće ništa donijeti, a pogotovo
ovako visoke kazne. Pitam tko će u ovoj krizi moći platiti
100.000 do milijun kuna kazne i po kojem će se to kriteriju
usklađivati. Mi smo za to da mora postojati urednička
odgovornost, ali ne možemo time riješiti problem govora mržnje
koji u Hrvatskoj postoji već trideset godina i o kojem
institucije šute”, kazao je Zovko.