Trenutak kada skinu pacijenta i samostalno krene disati je za liječnike i medicinske sestre koji se o njemu brinu - najvažniji
U Hrvatskoj je danas gotovo 300 ljudi na respiratoru. Trenutak
kada skinu pacijenta i samostalno krene disati je za liječnike i
medicinske sestre koji se o njemu brinu – najvažniji.
Prije nekoliko dana u sisačkoj bolnici taj trenutak dočekala je
34-godišnja majka četvero djece. Čim je progovorila liječnica joj
je dala svoj mobitel. Nakon dva tjedna ponovno je čula svoju
djecu.
Majka četvero djece je s 34 godine završila na respiratoru.
Izišla je s jedinice intenzivnog liječenja.
“Onog časa kad smo mi nju odvojili od respiratora i kad je mogla
razgovarati, dali smo joj telefon i razgovarala je sa svojim
članovima svoje obitelji. Slušaš kako ona razgovara sa svojom
djecom o običnim stvarima, o školi, razumijete… A jučer je bila
korak do smrti praktički. To vas ispuni zadovoljstvom, jer to je
razlog zašto radiš ovaj posao”, kazala je kroz plač voditeljica
Odjela za anesteziologiju u OB Sisak Gordana Živanović
Posilović.
“Ovo je ratno stanje”
Na respiratoru je devetoro pacijenata, u bolnici njih više od 50.
Imaju dvije jedinice intenzivnog liječenja. Kažu, puno je
drukčije sad nego u proljeće.
“Puno stresnije. Sestre su dosta iscrpljene i umorne. Imamo ih 22
na odjelu, rade dan i noć s tim da su jedan dan slobodne. Radi
se, organizirane su, u timu smo. Iscrpljeni jesmo, ali kad
pacijent ode na odjel – onda to sve zatomimo i sretni smo”, kaže
glavna sestra Odjela za anesteziologiju u OB Sisak Dr. Ivo
Pedišić, Dragana Aleksić.
U ratu je bila na fronti, sada opet na prvoj crti. “Ono su bile
bombe koje padaju – nije bilo ugodno, ali po načinu i opsegu
bolesnih, ovo je ratno stanje. Nema se dovoljno sredstava iako se
trudimo da svi imamo sve. Po broju pacijenata koji pristižu, po
načinu zbrinjavanje je to što nema ratnog vremena i to je kao
rat. Nema radnog vremena, radite koliko je potrebno”, kazala je
voditeljica Odjela za infektologiju u OB Sisak Dr. Ivo Pedišić
Tonka Jozić Novinc.
Medicinsku sestru Dubravku Habibović godina dana dijeli od
mirovine. Na ovom odjelu je 30 godina i kaže, nije ni trenutka
razmišljala da ostavi kolege.
“Nama je ljudski je uvijek teško. Bez obzira na ovaj COVID. Vi s
tim pacijentima živite. Smjene su 12 sati. Vi s tim pacijentima
živite. Vi ste s njima više nego sa svojima kod kuće. Kod kuće
prespavate, a ovo sve drugo naravno da je teško, posebno kad se
pogorša stanje kod pacijenata”, kaže Habibović.
Naglašavaju – baš sve u ovoj bolnici je timski rad. Od spremačice
do liječnika.
“Morali smo sve stvari iznijeti iz jedne garderobe, tamo smo
stavili dva kreveta. Sada ćete vidjeti sobu koja je priručni
rendgen gdje slikamo pacijente. I tu smo sobu iskoristili noćas
za bolesnike. Svi resursi koji postoje su profunkcionirali kao
bolesnička soba”, kaže Jozić Novinc.
Pluća COVID pozitivnog pacijenta
Pokazuju nam sliku pluća COVID pozitivnog pacijenta. Kažu, ovo je
kao ratište. Sve bijelo je upala. “Kako se povećao broj bolesnika
imamo određeni broj bolesnika koji odlazi kući, biva na kućnom
liječenju nekoliko dana, dođe do pogoršanja simptoma, gušenje,
respiratorni simptomi i oni se vraćaju u bolnicu i obično se svi
primaju na terapiju kisikom”, kazao je ravnatelj OB Sisak Dr. Ivo
Pedišić, Tomislav Dujmenović.
Nitko sretniji od njih kad pacijenta otpuste iz bolnice, ali neke
bitke su ovdje i izgubljene.