Dvadesete godine trebale bi biti one pune uživanja
Za dvadesetogodišnjake ova je godina daleko od fantastičnih
inačica mladog zrelog doba: popularne koncepcije dvadesetih
godina prikazuju životni period vođen avanturama, istraživanjima
i ambicijama koje bi mladi trebali ispuniti do 30-ih godina.
2020. dokazala je da je mladima ovo bila sve samo ne godina za
uživanje – prepuna frustracija, samoće, teškog života,
nemogućnosti rada, otežanog studiranja… Mladi u dobi od 18 do
29 godina rekordno se vraćaju roditeljima (i to se često zavrti
kao neka vrsta moralnog promašaja, urođena nesposobnost da “sami
išta napravite”). Mnogi su mladi izgubili posao, mnogi su
izbačeni iz studentskih domova, kampusa diljem svijeta. Mnogi
nisu imali priliku studirati vani, imati neka nova iskustva,
saznanja.
Pandemija bi trebala pogoršati odgađanje “ključnih” životnih
događaja, uključujući vjenčanje, rađanje djece ili kupnju domova.
Mladi Afroamerikanci i Latinoamerikanci možda najviše osjećaju
utjecaj pandemije – podaci koje je objavio Centar za pravo i
socijalnu politiku (CLASP) pokazuju da 53 posto mladih
Latinoamerikanaca i 45 posto mlađih crnaca imaju veću stopu
nezaposlenosti nego bijelci, prenosi Vox.
Mnogi zaboravljaju kako mladi imaju odgovornosti veće nego ikad
prije
Darcey N. Powell, izvanredni profesor psihologije na fakultetu
Roanoke, objasnio je da ljudi često dijele mladost u dva prilično
proturječna mjehurića: ili razdoblje puno ograničenja ili kao
razdoblje u kojem sve trebaju shvatiti sami. Zabava i mediji, kao
i društvene mreže, “vjerojatno su pridonijeli njegovanju lažne
podvojenosti” u mladosti, kaže Powell i dodaje da je situacija
zapravo puno zamršenija. Idealizacija ovog doba života je
svugdje: u filmovima i TV emisijama puna je nostalgije za
putovanjima, prvim ljubavima i učinjenim pogreškama koje se mogu
pretvoriti u lako probavljive komade mudrosti. Prikazuje se kao
najbolje doba prije nego krene “stvarni život”, prikladno
zanemarujući koliko mladih ljudi već dugo upravlja ulogama i
odgovornostima odraslih zbog teške situacije u svijetu.
“Pretpostavljam da je ova pandemija vjerojatno povećala
stres zbog toga jer je osiguravanje zaposlenja, stjecanje
partnera znatno teže”, govori i dodaje da je teško živjeti
u ovim uvjetima. Pritisak je ogroman, a mnogi se s njime ne znaju
nositi. Mladi govore kako je ovo suludo utrošena (wasted) godina.
Nadamo se kako sljedeća neće biti, bar ne u tolikoj mjeri.