U Hrvatskoj tlo više puta nije mirovalo - potresi su uzeli živote, zadavali ozljede, rušili kuće...
Potres je iznenadna i
kratkotrajna vibracija tla uzrokovana
urušavanjem stijena (urušni
potres), magmatskom aktivnošću (vulkanski potres)
ili tektonskim poremećajima (tektonski potres)
u litosferi i dijelom u Zemljinu plaštu. Snaga
potresnog udarca ovisi o dubini hipocentra, udaljenosti
epicentra, značajkama tla (u čvrstim stijenama potres
je slabiji nego u nevezanom tlu), prisutnosti podzemne
vode, čvrstoći građevina i drugom. Hrvatska će
2020. godinu pamtiti ponajviše po dva razorna potresa: prvi je
bio u Zagrebu, najjači magnitude 5,5 po Richteru i to 22. ožujka,
a drugi, najgori, bio je u Petrinji, 29. prosinca magnitude 6,2
po Richteru.
Noćima nismo spavali u ožujku i travnju, a ne spavamo ni sad. U
zagrebačkom potresu poginula je jedna osoba, a u potresu kod
Petrinje poginulo je sedam osoba. Za žrtvama se još traga, grad i
okolna mjesta su u ruševinama. Pomoć i dalje stiže iz cijele
Hrvatske, ali i iz okolnih zemalja, kao i zemalja članica
EU.
Najjači potresi koji su pogodili Hrvatsku
Najjači potres pogodio je Hrvatsku u 17. stoljeću. Dubrovnik je
6. travnja 1667. godine treslo 7,6 po Richteru. U dotadašnjoj
povijesti to je bila najveća katastrofa – velik dio grada bio je
uništen i oštećen, grad se sporo oporavljao. Isto to
Dubrovačko područje pogodio je 1996. potres jačine 6
po Richteru uzrokovao je ozbiljnu materijalnu štetu na području
Dubrovnika i Stona.
Zagreb je veliki potres jačine 6,3 po Richteru, pogodio 1880.
Dobar dio grada bio je razrušen. Mnogo ljudi je ozijeđeno,
neki lakše, neki teže, a dvoje ljudi je poginulo, ljudi bez krova
nad glavom bili su smješteni u barakama.
Obnova grada koja je uslijedila, pod vodstvom Hermana
Bollea, temeljito je izmijenila vizure grada. U potresu je
dobrano stradala i zagrebačka katedrala. Nekoliko godina
kasnije, točnije 1906. godine, Zagreb su pogodila dva potresa –
prvi jačine 5,5, a drugi 6,1 po Richteru.
Zadnji jači dogodio se 22. ožujka 2020. Cjelovita obnova još
nije ni počela, a najjači, ujedno i prvi potres tog nesretnog
jutra oko 6 sati i 20 minuta, bio je magnitude 5,5 po Richteru.
Poginula je djevojčica. Tada su se mnogi sjetili riječi Augusta
Šenoe koji je pisao o potresu 1880. godine i sam, neposredno, bio
žrtvom tog potresa. Sjetili su se Zagreba koji ponovno mora
biti “živ, ponosit, jak, prkosit”.
Mohorovičićevo otkriće
Područje Pokupskog, mjesta koje se nalazi blizu
Petrinje, pogodio je veliki potres 1909. godine, i to
magnitude 6,0. Upravo je nakon tog potresa slavni hrvatski
geofizičar Andrija Mohorovičić ostvario svoje veliko
otkriće postojanja zemljine kore.
Prema pregledu koji je 1966. objavio hrvatski seizmolog Dragutin
Cvijanović, potresi magnitude 6,2 dogodili su se 2. siječnja
1906. u Kašini kod Zagreba, 30. svibnja 1925. pored Knina i 20.
srpnja 1937. u Jelsi na Hvaru. Također, potresi razorne jačine
6,2, dogodili su se 27. ožujka 1938. na Bilogori, 7. siječnja
1962. u Podgori na Biokovu te 13. travnja 1964. na Dilj gori.
Na kraju, jedan od najrazornijih potresa u posljednjih 100-ak
godina na ovom području Europe zasigurno je ovaj kojeg ćemo,
nažalost, još dugo pamtiti. Potres kod Petrinje, kao jača
reakcija na dan ranije, dogodio se 29. prosinca. Bio je magnitude
6,2 po Richteru, preminulo je sedam osoba, brojni su ozljeđeni,
gotovo da nema kuće koja nije stravično oštećena i gotovo su svi
ostali bez krova nad glavom. Cijela Hrvatska, ali i ostale
zemlje, šalju od tog trenutka pomoć stradalima u svakom pogledu.