Građevinari i bez detaljnih pregleda vide da se kršilo propise, DORH istražuje, a jedan od tada nadležnih za obnovu – župan Žinić na to je vrijeme ponosan
Golemi betonski komadi koji su popadali s Tomislavova krova mogli
su lako ubiti bilo koga – da se u tom trenu zatekao pred kućom.
Njegovom susjedu izbačeni su kutovi kuće građene bez serklaža, a
kroz rupe u zidovima može se provući cijela ruka. Dobar dio onih
kojima je nakon rata država gradila i obnavljala kuće – danas
imaju crvene naljepnice i mogu biti sretni što su u njima uopće
preživjeli.
Da se muljalo i kralo upozoravali su još 90-ih. Građevinari i bez
detaljnih pregleda vide da se kršilo propise, DORH istražuje
cijelu priču, a jedan od tada nadležnih za obnovu – župan Žinić
na to je vrijeme ponosan…
“Kuća je obnavljana aljkavo”
“Kuća je obnavljana 97., obnavljana je aljkavo. Moj otac je bio
građevinski poduzetnik, on je točno znao kako je trebalo raditi,
ali je stekao dojam kad on kaže kako bi trebalo, da su oni radili
kontra. I to mi je rekao nekoliko puta”, rekao je Tomislav Šubić
iz Strašnika.
Tomislavov otac više nije živ. Samo je sreća spasila Tomislava i
troje male djece da u trenutku potresa nisu bili u kući ni pred
kućom kojoj se srušio krov obnavljan, kao i cijela kuća, državnim
novcem nakon Domovinskog rata. Objasnio nam je što je, prema
njegovom mišljenju, krivo napravljeno.
“Izradili su krov i ovu srednju stolicu koja drži krov nisu dobro
povezali s podlogom, s dekom. Nisu dovoljno ankerirali i povukli
ankere u visinu i evo to je rezultat. Znači dobro su armirani,
ali ne povezani i normalno da su se iskrenuli jer to drži cijelu
konstrukciju. (…) A kad je otac upozoravao to je bilo
podsmjehivanje od graditelja, inženjera, od svih”, kaže Šubić.
Tomislav je još dobro prošao u usporedbi s imenjakom Stanićem.
Njegova je kuća građena od temelja u obnovi, danas je spremna za
rušenje. Pokazuje nam oštećenja.
“Svi ćoškovi su takvi, i onaj gornji i ovaj dole, svi su ćoškovi
tako izbačeni. Znači kuća se rasturila na stranu. (Kako je to
trebalo izgledati?) Pa projektant je zamislio da to tako ide, ali
mislim ako je i malo razmišljao o potresu i što se nama desilo tu
su trebali biti betonski stupovi jer jedna kuća tu dolje niže u
selu ima betonske stupove i nije stradala. Znači da je projektant
promašio”, kaže Tomislav Stanić iz Strašnika.
“Netko je pretpostavio da za te zgrade nisu potrebni vertikalni
serklaži. Netko je to vjerojatno i dokazao nekim proračunima.
Nažalost ovo potresno opterećenje koje se dogodilo je razuvjerilo
taj proračun i sada će se trebati utvrditi zbog čega se to
dogodilo. Moguće je da je tu bilo i same štednje u izvedbi, da se
štedilo prema projektu na određenim stvarima i tu također i onda
tu postoji odgovornost nadzora koji su kontrolirali nakon
obnove”, kaže arhitekt Ivan Križić.
Staniću je ovo već druga obnova za života. Samo, kako ističe,
sada je 25 godina stariji i ova situacija mu teško pada.
“Dobio sam crvenu naljepnicu i u kuću ne mogu. Žalosno je da se
kuća mora obnavljati dva puta, da država mora plaćati dva puta.
Dva puta država plaća jednu kuću. To nema veze tko je na vlasti i
tko je i šta je. Oni se sada prepucavaju između sebe i to nije
dobro”, kaže Stanić.
Strašnik se nalazi u epicentru ovog razornog potresa na Baniji i
Pounju. Ugledni petrinjski arhitekt Davor Salopek, a koji je i
sam sudjelovao u obnovi nakon rata, upravo taj detalj drži
najvažnijim za štete.
“Tu se moglo svašta dogoditi da je ne znam što. (Znači hoćete
reći da su se tamo mogle srušiti i nove građevine?) Pa moglo se
dogoditi. Pazite, potres ima svoje valove, on prolazi kroz
zemlju, zemlja ima različitu strukturu i udarne sile su
različite. Imate slučajeva da na jedan dio kuće udari jedna sila,
na drugi druga. I dolazi do razlike u udarcu i potpuno
neočekivanih oštećenja”, kaže arhitekt Davor Salopek.
Objasnio nam je i pravila prema kojima se realizirala obnova.
“Postojala su pravila ministarstva obnove i po tim pravilima se
postupalo. Ta pravila nisu uključivala protupotresnu sanaciju za
neki budući potres koji će se 2021. dogoditi”, kaže Salopek.
Kako se trebalo graditi objašnjava nam njegov mlađi kolega
arhitekt Križić.
“Što se tiče tih zgrada u obnovi koje su izgrađene, one su
građene prema projektnim zadacima, postoji procedura i to je vrlo
jednostavno utvrditi zbog čega su neke odluke donesene. Činjenica
da protupotresni propisi postoje od sedamdesetih godina i da je
po njima puno zgrada izgrađeno i one su izdržale ovaj potres”,
kaže arhitekt Ivan Križić.
“Pokojni otac nije htio potpisati”
Na to, da se laički rečeno fušalo u obnovi, upozoravali su
vlasnici kuća i tijekom obnove prije dvadesetak godina.
Upozoravali su da se krade materijal, da se radovi ne odvijaju
sukladno projektnoj dokumentaciji, no nitko ih nije slušao. Mnogi
zato nisu željeli ni potpisati preuzimanje kuće. Među njima i
pokojni otac Stjepana Kušana iz Graberja, udaljenog od Strašnika
devet kilometara.
“Od temelja je građena kuća, obnova radila kuću. (Jeste li morali
nešto potpisati pri preuzimanju?) Kuća je napravljena jer pokojni
otac nije htio potpisati, jer je vidio da su sfušali, taj izvođač
radova mu se nasmijao i rekao ne moraš ti to potpisati, to je
ionako potpisano. Zato nikada nije potpisano za ovu kuću ništa”,
kaže Stjepan Kušan iz Graberja.
Ono što smo primijetili istražujući ovu priču da vlasnici kuća
nemaju niti projekt niti dokumentaciju za vlastite obnovljene
kuću. Otac gospodina Kušana, kako su nam rekli, do dokumentacije
je došao privatnim kanalima. Upravo iz straha da bi se kuća zbog
loše izvedbe mogla srušiti pa da može dokazati nedostatke.
“Kasnije kada smo došli do papira i kada smo vidjeli što su nam
od materijala stavili, odnosno šta nisu stavili u kuću, a prema
projektu je trebalo, pola su ukrali. (A što nije stavljeno?)
Željezo, šipke, čak i ono oko na mreži je bilo određeno, a oni su
stavili običnu mrežu šesticu. To se sve može provjeriti, kuća je
tu”, kaže Kušan.
Upravo smo zato i mi pozvali jednog od građevinskih inženjera da
provjeri kuću. Dali smo mu projekt. Obavio je tek preliminarni
pregled. Dogovorili smo da ćemo se vratiti i s timom stručnjaka
na ovoj kući potanko, koristeći projekt, pokazati kako se
projektiralo i gradilo i utvrditi eventualne propuste. Za to nam
treba nekoliko dana pa ćemo vam rezultate donijeti u jednoj od
sljedećih Potraga. Stjepan sumnja da su po istom projektu građene
tri, prošlog tjedna, srušene kuće.
“Ta kuća, Ivičina kuća i kuća u Prekopi što se je srušila je isti
projekt kuće”, rekao je Kušan.
Otišli smo potražiti Ivicu. Dočekala nas je njegova majka Katica.
Jako je ogorčena, ali i sretna što je spasila živu glavu.
“Puno koječega fali. Eto vidite da su bili betonski stupovi ne bi
se razišla. Napravili su noseći zid sa šupljom ciglom. I tako ima
puno nedostataka koji su odradili svoje”, rekla je Katica Kožuh
iz Graberja.
Nakratko smo uz puno opreza ušli u kuću. Zidovi imaju pukotine
široke nekoliko centimetara. Kata nam je opisala gdje se nalazila
u vrijeme najjačeg potresa.
“Ja sam pošla neke vrećice tražiti kad je počelo drmati. Ja sam
se jednostavno ovako počela držati da me to nije dolje srušilo.
Jer da je popustilo ja bi bila pala dolje”, kaže Kožuh.
Još jedan detalj govori o silini potresa.
“Eto vidite taj dragi Isus je bil tu na steni, tu gore. Eto
vidite i njega je otrglo i slupalo”, rekla je Kožuh.
Župan odbacuje odgovornost
U Sisačko – moslavačkoj županiji obnavljano je 25 000 stambenih
jedinica. Projektiralo je osamdesetak projektanata, a izvodilo
dvjestotinjak građevinskih tvrtki. Cijeli posao bio je vrijedan 2
milijarde i 600 milijuna kuna. Za to je u tadašnjem ministarstvu
obnove i razvitka bio zadužen današnji župan te županije Ivo
Žinić. On odbacuje bilo kakvu odgovornost.
“Ja sam ponosan na to vrijeme i mogu reći da ovog trena kuće su
oštećene, nisu se srušile, a znate da je potres bio 6,2 po
Richteru. Znači da su kuće bile loše građene one bi se urušile”,
rekao je HDZ-ov župan sisačko-moslavački Ivo Žinić.
Ne znamo u kojem paralelnom svijetu živi župan Žinić, no mnoge
kuće iz programa obnove danas su do temelja srušene ili je
konstrukcija toliko oštećena da će se morati srušiti i graditi iz
početka. Mnogi su godinama upozoravali na taj problem. Među njima
i ugledna građevinska inženjerka i predsjednica Hrvatskog društva
sudskih vještaka Melita Bestvina.
“Nebrojeno puta sam rekla da me strah ako se dogodi potres”
“Ja sam nebrojeno puta rekla da me strah ako se dogodi potres, da
ćemo onda tek vidjeti kako su bili savjesni oni novi graditelji
koji su niknuli kao gljive poslije kiše nakon 1991. I obistinile
su se moje najcrnje slutnje da je tu bilo jako velikih kršenja
propisa”, kazala je predsjednica Hrvatskog društva sudskih
vještaka Melita Bestvina.
“Ako neka kuća nije bila napravljena prema pravilima struke, nije
bila napravljena da izdrži određene seizmičke udare, ako nije
stavljena armatura, onda će se sigurno utvrditi tko i zašto je
doveo do toga da se to dogodi”, kazao je predsjednik Vlade Andrej
Plenković.
Većina tvrtki koje su sudjelovale u obnovi više ne postoje.
Preminule su i brojne odgovorne osobe u tim istim tvrtkama.
Odgovornost bilo koga za ovu situaciju zato će biti veoma teško
dokazati.
“Od te obnove je prošlo 24 – 25 godina i to je jako dug vremenski
period. Većina kaznenih dijela koja bi se mogla supsumirati pod
taj činjenični opis su zastarjela. Postoji zakon o
nezastarijevanju kaznenih dijela ratnog profiterstva međutim
slabašne su nade u primjenu tog zakona, posebno nakon nekih
odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda tako da uz svu presumpciju
nevinosti prema bilo kome protiv koga se rade izvidi, ja nisam
optimist da će to dovesti do nekog efikasnog epiloga”, kaže
predsjednik Visokog kaznenog suda RH Ivan Turudić.
Opet će biti – pojevo vuk magare?
Opet će, čini se, biti pojeo vuk magare. Utvrdit će se nedostaci,
no odgovarati neće nitko. A potrošene su milijarde hrvatskih
poreznih obveznika i mnogi su se na tim poslovima obogatili.
Mještani razorenih sela zazivaju pomoć države, no na nju neće
čekati.
“Ja ću nju napraviti istu takvu kakva je bila, a državi na dušu
hoće li nam pomoći prije ili kasnije. Svaka čast, možda oni imaju
instrumente da to naprave. Koliko će se na to čekati, a ja nemam
vremena i ne mogu čekati”, kaže Tomislav Šubić iz Strašnika.
Oni stariji, tuže nam se, obnovu možda neće niti dočekati. Dio
mladih šalje signale da se na Banovinu više neće vratiti. Sisačko
– moslavačka županija danas ima tek tridesetak stanovnika na
jednom četvornom kilometru. U nekim općinama tek pet. Obistine li
se crne prognoze, uskoro više neće imati tko gledati u prelijepa
banijska praskozorja.