nečovjeci

Građani Banovine svjedoče o muljažama s primljenim donacijama: Potraga istražuje gdje odlazi materijal i kako su neki spriječili malverzacije

Pomoć u raznim oblicima na područje Banovine stiže u ogromnim količinama, no dio građana tvrdi da dio toga nestaje

Građevinski materijal, alati, agregati… Pomoć u raznim oblicima
na područje Banovine stiže u ogromnim količinama, no dio građana
tvrdi da dio toga nestaje i ne dolazi do onih kojima doista
treba.

Ivan Žada stoga je provjerio ima li u tim glasinama istine. A baš
zbog takvih optužbi, neki prikupljenu pomoć ne žele predavati
lokalnim vlastima, dok su se drugi odlučili osigurati ugovorima
da se točno zna tko je što dobio i zašto, i da vrijedna donacija
ne ode nekome kome očito ne treba. Poput gomile bočica dječje
hrane koje je jedan Siščanin ovih dana uslikao na odlagalištu
otpada.

Na potresom pogođena područja dolaze deseci šlepera donacija, no
pomoć ne stiže do svih kojima je potrebna. Društvene mreže pune
su ovakvih objava, slično nam pričaju i gledatelji koji se
javljaju u redakciju. Tim tragom krenuli smo na Banovinu. Odmah
po dolasku srećemo skupinu volontera. Pričaju nam istu priču.

“Građevinski materijal nestaje. Donacije redovno dolaze, ljudi u
potrebi ne mogu doći do materijala, a dolaze vrijednosti po pola
ili milijun eura. Materijal nestane u sat, dva. Dođe, svi se
poslikaju i odu. Ja vjerujem u privatna skladišta”, kaže
volonterka iz Petrinje Maja Brandić.

Opisuje nam jedan takav primjer. Materijal je stigao, gdje je
završio ne zna ni ona, ni oni koji su ga donirali…

“Moji prijatelji iz Velike Kladuše donirali su pola milijuna eura
građevinskog materijala i PVC stolarije, to znam osobno. Ljudi
još dovoze iz Austrije, Njemačke, Italije, toga nema, nestaje”,
kaže.

Maja i Tina pristale su da ih ozvučimo i krenuli smo u obilazak
prostora u kojima se skladište ili su se skladištile donacije.
Najprije odlazimo do onog u kojem donacije dijeli jedna udruga, a
privremeno je tamo smještena i gradska tvrtka Privreda. No
skladište je zatvoreno i nitko ne dijeli uskladišteni materijal.
Naše sugovornice otišle su se raspitati u udrugu u susjedno
skladište. Tamo im žena koja želi ostati anonimna priča još jednu
priču o donacijama.

“Donacija vam je došla na početku prvog mjeseca dolje… Kod Žužića
vam je došla sto posto jer moj muž ju je poslao. Znači, došla je
iz Austrije… Bila je Austrija, Slovenija, Breznički Hum i Mursko
Središće su spojili sve zajedno. Došla je donacija dolje, znači,
milijun i pol eura građevinskog materijala, miješalica, alati,
agregati. Ne znam što sve nije bilo. Uglavnom, tu istu večer je
nestalo. Znači, nema toga ničega? Znači, nestao je materijal od
milijun i pol? Još su se sprdali da su poslali loše hiltice. A
gdje je nestalo, znate li? Ja se ne bojim reći imena ni ništa.
Gledajte, dolje koordinira, zna se tko je dolje na ciglani.
Vlasnik je gospodin Žužić. Znači, to je to.”

Čuo je da donacije nestaju

Odlazimo do ciglane. Kontaktirali smo vlasnika skladišta tvrtku
NIL-Ž. Vlasnik Neven Žužić rekao nam je da je već čuo glasine o
krađi donacija. Odbacuje takve optužbe i ističe da je i sam
stradao u potresu, pogoni su mu uništeni. Ističe da su donacije
kod njega stizale do 17. siječnja i da za to vrijeme ima popis
tko je i koliko doniranog materijala preuzeo.

No popis ne smije javno objaviti jer se radi o osobnim podacima.
Ističe da ga je spreman dati na uvid i nama i državnim istražnim
tijelima ako budu tražila. Dok smo se spremali dalje, volonterka
je primila poziv jednog od donatora iz Bosne i Hercegovine.
Dovezao bi pomoć u Glinu, no od kolega koji su ranije vozili –
čuo je da donacije nestaju.

“Komunalac kao komunalac bi trebao prihvatiti robu, a tko će
upravljati s tim dragi Bog ne zna. To ste se čuli s
dogradonačelnicom Gline? Ne, to je bila opcija da bi nam ona
pomogla, da bi ona nekako nešto napravila da netko bude ispred, a
ne da to dođe do Komunalca pa onda roba nestane. Toga se mi
bojimo. Ja ću poslat dopis gradonačelniku Gline da li ja mogu
svoju osobu u Komunalcu staviti koja će podijeliti robu.”

Do sredine siječnja upravljanje donacijama građevinskog
materijala preuzeli su gradovi i općine. Zato smo optužbe da
materijal nestaje i da se skladišti u privatnim prostorima otišli
provjeriti kod gradonačelnika Petrinje Darinka Dumbovića. Dva
dana nije odgovarao na pozive i poruke, a kada smo nenajavljeni
došli u gradsku upravu, pobjegao je na stražnja vrata. Ne
odgovara ni na pismene upite. Nastavljamo za Sisak.

Adresa nam je bila skladište humanitarne udruge Iz ruke u ruku
iza koje stoji poznati sisački sportaš i humanitarac Nermin Eka
Kurtović. Od potresa prikupljaju donacije za Sisak i Petrinju. U
prvoj akciji prikupili su 10 šlepera i 8 kombija najpotrebnijih
proizvoda. Bilo je to samo tri dana nakon razornog potresa.

Nakon prve humanitarne pomoći austrijski prijatelji i njihove
tvrtke šalju još 18 šlepera građevinskog materijala i svega
potrebnog za gradnju kuća. Taj je konvoj bio dugačak čak dva
kilometra. Pitamo ga kakvo je sada stanje s donacijama.

“Svi volonteri su pri kraju s hranom. Na terenu vidimo da je
hrana potrebna. Što se tiče hrane čeka se novi konvoj da bi mogli
dalje dijeliti”, kaže Nermin Eka Kurtović.

Kod njih još uvijek radi šator u kojem se priprema hrana. To je
još jedino mjesto na kojem hranu mogu dobiti svi kojima je
potrebno. Bez obzira na status i za to im ne treba nikakva
potvrda.

“Hranu imamo dobru. To nam kuha naš volonter Ivan. Moram ga
pohvaliti. Čovjek nikada nije kuhao, ali dobiva sve pohvale za
hranu. Mi se nadamo dok god imamo hrane, dok god ima donacija
izvana i treba ljudima da ćemo raditi. I sami ne znamo do kada
ćemo jer zavisimo o donacijama”, ističe Nermin Eka Kurtović.

I oni imaju nešto građevinskog materijala. Zanimalo nas je kako
ga dijele, imaju li evidenciju i kako znaju da donacija odlazi u
prave ruke.

“Što se tiče građevinskog materijala kruže svakakve priče, svašta
se radi. Mi smo dobili jedan dio građevinskog materijala od
prijatelja iz Austrije. Ti ljudi kada su dovezli dali su nam i
trideset adresa onih koji su se sami javili njima da im treba
materijal. Zato da bi zaobišli nepotrebna prozivanja mi smo došli
na ideju da napravimo ugovor o donaciji, da obiđemo ta mjesta i
da vidimo radi li se o takvim oštećenjima. Kada se uvjerimo da je
tako, poslikamo sve i damo im ugovor da potpišu. U ugovoru piše
da materijal mora koristiti u svrhu tog popravka, da taj
materijal neće uzimati od drugih donatora. S tim ugovorom se mi
ograđujemo da će taj materijal ići baš onome kome je potrebno”,
kaže Nermin Eka Kurtović.

Besplatno ljudima posuđuju građevinska kolica i alat. Na taj
način može ga koristiti više ljudi, jer ga za sve kojima je
potreban – jednostavno nemaju. Kad smo odlazili upravo su
napunili kombi s potrepštinama za mještane sela oko Siska. A mi
odlazimo prema stožeru Crvenog križa u Petrinji, provjeriti ima
li dovoljno pomoći za nastradale.

“Imamo ovdje na terenu dovoljno svega. Ne dovozimo previše stvari
s našeg centralnog skladišta nego pokušavamo na dnevnoj bazi
planirati za sljedećih par dana tako da imamo optimalno svega na
skladištu”, poručuje Ivan Usmiani iz Hrvatskog crvenog križa.

No promijenio se režim podjele donacija.

“Ovaj tjedan smo uveli novi režim rada. Znači više ne izdajemo
humanitarnu pomoć svaki dan. Radimo to ponedjeljkom i četvrtkom
što se tiče podjele hrane i higijene. Svaki drugi i treći tjedan
izdajemo i ostale artikle. Mislim da nema potrebe da svaki dan
izdajemo, ljude smo obavijestili i mislim da to funkcionira
dobro”, dodaje.

Do donacija više ne mogu svi.

“U onom prvom trenutku kad se potres dogodio, prva dva, tri
tjedna kompletno je stanovništvo bilo u potrebi. Sada nakon nekog
vremena određena grupa ljudi se snašla. Sada se više okrećemo
ranjivim skupinama, socijalnim slučajevima i onima koji su
stvarno u potrebi”, kaže Usmiani.
Pojedinci uzimali i po nekoliko grijalica, hladnjaka…

Možda iz te činjenice proizlaze prigovori da netko nije dobio ili
ne može dobiti pomoć. Zabilježili su slučajeve da su pojedinci
uzimali i po nekoliko grijalica, hladnjaka ili strojeva za pranje
rublja. Na ilegalnim smetlištima bacala se hrana. No sami smo se
uvjerili da pomoć do svih kojima je potrebna stiže. Onima koji ne
mogu sami po pomoć, na kućni prag dovesti će je volonteri iz
cijele Hrvatske.

Za svakog nađu riječ utjehe, pitaju nedostaje li im još nešto..
Nažalost informacije o gramzivosti pojedinaca i informacije da
nestaje donirana pomoć bacaju ljagu na rad tisuća volontera i
ljudi koji već mjesec i pol nesebično pomažu razrušenoj Baniji.
Nepovjerenju pridonosi i činjenica da se još mnogi sjećaju
nečasnih radnji iz vremena povratka i poslijeratne obnove.
Istraga nadležnih službi i provjera svih navoda o krađama
milijune kuna vrijedne humanitarne pomoći – umirila bi javnost.

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@kaportal.hr ili putem forme Pošalji vijest